DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 120 <-- 120 --> PDF |
šteta, da ovaj rad ne bude objavljen u kojoj pristupačnijoj publikaciji nego li je ova za Savjetovanje. U današnje vrijeme, kada je podignuta uzbuna za što racionalnije korišćenje energetskih izvora, referat B. Lučić a iD . Krnet e ima mnogo šire značenje nego li za samu industriju ploča iverica i drvnu industriju uopće. Zanimiv je i za šumarstvo, jer ukazuje na veće mogućnosti upotrebe drva u građevinarstvu prerađenog u ploče iverice, a koje se mogu izrađivati i od najsitnijih sortimenata, dakle sortimenata i od prvih proreda ili niskih šuma — panjača, pa i onih na degradiranom dijelu Kraškog područja. Drvo naime ima najmanje koeficijent toplinske vodljivosti koji, izražen u W/m« C, kod pojedinih materijala iznosi: šperploča 0,12 iverica 0,15, opeke 1,15, betona 1,75 kamena 3,50 a čelika 52,10. S druge strane potrošnja energije za preradu drva kao sirovine za drvo je najmanja. Taj potrošak za proizvodnju i preradu drva iznosi 630 kW/ht (kw sati po toni) i ako ga označimo s 1 onda potrošnja energije za proizvodnju opeke iznosi 3, cementa 4, umjetnih materijala 6, željeza 21, čelika 24, a aluminija 126. Još jedna usporedba, utrđene »u američkim uslovima ekonomike«, o potrošnji energije izražene u ekvivalentu nafte. Prema tim podacima za industrijsku halu 2200 m^ korisne površine potrebne su niže navedene količine energije za proizvodnju (za drvo od uzgoja do sječe i izvoza), preradu i izradu konstrukcije (u litrama nafte): drvene 35 000 litara, čelične 74 000 litara, s betonskim elementima 95 000 litara. Dakle za drvenu konstrukciju potrebna je najmanja količina energije. Na kraju autori prikazuju gdje se sve i kakove ploče u pojedine svrhe mogu koristiti. Dr V. Ra j ma n prikazao je kretanje promjena nekih svojstava ploča iverica (volumne težine, čvrstoće raslojavanja, čvrstoće savijanja, debljinsko bubrenje, ujednačenost debljine ploča, finoća površine te ujednačenost svojstava ploča iverica) u posljednjih 10 — 20 godina i smatra, da se proizvodnja »ploča iverica treba razgraničiti na više raznih tipova ploča iverica namjenjenih samo za određene domene primjene« a što žele i korisnici takvih ploča. O potrebi proizvodnje specijaliziranih tipova ploča mjesto »univerzalnih« referira i dr A. K a r a h a s o vi ć. Proizvodnja ploča je u stalnom porastu pa npr. danas se u Njemačkoj proizvodi oko 8 milijuna m3 ploča prema desetak tisuća 1951, a u nas je neznatna proizvodnja u 1961. godine narasla na današnji kapacitet od oko milijun m». Ploče iverice u Evropi koriste še najvećim dijelom za proizvodnju namještaja, a manje u građevinarstvu dok je u Americi obrnuto. Kako se ploče iverice proizvode iz sitnijih drvnih sortimenata pa i »pravog drvnog otpatka« (oko 2,2 prm za 1 m* iverice) to one smanjuju potrebu sječe stabala (po 2 stabla za svaki ms ploča) koja tako »ostaju svake godine pošteđena i ublažavaju kritičan položaj opstanka čovjekove okoline«. Što više, danas postoje i uređaji koji omogućuju proizvodnju ploča iz stare drvene ambalaže, pa i gradskog smeća! Referat inž. J. Sol a j e sadrži brojne podatke o proizvodnji i potrošnji ploča iverica i šperploča te »projekciju potrošnje za 1994. godine« za cijeli svijet razrađene po kontinentima, zemljama s razvijenom proizvodnjom, onima s »centralno planiranom« te privredama (zemljama) u razvoju. Oskar Piškorić 386 |