DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 113 <-- 113 --> PDF |
tačnosti. Nužan stepen tačnosti je potreban i zbog dugoročnosti proizvodnje u šumarstvu, jer rezultati se ostvaruju tek posle relativno dugo vremenskog perioda što obavezuje na dugoročnije planiranje i striktno pridržavanje osnovnih planskih zadataka. Zavođenjem nacionalne inventure šuma treba resiti društveim dogovorom između republika i pokrajina, ili samoupravnim sporazumevanjem OOUR-a šumarstva. 10. Imajući u vidu da postoje određene materijalne pretpostavke, da je šumarstvo proizvođač sirovina za industriju za preradu drveta, zatim ova proizvodnja preko polufinalne i finalne prerade drveta doprinosi trajnijem povećanju deviznih sredstava, pored toga, ovom proizvodnjom se povećava zaposlenost aktivnog stanovišta na područjima sa niskim stepenom zaposlenosti, a dovoljno su poznate mnogostruke opšte korisne funkcije šuma, to bi bilo nužno da se u sledećem srednjoročnom planskom periodu šumarstvo uvrsti u delatnost od posebnog interesa za razvoj zemlje, pogotovo što je odredbama članova 85 — 86 Ustava SFR Jugoslavije šuma proglašena za dobro od opšteg interesa i to sa stanovišta privređivanja, zaštite čovekove okoline, narodne odbrane, zdravlja, rekreacije, turizma i drugih opštekorisnih funkcija šuma. O. Piškorić IZ DRUGIH REPUBLIKA PROBLEMATIKA PILANARSTVA U SR SLOVENIJI — TEMA SAVJETOVANJA NA SKUPŠTINI ZITGL SR SLOVENIJE 1. »Zveza inženirjev in tehnikov gozdarstva in lesarstva SR Slovenije« održala je 20. travnja, og. godišnju skupštinu, u okviru koje je održano i savjetovanje o »Pravcima razvoja pilanarstva u Sloveniji« (Smeri razvoja žagarstva na Slovenskem). Na skupštini su bili delegati svih društava, koja su bilo samo šumarska, bilo samo drvara bilo zajednička — šumara i drvaraca, a ukupni broj učesnika iznosio je oko 120. Skupštini i savjetovanju prisustovao je i delegat SITŠD Hrvatske ing. Oskar Piškorić. U raspravama, bilo u društvenom dijelu, bilo u okviru tema savjetovanja aktivno je sudjelovalo preko 20 učesnika. Za savjetovanje bilo je priređeno 8 referata, koji su prethodno objavljeni i u posebnoj publikaciji pod naslovom »Smeri razvoja žagarstva na Slovenskom«* , što je s jedne strane omogućilo autorima referata kraće izlaganje materije, a s druge strane sudionicima u raspravi, da smišljenije i potpunije u njoj učestvuju. 1) Nalazi se i u knjižnici Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske. 379 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 114 <-- 114 --> PDF |
U referatima su obrađene ove t em e : Dr Jože Kovač: Uvodna beseda, Mirko Tratnik: Problem slovenskega žagarstva, Branko Štampar: Mehanizirana skladišča oblovine iglacev, Jože Maljevee: Mehanizirano skladišče za drobno oblovino listavcev, mag. Zdenko Petrić: Razvoj zmogljivosti slovenske žagarske industrije, mag. Marijan Cuderman: Ekonomski aspekti žagarstva v Sloveniji, Franc Mrzelj: Sedanje stanje tehničke opremljenosti žagarske proizvodnje, Jože Pogorelc: Avtomatizacija in njen vpliv na iskoščavanje oblovine. 2. Polazimo od pilanarskih kapaciteta Slovenije, a ti su dijelom u društvenom sektoru, industrijske pilane, a dijelom u privatnom. Pozivajući se na L. Zumera- Z. Petrič konstatira, da kapaciteti industrijskih pilana mogu godišnje preraditi oko 1,5 milijuna oblovine. koje je međutim u Sloveniji znatno manje, pa kapaciteti nisu u potpunosti iskorišćeni. Dio manjka nadoknađuje se uvozom iz drugih Republika (Hrvatske, Bosne i Hercegovine), pa i tropskih vrsta (1977. god. 4,3% ukupno prerađene oblovine). Kapacitetima industrijskih pilana treba dodati i kapacitete pilana u vlasništvu (venecijanki, ali i jarmača, a u najnovije vrijeme i pokretne kružne pile), koje godišnje prerade i do pola milijuna m3, kako je konstatirano u raspravi. Takvih pilana registrirano je oko 400, ali ih je, kako je naglašeno, tri do četiri puta više. Te pilane prerađuju ne samo drvo za neposredne potrebe pojedinaca, nego i za prodaju, koristeći najkvalitetniju oblovinu (u Sloveniji) udio šuma u posjedu — privatnih iznosi 63%!). Nesrazmjer između kapaciteta pilana i raspoložive sirovine uzrokom je »permanentne krize« pilanarske industrije. (Petrič, str. 41). Iz toga proizlazi, da »u pilanarstvu nije sve rentabilno, što je moderno i racionalno«, jer se rekonstrukcijom uvode novi strojevi, a ti imaju veći kapacitet od starih tipova (koji se danas više i ne proizvode, pa se prema tome stari ne mogu ni zamijeniti s istovrsnim) Kod ocjene rentabilnosti u pilanarstvu treba voditi računa i o tome, da to »nije proizvodna već samo uslužna djelatnost «. Za ekonomičnost poslovanja pilanarstva značajna je i činjenica, da je udio uloženog rada vrlo mali, jer iznosi jedva 4% sveukupnih troškova. Udio ostalih troškova je sljedeći: sirovine oko 59%, amortizacije i troškova uzdržavanja 11%, ugovornih i zakonskih obaveza ll°/o, energije (koja iznosi 10 — 25 kwh po 1 m-i ispiljene oblovine) 1,5% te raznih (pomoćni materijal, režijski materijalni troškovi zajedničkih službi itd.) 13,5«/0. Na osnovu takove situacije M. Cuderman (str. 56.) vidi izlaz u udruživanju sredstava za modernizaciju pilana sa šumarstvom te preradom ispiljenog drva i izvoznicima »na dohodovnom principu, koji je jedina perspektiva i realan put«. Kako se iz popisa referata vidi, posebno su bila obrađena »mehanizirana skladišta oblovine« kako za četinjače tako i za tanku oblovinu listača. Prvo takvo 2) L. Zumer: Lesno gospodarstvo, ZIT Gozdarstva in industrije za predelavo lesa SRS, Ljubljana 1968. |