DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 23     <-- 23 -->        PDF

EDVARD KARDELJ — BEVC U LOVOVIMA NA PODRUČJU
LOVIŠTA SR HRVATSKE


Prof. dr DRAGO ANDRAŠIĆ, dipl. inž. šum.
Zagreb


Opisi lovova na područjima lovišta SR Hrvatske napisani su kao uspomena
na velikog socijalističkog borca i vrlo ugodnog, skromnog i jednostavnog
čovjeka i lovca.


SI. 1. E. Kardelj: Volim prirodu pa zato idem i u lov.


Drug Tito je rekao za druga EDVARDA KARDELJA — BEVCA: »Bio
je beskompromisan borac, jednostavan i skroman čovjek i drug, tih i neumoran
radnik«.


Drug Kardelj je kazao u odnosu na lovove:
»Meni lovovi nisu osobita strast — ali volim prirodu — pa zato
idem i u lov«!




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 24     <-- 24 -->        PDF

LOVOVI NA FAZANE, ZEČEVE I POLJSKE JAREBICE
NA PODRUČJU PRIVREDNOG LOVIŠTA »ZELENDVOR«


Privredno lovište »Zelendvor« reaktivirano je poslije svršetka drugog
svjetskog rata pod ingerencijom Šumskog gospodarstva Varaždin, a kasnije
je osnovana posebna lovnoprivredna organizacija, kojoj je bila, i sada
je, jedino lovnoprivredna djelatnost i potpuno je samostalna i samoupravno
organizirana.


Tokom drugog svjetskog rata i ovo je nizinsko lovište bilo opustošeno
kao i mnoga naša druga lovišta, ne samo u SR Hrvatskoj nego po čitavoj
SFR Jugoslaviji.


Uz ambiciju Šumskog gospodarstva Varaždin i povoljne ekološke faktore
počelo se je s obnavljanjem i iskorištavanjem prirodnog potencijala
ovog eminentno niskog lovišta dravskog priobalnog područja na što viši
stupanj u smjeru uzgajanja i zaštite divljači, tehničkog uređenja a i postepenog
lovljenja.


Cilj je bio ove obnove da se ovom nizinskom lovištu dade rang jednog
od najboljih lovišta zasnovanog u prvom redu na prirodnom i umjetnom
uzgoju fazana, a ostale sitne divljači (poljskih jarebica, divljih pataka, zečeva
i nešto srneće divljači i dr.) na prirodnom načinu uzgoja.


U prvoj fazi reaktiviranja ovog privrednog lovišta u sklopu šumarstva,
bilo je nužno da se osnivanjem lovišta osiguraju takove površine koje pružaju
sve elemente za intenzivno lovno gospodarenje, kod čega je bilo izvjesnih
otpora susjednih lovačkih društava.


Od prvobitne površine arondacijom je nastalo nešto veće lovište veličine
i strukture površina, kako je to i danas.


SI. 2. E. Kardelj (u sredini drugog reda) u lovu s drugom Titom.


Or ig.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 25     <-- 25 -->        PDF

Lovište se razvijalo uz pomoć republičkih budžetskih sredstava i onih
Šumskog gospodarstva Varaždin uz punu podršku tadanjeg Kotara Varaždin
i Općine Vinica.


Na području privrednog lovišta »Zelendvor« bio je osnovan Uzgojni
centar za umjetni uzgoj fazana tzv. klasičnom metodom, a kasnije
je osnovan savremeni Centar za umjetni uzgoj fazana na inkubatorski način
s godišnjom proizvodnjom do 100.000 fazana.


Osim Centra za umjetni uzgoj fazana na inkubatorski način bio je sagrađen
lovnoprihvatni objekat, lijepa lovačka kuća za prihvat lovaca i sa
stanom za rukovodioca lovišta te gospodarske zgrade (skladišta hrane, garaže
i si).


Ne smije se zaboraviti, da je bilo razdoblja u razvoju ovog privrednog
lovišta kada su se radnici lovišta odricali dijela svog osobnog dohotka u
korist ulaganja za što brzi razvoj. Ovakovih razdoblja mogu se dobro sjetiti
osim radnika lovišta i rukovodioci lovišta drugovi Tomo Sagi a kasnije i
Josip Andrlić.


Kad se je postigao takav nivo kvaliteta, da se je moglo osigurati potpunu
garanciju za vrlo uspješan lov, uz dogovor radnika lovišta, Općine
Vinica, Kotara Varaždin i Šumskog gospodarstva Varaždin, bio je stavljen
prijedlog Saboru i Izvršnom vijeću SR Hrvatske, da se u lov pozove druga
Tita i goste koje On sobom povede.


U međuvremenu bio je obnovljen i dvorac u parku Opeka za prihvat
lovaca gostiju, tako da su postojali svi uvjeti za boravak takvih eminentnih
gostiju, kojima se je nastojalo odati priznanje za sva ona lična zalaganja,
koja su dali, da se stvori nova socijalističko-samoupravna Jugoslavija.


Svi radnici lovišta, šumarstva, društveno političkih organizacija od Općine
do Republike željno su očekivali goste i poduzimali sve potrebno, da
rezultat lova bude što bolji a stupanj rekreacije što veći.


Kad god su bili organizirani lovovi za takovu kategoriju i strukturu
lovaca, bez obzira, ako nije među lovcima bio i drug Tito, često puta je bio
prisutan drug Edvard Kardelj — »Bevc«.


Uvjeti za lovljenje fazana i ostale sitne divljači, na području privrednog
lovišta »Zelendvor« bili, a i sada, su vrlo dobri, ali se je u organiziranju
lovova moralo paziti, da se respektiraju izvjesne fines e u izvođenju,
obzirom na starost, fizičku kondiciju i ličnost lovaca.


Poznata je činjenica da je među našim gostima-lovcima bilo i teških
ratnih invalida, a među takovima je bio i drug Edvard Kardelj, zato se kod
rasporeda lovaca u pojedinim prigonima pazilo, da mu bude olakšano prelaženje
terena od jednog do drugog prigona, što smo´ obično dogovorno
s njim rješavali prevozom s konjskom spregom i lovačkim kolima.


Oni gosti — lovci koji su bili mlađi i u dobroj fizičkoj kondiciji uživali
su da se malo prošetaju od prigona do prigona krasnim predjelima privrednog
lovišta »Zelendvor«.


Obično je bio program lovova od 9 sati pa po prilici do 14 sati, uz
kraći prekid oko 11 sati, na kakovom posebno odabranom mjestu ispod
stabala četinjača uz sendvič, čaj, crnu kavu i osvježavajuće piće.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 26     <-- 26 -->        PDF

SI. 3. E. Kardelj i general I. Gošnjak odlaze u lovište običnim kolima.


Orlg.


Sjećam se vrlo dobro tih kraćih prekida lovljenja, a drug Kardelj bi
me pitao: »Kako to da se i Vi ne sjednete k nama pa da se poslužite sa
sendvičem, jer ako skupa lovimo, možemo skupa i jesti«?


Ja sam ga uvjeravao, da smo mi sebi uzeli po sendvič u džep, a da moramo
otići za vrijeme prekida na novi položaj prigona, tako da kada oni
stignu, da smo već pripremljeni za nastavak.


Njegova pažnja prema nama organizatorima dokazivala je da je drug
Kardelj bio čovjek profinjenog osjećaja, da i onima koji su u lovištu bude
što ugodnije, pa makar smo mi bili domaćini i odgovorni organizatori.


Lako se moglo osjetiti, da to nije bilo samo verbalno meditiranje, nego
da je on tako zaista i osjećao, bez ikakove kurtoazije.


U jednom od lovova na fazane na području privrednog lovišta »Zelendvor
« prema stajalištu druga Kardelja, dotrčalo je, umjesto da preleti,
barem stotinu fazana u pješačkoj koloni i lagano su prelazili preko prosjeke
bez puno straha, što im je u blizini stajao na svom određenom stajalištu
drug Kardelj.


To su bili fazani zadnjih grupa u godišnjem ciklusu uzgoja pomoću
inkubatora, pa još nisu bili dovoljno divlji da polete pred pogoničima nego
im je bilo jednostavnije da pred njima kaskaju!


Mi smo organizatori lova dodavali uz pogoniče i po kojeg lovačkog psa
da malo poplaše fazane pa da polete, no taj puta se je dogodilo, da se
formirala grupa »pješaka-naivčina«, koji su više koristili noge nego krila!


Ja sam se slučajno nalazio nedaleko od stajališta druga Kardelja i promatrao
sam šta će se sada dogoditi, kada »pješaci« počnu pretrčavati preko
prosjeke, a i ljutio sam se, zašto ih pogoniči nisu dovoljno poplašili pa
da polete.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 27     <-- 27 -->        PDF

Stari naš ratni k iz NOV-a, nije imao nikada takovu grupu pješaka
pred sobom, a pogotovo ne u lovu, pa se je obratio pitanjem k meni kao
lovniku: »Tovariš lovnik — šta da se radi kad se ovi Vaši ´fazani ovako
»nepravilno « ponašaju, pa mjesto da lete oni pretrkuju preko prosjeke
«?


»Ovakove naivčine možemo nažalost samo promatrati, jer gađati u ovu
fazansku masu zaista nebi bilo lovački«, bio je moj odgovor i tako smo nas
dvojica, a i lovci desno od nas, promatrali kako fazani trče na suprotnu
stranu prosjeke u šikaru bez da je ijedan poletio, bez obzira bio on ženka
ili mužjak. Inače se u normalnim uvjetima redovito događa da najprije
polete iazanke, a nakon njih i fazani, koji vole trčati pa tek pred prosjekom,
kad opaze lovca polete.


Drug Kardelj se na ovu pojavu nasmijao i rekao: »Ovakav pernati juriš
još u nijednom lovu nisam doživio, pa je i to interesantno vidjeti i na svoj
način uživati bez pucnjave«!


U jednom drugom lovu na fazane na području privrednog lovišta »Zelendvor
« odjednoć je preko stajališta druga Kardelja prelijetalo kojih dvadesetak
fazana u jatu a ne kako to inače biva pojedinačno; to dekoncentrira
svakog lovca, pa je tako bilo i sa drugom Kardeljem, pa me upitao,
pogotovo jer su u grupama letjeli i fazani i fazanke: »Tovariš lovnik, kojega
da gađam, kad ih je puno, a među njima i fazanki«?


»Pucajte u najvećeg i onog koji Vam ne leti predaleko i prebrzo«, bio
je moj odgovor, jer zaista šta se tu može puno birati kad ih mnogo odjednoć
prelijeće preko lovca.


»A šta bude ako pogodim fazanku«, pitao je dalje drug Kardelj, rekao
sam mu, neka samo puca, a ako pogodi i koju fazanku, da to ništa ne
smeta jer i njih ima mnogo.


Znao je on vrlo dobro, da će na njegov račun »padati« vesele primjedbe
lijevog i desnog lovca od njegovog stajališta, ako pogodi koju fazanku, a
takove primjedbe su se obično čule za vrijeme ručka, tako da čuju i ostali
lovci.


Za vrijeme ručka u lovačkoj kući »Zelendvor« osim raznih diskusija
i mog »raportiranja« o tome koliko je koji lovac pogodio fazana i koliko1
je utrošio patrona, što se kod nijednog lova nije slagalo s podacima našeg
evidentičara, bilo je i pjesme.


Drug Kardelj je volio pjevati i nije propustio nijednu pjesmu a da
ne sudjeluje u pjevanju, čak je po koji puta i »dirigirao« tokom pjevanja


— javljao se je u njemu prosvjetar što je bio po profesiji osim drugih
funkcija.
Njegovo ponašanje unosilo je među prisutne iskreno veselje i stvarao
se je pravi »štimung« za relaksaciju.


Nikada od nije bio nezadovoljan rezultatom lova koji je postigao, a
isto tako nikada nije nikom od nas organizatora nešto prigovarao, zašto
je baš na ovom ili onom stajalištu u prigonu, a pogotovo jer je fazana
bilo zaista u izobilju, te je svaki lovac imao dovoljno šansi da se iskaže
kakav je strijelac.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 28     <-- 28 -->        PDF

Vrlo rado je započimao razgovore sa svakim od nas pa i s pogoničima,
koji su bili u pokretu pored nas.


Uvijek je bio nenametljiv, jedostavan skroman, neposredan i bez neke
nervoze, zato je bilo ugodno biti u njegovom društvu, pa su nam svima
ostale drage uspomene iz lovova na fazane na području privrednog lovišta
»Zelendvor«.


Nikada iz lova nije odlazio a da se nije zahvaljivao i oprostio s nekoliko
riječi.


LOV DRUGA KARDELJA NA MEDVJEDA NA PODRUČJU PRIVREDNOG
LOVIŠTA »RISNJAK«


Na područjima privrednih lovišta kojima gospodari šumsko gospodarstvo
Delnice osim velikog tetrijeba, jelena običnog, srneće divljači, divljih
svinja ima i medvjeda.


Ova lovišta pripadaju u regiju Gorskog Kotara i planinskog su tipa,
obrasla mješovitim sastojinama listača i četinjača.


SI. 4. Jedan prigon je završen pa se prelazi na novo stajalište.


o ri g.
Ima tome više od desetak godina, kada smo dobili zadatak, da se za
druga Edvarda Kardelja organizira lov na medvjede na jednom od područja
Šumskog gospodarstva Delnice.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 29     <-- 29 -->        PDF

Potrebna osmatranja vršili su radnici lovišta i bilo je utvrđeno, da postoje
uvjeti za takav lov, a prihvatilište za našeg gosta bila je lijepa lovačka
kuća u Lividragi.


Prethodno dolasku u lov na medvjeda druga Kardelja otišao sam na
teren sa zadatkom da provjerim, da li je sve dobro organizirano za takav
lov.


Tehnika lova bila je utvrđena da to bude doče k s visoke čeke, u čiju
je blizinu na distancu puškometa stavljena meka s ciljem da se medvjeda
nameći da što redovitije dolazi na izabrano mjesto.


Visoka čeka se je nalazila na rubu šume i planinske livade.


SI. 5. Visoka čeka i meka za doček medvjeda za odstrel.


Ulje D. Anđrašića


Drug Petranović je bio »glavni« terenski organizator ovog lova na medvjeda
za druga Kardelja. Osim mene na terenu je provjeru vršio i pokojni
inspektor za lovstvo Kotara Rijeka drug Đuro Ružić.


Kada sam došao u provjeru rekao sam drugu Petranoviću, da me
vodi točno onim putem i načinom kako će voditi i druga Kardelja.


Došli smo do planinske livadice na kojoj je bilo postavljena meka,
a na kojih 50 koraka bila je na rubu šume visoka čeka zatvorenog tipa,
kroz čiji se je prozorčić moglo osmatrali a i gađati medvjeda kada je uz
meku.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 30     <-- 30 -->        PDF

Kad smo stigli na planinsku livadicu opazili smo da je medvjed odvukao
meku nizbrdo kojih 100 m dalje, čime se nismo složili, pa smoi
pa smo odlučili da što prije dovučemo meku na puškomet od visoke čeke.


Kada smo se približili k lješini meke, moram priznati da me je zadah
toliko smetao, da sam si džepnu maramicu namočio u konjak i zavezao
preko nosa i pomogao vući meku uzbrdo na njeno pravo mjesto.


Medvjed je došao pojeo svoj dio »večere«, ali nas je svojom tvrdoglavošću
naljutio, jer je opet odvukao meku nizbrdo; možda ga je smetala
blizini visoke čeke, pa si je »menzu« odabrao malo dalje.


Medvjed je odvlačio nizbrdo a mi smo uz »miomiris« meke, vukli meku
uzbrdo na puškomet do visoke čeke.
Javili smo u Zagreb Izvršnom Vijeću Sabora, da su sve predradnje izvršene
i da drug Kardelj.može doći u lov na medvjeda.
U lov sa sobom ponio je drug Kardelj, kada je došao, lovački karabin
s dalekozorom za nišanjenje.


Prvo večernje čekanje medvjeda na visokoj čeki nažalost nije dalo
pozitivan rezultat, jer drug Kardelj taj puta nije pogodio medvjeda koji
se je zabavljao oko svoje večere, a mi smo očekivali da mu to bude posljenja
i da »preda« svoju trofeju našem gostu drugu Kardelju.


Nama organizatorima nije bilo prigovora, a drug Kardelj je sam objašnjavao
ovaj prvi neuspjeh riječima: »Znate tovariši lovci, ja znam da nisam
neki specijalni majstor strijelac, ali me ipak čudi, da nisam pogodio
medvjeda na 50 m, koji je velik kao kuhinjski ormar, ili ne valjam ja kao
strijelac ili moja puška nije ispravna«?


Bilo je i meni sumnjivo, da nije drug Kardelj pogodio medvjeda, nego
u livadu ispred njega, pa sam zato predložio, da se sutradan u jutro ne ide
na doček medvjeda, nego da se preko dana u lovačkoj »Lividraga« na čistini
provjeri probnim gađanjem ispravnost lovačkog karabina, jer se je moglo
dogoditi, da je netko iz pratnje druga Kardelja pomjerio mikrokorekcione
vijke za reguliranje nišanske linije u horizontalnom i vertikalnom smjeru.


Moj prijedlog je bio prihvaćen- otišli smo na konak u lovačku kuću
»Lividraga«, a sutradan smo kod probnog gađanja na metu ustanovili da
je bio pomjeren mikrokorekcioni vijak za reguliranje nišanjenja po vertikali
toliko, da je na 50 m bio podbačaj preko 1 m. Posve razumljivo da
se s takovim lovačkim karabinom nije moglo pogoditi medvjeda, makar
je bio velik kao »kuhinjski ormar«.


Kad je bilo dovršeno upucavanje karabina, drug nam je Kardelj rekao:
»Baš mi je drago, da se dokazalo, da nisam tako loš strijelac, kako je to
jučer izgledalo — no mislim da sada možemo očekivati i bolji rezultat lova«.


Sutradan smo kazali drugu Kardelju u lovištu, da nismo baš posve
sigurni da će medvjed doći do meke, jer je možda bio dan prije uznemiren
onim promašajem, ali da ipak šansa postoji makar i umanjena.


Drug Kardelj raspoložen i odmoren boravkom u lovačkoj kući »Lividraga
« bio je optimista u odnosu na ishod lova pa nam je rekao: »Tovariši
lovci, ne bude nikakovo zlo, ako medvjed ne dođe. Jednom će ipak doći,
no tada moj karabin mora biti ispravan, zato idemo na doček — možda
nas posluži i lovačka sreća?«




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 31     <-- 31 -->        PDF

Kod drugog dočeka zaista smo svi skupa imali sreću, medvjed se nije
uznemirio onim hitcem od dan prije, došao je na svoju posljednju večeru


nakon precizno smrtonosnog pogotka, »predao« je svoju trofeju našem
gostu drugu Kardelju, koju smo još na visokoj čeki, po starom lovačkom
običaju uz čestitanje zalijali s čašicom pravog domaćeg »žganja«.


Naši terenci su se pobrinuli da se trofeju pripremi za predaju drugu
Kardelju, što je bilo učinjeno u lovačkoj kući »Lividraga«.


Veseo i zadovoljan uz mnogo zahvaljivanja i pohvale za organizaciju
lova i osvojenu lovačku trofeju, ostavio nas je drug Kardelj, a nama organizatorima
ostala je draga uspomena.


Drug je Kardelj osvojio i trofej u lovu na velikog tetrijeba u jednom
od planinskih lovišta Šumskog gospodarstva, a organizaciju za taj lov imali
su pokojni inspektor za lovstvo Đuro Ružić, područna Šumarija i radnici
terenci lovišta.


*
Osim opisanih lovova u kojima sam i ja pomagao, lični kontakt imao
sam s drugom Kardeljem na Međunarodnoj lovačkoj izložbi u Novom Sadu
1964. g. kada je došao u društvu s drugom generalom Gošnjak Ivanom
u paviljon gdje su bili izloženi eksponati s područja lovišta SR Hrvatske.
Oba lovca su se mnogo zanimali oko eksponata a i oko stanja u našim
lovištima a nakon izvršenog pregleda čestitali su nama organizatorima dijela
izložbe na uspješnoj koncepciji izlaganja i postignutoj zlatnoj plaketi, koju
smo osvojili na ovoj međunarodnoj izložbi.
Drug Kardelj nas je ostavio, ali uspomene žive u nama jer je bio veliki
borac za novu socijalističko-samoupravnu Jugoslaviju, a i vrlo ugodan
lovac.


Motiv s područja lovišta »Risnjak«.
Foto: D. Andrašić
297