DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 27     <-- 27 -->        PDF

Stari naš ratni k iz NOV-a, nije imao nikada takovu grupu pješaka
pred sobom, a pogotovo ne u lovu, pa se je obratio pitanjem k meni kao
lovniku: »Tovariš lovnik — šta da se radi kad se ovi Vaši ´fazani ovako
»nepravilno « ponašaju, pa mjesto da lete oni pretrkuju preko prosjeke
«?


»Ovakove naivčine možemo nažalost samo promatrati, jer gađati u ovu
fazansku masu zaista nebi bilo lovački«, bio je moj odgovor i tako smo nas
dvojica, a i lovci desno od nas, promatrali kako fazani trče na suprotnu
stranu prosjeke u šikaru bez da je ijedan poletio, bez obzira bio on ženka
ili mužjak. Inače se u normalnim uvjetima redovito događa da najprije
polete iazanke, a nakon njih i fazani, koji vole trčati pa tek pred prosjekom,
kad opaze lovca polete.


Drug Kardelj se na ovu pojavu nasmijao i rekao: »Ovakav pernati juriš
još u nijednom lovu nisam doživio, pa je i to interesantno vidjeti i na svoj
način uživati bez pucnjave«!


U jednom drugom lovu na fazane na području privrednog lovišta »Zelendvor
« odjednoć je preko stajališta druga Kardelja prelijetalo kojih dvadesetak
fazana u jatu a ne kako to inače biva pojedinačno; to dekoncentrira
svakog lovca, pa je tako bilo i sa drugom Kardeljem, pa me upitao,
pogotovo jer su u grupama letjeli i fazani i fazanke: »Tovariš lovnik, kojega
da gađam, kad ih je puno, a među njima i fazanki«?


»Pucajte u najvećeg i onog koji Vam ne leti predaleko i prebrzo«, bio
je moj odgovor, jer zaista šta se tu može puno birati kad ih mnogo odjednoć
prelijeće preko lovca.


»A šta bude ako pogodim fazanku«, pitao je dalje drug Kardelj, rekao
sam mu, neka samo puca, a ako pogodi i koju fazanku, da to ništa ne
smeta jer i njih ima mnogo.


Znao je on vrlo dobro, da će na njegov račun »padati« vesele primjedbe
lijevog i desnog lovca od njegovog stajališta, ako pogodi koju fazanku, a
takove primjedbe su se obično čule za vrijeme ručka, tako da čuju i ostali
lovci.


Za vrijeme ručka u lovačkoj kući »Zelendvor« osim raznih diskusija
i mog »raportiranja« o tome koliko je koji lovac pogodio fazana i koliko1
je utrošio patrona, što se kod nijednog lova nije slagalo s podacima našeg
evidentičara, bilo je i pjesme.


Drug Kardelj je volio pjevati i nije propustio nijednu pjesmu a da
ne sudjeluje u pjevanju, čak je po koji puta i »dirigirao« tokom pjevanja


— javljao se je u njemu prosvjetar što je bio po profesiji osim drugih
funkcija.
Njegovo ponašanje unosilo je među prisutne iskreno veselje i stvarao
se je pravi »štimung« za relaksaciju.


Nikada od nije bio nezadovoljan rezultatom lova koji je postigao, a
isto tako nikada nije nikom od nas organizatora nešto prigovarao, zašto
je baš na ovom ili onom stajalištu u prigonu, a pogotovo jer je fazana
bilo zaista u izobilju, te je svaki lovac imao dovoljno šansi da se iskaže
kakav je strijelac.