DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 23 <-- 23 --> PDF |
EDVARD KARDELJ — BEVC U LOVOVIMA NA PODRUČJU LOVIŠTA SR HRVATSKE Prof. dr DRAGO ANDRAŠIĆ, dipl. inž. šum. Zagreb Opisi lovova na područjima lovišta SR Hrvatske napisani su kao uspomena na velikog socijalističkog borca i vrlo ugodnog, skromnog i jednostavnog čovjeka i lovca. SI. 1. E. Kardelj: Volim prirodu pa zato idem i u lov. Drug Tito je rekao za druga EDVARDA KARDELJA — BEVCA: »Bio je beskompromisan borac, jednostavan i skroman čovjek i drug, tih i neumoran radnik«. Drug Kardelj je kazao u odnosu na lovove: »Meni lovovi nisu osobita strast — ali volim prirodu — pa zato idem i u lov«! |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 24 <-- 24 --> PDF |
LOVOVI NA FAZANE, ZEČEVE I POLJSKE JAREBICE NA PODRUČJU PRIVREDNOG LOVIŠTA »ZELENDVOR« Privredno lovište »Zelendvor« reaktivirano je poslije svršetka drugog svjetskog rata pod ingerencijom Šumskog gospodarstva Varaždin, a kasnije je osnovana posebna lovnoprivredna organizacija, kojoj je bila, i sada je, jedino lovnoprivredna djelatnost i potpuno je samostalna i samoupravno organizirana. Tokom drugog svjetskog rata i ovo je nizinsko lovište bilo opustošeno kao i mnoga naša druga lovišta, ne samo u SR Hrvatskoj nego po čitavoj SFR Jugoslaviji. Uz ambiciju Šumskog gospodarstva Varaždin i povoljne ekološke faktore počelo se je s obnavljanjem i iskorištavanjem prirodnog potencijala ovog eminentno niskog lovišta dravskog priobalnog područja na što viši stupanj u smjeru uzgajanja i zaštite divljači, tehničkog uređenja a i postepenog lovljenja. Cilj je bio ove obnove da se ovom nizinskom lovištu dade rang jednog od najboljih lovišta zasnovanog u prvom redu na prirodnom i umjetnom uzgoju fazana, a ostale sitne divljači (poljskih jarebica, divljih pataka, zečeva i nešto srneće divljači i dr.) na prirodnom načinu uzgoja. U prvoj fazi reaktiviranja ovog privrednog lovišta u sklopu šumarstva, bilo je nužno da se osnivanjem lovišta osiguraju takove površine koje pružaju sve elemente za intenzivno lovno gospodarenje, kod čega je bilo izvjesnih otpora susjednih lovačkih društava. Od prvobitne površine arondacijom je nastalo nešto veće lovište veličine i strukture površina, kako je to i danas. SI. 2. E. Kardelj (u sredini drugog reda) u lovu s drugom Titom. Or ig. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Lovište se razvijalo uz pomoć republičkih budžetskih sredstava i onih Šumskog gospodarstva Varaždin uz punu podršku tadanjeg Kotara Varaždin i Općine Vinica. Na području privrednog lovišta »Zelendvor« bio je osnovan Uzgojni centar za umjetni uzgoj fazana tzv. klasičnom metodom, a kasnije je osnovan savremeni Centar za umjetni uzgoj fazana na inkubatorski način s godišnjom proizvodnjom do 100.000 fazana. Osim Centra za umjetni uzgoj fazana na inkubatorski način bio je sagrađen lovnoprihvatni objekat, lijepa lovačka kuća za prihvat lovaca i sa stanom za rukovodioca lovišta te gospodarske zgrade (skladišta hrane, garaže i si). Ne smije se zaboraviti, da je bilo razdoblja u razvoju ovog privrednog lovišta kada su se radnici lovišta odricali dijela svog osobnog dohotka u korist ulaganja za što brzi razvoj. Ovakovih razdoblja mogu se dobro sjetiti osim radnika lovišta i rukovodioci lovišta drugovi Tomo Sagi a kasnije i Josip Andrlić. Kad se je postigao takav nivo kvaliteta, da se je moglo osigurati potpunu garanciju za vrlo uspješan lov, uz dogovor radnika lovišta, Općine Vinica, Kotara Varaždin i Šumskog gospodarstva Varaždin, bio je stavljen prijedlog Saboru i Izvršnom vijeću SR Hrvatske, da se u lov pozove druga Tita i goste koje On sobom povede. U međuvremenu bio je obnovljen i dvorac u parku Opeka za prihvat lovaca gostiju, tako da su postojali svi uvjeti za boravak takvih eminentnih gostiju, kojima se je nastojalo odati priznanje za sva ona lična zalaganja, koja su dali, da se stvori nova socijalističko-samoupravna Jugoslavija. Svi radnici lovišta, šumarstva, društveno političkih organizacija od Općine do Republike željno su očekivali goste i poduzimali sve potrebno, da rezultat lova bude što bolji a stupanj rekreacije što veći. Kad god su bili organizirani lovovi za takovu kategoriju i strukturu lovaca, bez obzira, ako nije među lovcima bio i drug Tito, često puta je bio prisutan drug Edvard Kardelj — »Bevc«. Uvjeti za lovljenje fazana i ostale sitne divljači, na području privrednog lovišta »Zelendvor« bili, a i sada, su vrlo dobri, ali se je u organiziranju lovova moralo paziti, da se respektiraju izvjesne fines e u izvođenju, obzirom na starost, fizičku kondiciju i ličnost lovaca. Poznata je činjenica da je među našim gostima-lovcima bilo i teških ratnih invalida, a među takovima je bio i drug Edvard Kardelj, zato se kod rasporeda lovaca u pojedinim prigonima pazilo, da mu bude olakšano prelaženje terena od jednog do drugog prigona, što smo´ obično dogovorno s njim rješavali prevozom s konjskom spregom i lovačkim kolima. Oni gosti — lovci koji su bili mlađi i u dobroj fizičkoj kondiciji uživali su da se malo prošetaju od prigona do prigona krasnim predjelima privrednog lovišta »Zelendvor«. Obično je bio program lovova od 9 sati pa po prilici do 14 sati, uz kraći prekid oko 11 sati, na kakovom posebno odabranom mjestu ispod stabala četinjača uz sendvič, čaj, crnu kavu i osvježavajuće piće. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 26 <-- 26 --> PDF |
SI. 3. E. Kardelj i general I. Gošnjak odlaze u lovište običnim kolima. Orlg. Sjećam se vrlo dobro tih kraćih prekida lovljenja, a drug Kardelj bi me pitao: »Kako to da se i Vi ne sjednete k nama pa da se poslužite sa sendvičem, jer ako skupa lovimo, možemo skupa i jesti«? Ja sam ga uvjeravao, da smo mi sebi uzeli po sendvič u džep, a da moramo otići za vrijeme prekida na novi položaj prigona, tako da kada oni stignu, da smo već pripremljeni za nastavak. Njegova pažnja prema nama organizatorima dokazivala je da je drug Kardelj bio čovjek profinjenog osjećaja, da i onima koji su u lovištu bude što ugodnije, pa makar smo mi bili domaćini i odgovorni organizatori. Lako se moglo osjetiti, da to nije bilo samo verbalno meditiranje, nego da je on tako zaista i osjećao, bez ikakove kurtoazije. U jednom od lovova na fazane na području privrednog lovišta »Zelendvor « prema stajalištu druga Kardelja, dotrčalo je, umjesto da preleti, barem stotinu fazana u pješačkoj koloni i lagano su prelazili preko prosjeke bez puno straha, što im je u blizini stajao na svom određenom stajalištu drug Kardelj. To su bili fazani zadnjih grupa u godišnjem ciklusu uzgoja pomoću inkubatora, pa još nisu bili dovoljno divlji da polete pred pogoničima nego im je bilo jednostavnije da pred njima kaskaju! Mi smo organizatori lova dodavali uz pogoniče i po kojeg lovačkog psa da malo poplaše fazane pa da polete, no taj puta se je dogodilo, da se formirala grupa »pješaka-naivčina«, koji su više koristili noge nego krila! Ja sam se slučajno nalazio nedaleko od stajališta druga Kardelja i promatrao sam šta će se sada dogoditi, kada »pješaci« počnu pretrčavati preko prosjeke, a i ljutio sam se, zašto ih pogoniči nisu dovoljno poplašili pa da polete. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Stari naš ratni k iz NOV-a, nije imao nikada takovu grupu pješaka pred sobom, a pogotovo ne u lovu, pa se je obratio pitanjem k meni kao lovniku: »Tovariš lovnik — šta da se radi kad se ovi Vaši ´fazani ovako »nepravilno « ponašaju, pa mjesto da lete oni pretrkuju preko prosjeke «? »Ovakove naivčine možemo nažalost samo promatrati, jer gađati u ovu fazansku masu zaista nebi bilo lovački«, bio je moj odgovor i tako smo nas dvojica, a i lovci desno od nas, promatrali kako fazani trče na suprotnu stranu prosjeke u šikaru bez da je ijedan poletio, bez obzira bio on ženka ili mužjak. Inače se u normalnim uvjetima redovito događa da najprije polete iazanke, a nakon njih i fazani, koji vole trčati pa tek pred prosjekom, kad opaze lovca polete. Drug Kardelj se na ovu pojavu nasmijao i rekao: »Ovakav pernati juriš još u nijednom lovu nisam doživio, pa je i to interesantno vidjeti i na svoj način uživati bez pucnjave«! U jednom drugom lovu na fazane na području privrednog lovišta »Zelendvor « odjednoć je preko stajališta druga Kardelja prelijetalo kojih dvadesetak fazana u jatu a ne kako to inače biva pojedinačno; to dekoncentrira svakog lovca, pa je tako bilo i sa drugom Kardeljem, pa me upitao, pogotovo jer su u grupama letjeli i fazani i fazanke: »Tovariš lovnik, kojega da gađam, kad ih je puno, a među njima i fazanki«? »Pucajte u najvećeg i onog koji Vam ne leti predaleko i prebrzo«, bio je moj odgovor, jer zaista šta se tu može puno birati kad ih mnogo odjednoć prelijeće preko lovca. »A šta bude ako pogodim fazanku«, pitao je dalje drug Kardelj, rekao sam mu, neka samo puca, a ako pogodi i koju fazanku, da to ništa ne smeta jer i njih ima mnogo. Znao je on vrlo dobro, da će na njegov račun »padati« vesele primjedbe lijevog i desnog lovca od njegovog stajališta, ako pogodi koju fazanku, a takove primjedbe su se obično čule za vrijeme ručka, tako da čuju i ostali lovci. Za vrijeme ručka u lovačkoj kući »Zelendvor« osim raznih diskusija i mog »raportiranja« o tome koliko je koji lovac pogodio fazana i koliko1 je utrošio patrona, što se kod nijednog lova nije slagalo s podacima našeg evidentičara, bilo je i pjesme. Drug Kardelj je volio pjevati i nije propustio nijednu pjesmu a da ne sudjeluje u pjevanju, čak je po koji puta i »dirigirao« tokom pjevanja — javljao se je u njemu prosvjetar što je bio po profesiji osim drugih funkcija. Njegovo ponašanje unosilo je među prisutne iskreno veselje i stvarao se je pravi »štimung« za relaksaciju. Nikada od nije bio nezadovoljan rezultatom lova koji je postigao, a isto tako nikada nije nikom od nas organizatora nešto prigovarao, zašto je baš na ovom ili onom stajalištu u prigonu, a pogotovo jer je fazana bilo zaista u izobilju, te je svaki lovac imao dovoljno šansi da se iskaže kakav je strijelac. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Vrlo rado je započimao razgovore sa svakim od nas pa i s pogoničima, koji su bili u pokretu pored nas. Uvijek je bio nenametljiv, jedostavan skroman, neposredan i bez neke nervoze, zato je bilo ugodno biti u njegovom društvu, pa su nam svima ostale drage uspomene iz lovova na fazane na području privrednog lovišta »Zelendvor«. Nikada iz lova nije odlazio a da se nije zahvaljivao i oprostio s nekoliko riječi. LOV DRUGA KARDELJA NA MEDVJEDA NA PODRUČJU PRIVREDNOG LOVIŠTA »RISNJAK« Na područjima privrednih lovišta kojima gospodari šumsko gospodarstvo Delnice osim velikog tetrijeba, jelena običnog, srneće divljači, divljih svinja ima i medvjeda. Ova lovišta pripadaju u regiju Gorskog Kotara i planinskog su tipa, obrasla mješovitim sastojinama listača i četinjača. SI. 4. Jedan prigon je završen pa se prelazi na novo stajalište. o ri g. Ima tome više od desetak godina, kada smo dobili zadatak, da se za druga Edvarda Kardelja organizira lov na medvjede na jednom od područja Šumskog gospodarstva Delnice. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Potrebna osmatranja vršili su radnici lovišta i bilo je utvrđeno, da postoje uvjeti za takav lov, a prihvatilište za našeg gosta bila je lijepa lovačka kuća u Lividragi. Prethodno dolasku u lov na medvjeda druga Kardelja otišao sam na teren sa zadatkom da provjerim, da li je sve dobro organizirano za takav lov. Tehnika lova bila je utvrđena da to bude doče k s visoke čeke, u čiju je blizinu na distancu puškometa stavljena meka s ciljem da se medvjeda nameći da što redovitije dolazi na izabrano mjesto. Visoka čeka se je nalazila na rubu šume i planinske livade. SI. 5. Visoka čeka i meka za doček medvjeda za odstrel. Ulje D. Anđrašića Drug Petranović je bio »glavni« terenski organizator ovog lova na medvjeda za druga Kardelja. Osim mene na terenu je provjeru vršio i pokojni inspektor za lovstvo Kotara Rijeka drug Đuro Ružić. Kada sam došao u provjeru rekao sam drugu Petranoviću, da me vodi točno onim putem i načinom kako će voditi i druga Kardelja. Došli smo do planinske livadice na kojoj je bilo postavljena meka, a na kojih 50 koraka bila je na rubu šume visoka čeka zatvorenog tipa, kroz čiji se je prozorčić moglo osmatrali a i gađati medvjeda kada je uz meku. |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Kad smo stigli na planinsku livadicu opazili smo da je medvjed odvukao meku nizbrdo kojih 100 m dalje, čime se nismo složili, pa smoi pa smo odlučili da što prije dovučemo meku na puškomet od visoke čeke. Kada smo se približili k lješini meke, moram priznati da me je zadah toliko smetao, da sam si džepnu maramicu namočio u konjak i zavezao preko nosa i pomogao vući meku uzbrdo na njeno pravo mjesto. Medvjed je došao pojeo svoj dio »večere«, ali nas je svojom tvrdoglavošću naljutio, jer je opet odvukao meku nizbrdo; možda ga je smetala blizini visoke čeke, pa si je »menzu« odabrao malo dalje. Medvjed je odvlačio nizbrdo a mi smo uz »miomiris« meke, vukli meku uzbrdo na puškomet do visoke čeke. Javili smo u Zagreb Izvršnom Vijeću Sabora, da su sve predradnje izvršene i da drug Kardelj.može doći u lov na medvjeda. U lov sa sobom ponio je drug Kardelj, kada je došao, lovački karabin s dalekozorom za nišanjenje. Prvo večernje čekanje medvjeda na visokoj čeki nažalost nije dalo pozitivan rezultat, jer drug Kardelj taj puta nije pogodio medvjeda koji se je zabavljao oko svoje večere, a mi smo očekivali da mu to bude posljenja i da »preda« svoju trofeju našem gostu drugu Kardelju. Nama organizatorima nije bilo prigovora, a drug Kardelj je sam objašnjavao ovaj prvi neuspjeh riječima: »Znate tovariši lovci, ja znam da nisam neki specijalni majstor strijelac, ali me ipak čudi, da nisam pogodio medvjeda na 50 m, koji je velik kao kuhinjski ormar, ili ne valjam ja kao strijelac ili moja puška nije ispravna«? Bilo je i meni sumnjivo, da nije drug Kardelj pogodio medvjeda, nego u livadu ispred njega, pa sam zato predložio, da se sutradan u jutro ne ide na doček medvjeda, nego da se preko dana u lovačkoj »Lividraga« na čistini provjeri probnim gađanjem ispravnost lovačkog karabina, jer se je moglo dogoditi, da je netko iz pratnje druga Kardelja pomjerio mikrokorekcione vijke za reguliranje nišanske linije u horizontalnom i vertikalnom smjeru. Moj prijedlog je bio prihvaćen- otišli smo na konak u lovačku kuću »Lividraga«, a sutradan smo kod probnog gađanja na metu ustanovili da je bio pomjeren mikrokorekcioni vijak za reguliranje nišanjenja po vertikali toliko, da je na 50 m bio podbačaj preko 1 m. Posve razumljivo da se s takovim lovačkim karabinom nije moglo pogoditi medvjeda, makar je bio velik kao »kuhinjski ormar«. Kad je bilo dovršeno upucavanje karabina, drug nam je Kardelj rekao: »Baš mi je drago, da se dokazalo, da nisam tako loš strijelac, kako je to jučer izgledalo — no mislim da sada možemo očekivati i bolji rezultat lova«. Sutradan smo kazali drugu Kardelju u lovištu, da nismo baš posve sigurni da će medvjed doći do meke, jer je možda bio dan prije uznemiren onim promašajem, ali da ipak šansa postoji makar i umanjena. Drug Kardelj raspoložen i odmoren boravkom u lovačkoj kući »Lividraga « bio je optimista u odnosu na ishod lova pa nam je rekao: »Tovariši lovci, ne bude nikakovo zlo, ako medvjed ne dođe. Jednom će ipak doći, no tada moj karabin mora biti ispravan, zato idemo na doček — možda nas posluži i lovačka sreća?« |
ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Kod drugog dočeka zaista smo svi skupa imali sreću, medvjed se nije uznemirio onim hitcem od dan prije, došao je na svoju posljednju večeru nakon precizno smrtonosnog pogotka, »predao« je svoju trofeju našem gostu drugu Kardelju, koju smo još na visokoj čeki, po starom lovačkom običaju uz čestitanje zalijali s čašicom pravog domaćeg »žganja«. Naši terenci su se pobrinuli da se trofeju pripremi za predaju drugu Kardelju, što je bilo učinjeno u lovačkoj kući »Lividraga«. Veseo i zadovoljan uz mnogo zahvaljivanja i pohvale za organizaciju lova i osvojenu lovačku trofeju, ostavio nas je drug Kardelj, a nama organizatorima ostala je draga uspomena. Drug je Kardelj osvojio i trofej u lovu na velikog tetrijeba u jednom od planinskih lovišta Šumskog gospodarstva, a organizaciju za taj lov imali su pokojni inspektor za lovstvo Đuro Ružić, područna Šumarija i radnici terenci lovišta. * Osim opisanih lovova u kojima sam i ja pomagao, lični kontakt imao sam s drugom Kardeljem na Međunarodnoj lovačkoj izložbi u Novom Sadu 1964. g. kada je došao u društvu s drugom generalom Gošnjak Ivanom u paviljon gdje su bili izloženi eksponati s područja lovišta SR Hrvatske. Oba lovca su se mnogo zanimali oko eksponata a i oko stanja u našim lovištima a nakon izvršenog pregleda čestitali su nama organizatorima dijela izložbe na uspješnoj koncepciji izlaganja i postignutoj zlatnoj plaketi, koju smo osvojili na ovoj međunarodnoj izložbi. Drug Kardelj nas je ostavio, ali uspomene žive u nama jer je bio veliki borac za novu socijalističko-samoupravnu Jugoslaviju, a i vrlo ugodan lovac. Motiv s područja lovišta »Risnjak«. Foto: D. Andrašić 297 |