DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 5     <-- 5 -->        PDF

SJECANJA NA NEKE LOVOVE DRUGA TITA U LOVIŠTIMA
U SR HRVATSKOJ


Prof. dr DRAGO ANDRAŠIČ, dipl. inž. šum.
Zagreb


LOVOVI U LOVIŠTU »ZELENDVOR«


Lovište »Zelendvor« prostire se u nizinskom predjelu zapadno od Varaždina,
lijevo i desno od asfaltne ceste Varaždin — Ptuj, bogato je sitnom
divljači, od koje su najbrojniji fazani, a ima još i zečeva, trčaka i divljih
pataka uz Dravu i njene rukavce.


SI. 1. Tipični motiv iz lovišta »Zelendvor«.


o rig.
Dok u lovištu nije bila izgrađena lovačka kuća, za prihvat lovaca koristio
se dvorac u Vinici sagrađen u lijepom parku bogatom rijetkim vrstama
drveća.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 6     <-- 6 -->        PDF

Drug Tito dolazio je u lovove u ovo lovište tokom nekoliko godina,
kojima sam rukovodio a bili su organizirani uz pomoć radnih ljudi lovišta
i Šumskog gospodarstva Varaždin.


Na moju lovačku trubu kojom sam davao trubne znakove u lovovima
za uspomenu sam lovačkim nožem urezao datume: 15. XI 1959, 13. XII 1959,


16. X 1960, 15. X 1961, 26. X 1962, i 3. I 1963. g.
U petak pred 15. XI 1959. g. dobio sam nalog da organiziramo za
druga Tita i njegove goste lov u »Zelendvoru« a ja da tim lovom rukovodim
kao 1 o v ni k.
Dan prije lova otišlo se je s radnim ljudima lovišta na teren, da se
utvrde oni dijelovi lovišta, na kojima će se vršiti lov i to je ucrtano u kartu
lova, a biralo se najprikladnije dijelove obzirom na brojno stanje divljači,
dostupnost i udaljenosti.
Lovovi su vršeni tehnikom p r i g o n a, tj. da pogoniči prigone divljač
sa suprotne strane prema lovcima, kojih su stajališta bila na terenu označena
kolčićem, na čijem je vrhu u procjepu bio kartončić s rednim brojem
stajališta a jedino je stajalište druga Tita bilo označeno većim bijelim kartonom,
na kojem
je bilo crnim tušem nacrtamo veliko slovo »T«.
Sva su stajališta lovaca bila ucrtana u kartu lova.


SI. 2. Drug Tito dolazi do stajališta za doček fazana i zečeva pješice prosjekom
u lovištu »Zelendvor«.
Orig.


S drugom Titom bili su u svakom lovu drugovi rukovodioci iz saveznih
organa, pojedinih Republika, iz Zagreba, Varaždina, Čakovca, pa se je i
na takav način manifestiralo bratstvo i jedinstvo naših naroda i narodnosti.
Uvijek su među gostima bili i drugovi iz JNA.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 7     <-- 7 -->        PDF

Zborno mjesto za ovaj prv i lov druga Tita u »Zelendvoru« a i u
kasnijim lovovima bila je lovačka kuća, koja je izgrađena u centralnom dijelu
lovišta.


Za taj prv i lov dobili smo mi organizatori obavijest, da možemo
očekivati dolazak druga Tita i drugova iz njegove pratnje oko 8 h i 30 min,
a lov bi trebao početi oko 9 sati.


Na zbornom mjestu sakupili su se domaći, lokalni, rukovodioci, koji
će loviti s drugom Titom, a bilo je i takvih, koji su došli da iz neposredne
blizine vide našeg najdražeg gosta druga Tita.


Svatko je na svoj način bio uzbuđen u očekivanju dolaska druga Tita,
a ja sam, moram priznati bio nervozan i valjda najviše uzbuđen, jer trebalo
je zadatak lovljenja izvršit uz najviši stupanj preciznosti i organiziranosti
bez i najmanje pogrješke-u organizaciji i izvođenju, pa nije ni
čudo, da nisam znao, da li da skinem lovački šešir kod pozdrava ili ne!
Nekako mi se činilo da ne paše imati na ramenu lovačku pušku, biti u lovačkom
odjelu, a biti gologlav, ino dok sam ja tako razmišljao, iza zavoja
je dojurio veliki crni automobil s državnim zastavicama, što je znak da je
u njemu drug Tito.


Auto je stao neposredno uz nas, i ja sam pritrčao da otvorim vrata
automobila, iz kojeg je kao mladić, veseo izašao drug Tito, kojega sam
pozdravio riječima »Zdravo druže Predsjedniče, dobro nam došli i dobra
Vam kob!«


Uzbuđenje i veliki respekt momentano su nestali, jer je poznata gotovo
čudesna moć komunikativnosti i neposrednosti ličnosti druga Tita stvorila
pravo lovačko raspoloženje.


Drug je Tito bio obučen u lovačko odijelo, na glavi s lovačkim šeširom
i lijepim žutim čizmama na nogama, a prekrasan sunčani dan dopunjavao
je ovaj spektakularan doček druga Tita pred lovačkom kućom lovišta »Zelendvor
«.


Zahvalivši se na pozdravu, polagano idući prema ulazu u lovačku kuću
opazio je drug Tito, da i ja imam petometku »Browning« i rekao mi: »Vidim
da i Vi imate petometku, a imam je i ja, samo kod Vaše je cijev
neobično kratka, kao da je podrezana, a osim toga nema kod Vaše puške
ni sinje po cijevi. Pogledajte moju i vidite koliko je kod moje puške duža
cijev a ima i ventiliranu sinju. Interesira me šta ćemo danas loviti u ovom,
koliko već odavde vidim lijepom lovištu, pa ako još bude divljači, biti će
i dobrog rezultata«.


Odgovorio sam, da će se danas loviti u prvom redu fazane, kojih ima
veliki broj, ali ako naiđe i po koji zec, da se i njega može gađati.


U lovačkoj kući »Zelendvor« kada su se sakupili svi lovci, uz kratak
predah i pripremu za početak lova, prišao sam k drugu Titu i na stol stavio
kartu lov a zamolivši ga, da smijem pomoću kartu rastumačiti čitavu organizaciju
lova po prostoru, vremenu i ostalim elementima, na što si je On
stavio naočale i ja sam nastojao da budem kratak i precizan u objašnjavanju
a i u odgovorima, koje bi mi postavio ili drug Tito ili koji od drugova
lovaca.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 8     <-- 8 -->        PDF

Kada je moj »lovački raport« bio završen, rekao je drug Tito: »Hvala
Vam lijepo na iscrpnim podacima, nama je sada na karti sve jasno, u
kojoj je sve lijepo ucrtano, samo je pitanje da li ćemo mi svi biti dobri
realizatori, no to ćemo naskoro vidjeti, a sada mislim da je najbolje da
krenemo u lov.«


Drug Tito i ostali lovci lagano su se kretali pješice prema terenu prvog
prigona, koji je bio udaljen od lovačke kuće »Zelendvor« par stotina metara,
gdje su na suprotnoj sirani od linije lovaca čekali pogoniči na trubni znak
da krenu prema liniji lovaca.


SI. 3. Drug Tito u očekivanju prelijetanja fazana iznad branjevine


i prosjeke u lovištu »Zelendvor«.


Orig.


Budući je u tom prvom lovu bilo oko 15 lovaca, a toliko ih je obično
bilo prosječno i kod ostalih lovova, to sam ja vodio druga Tita i nekoliko
susjednih lovaca, do njihovih stajališta, a ostale lovce su dovodili k stajalištima
moji suradnici.


Predjel lova je mješovita sastojina četinjača i listača, prosjeke su
uredno očišćene i bila je to lijepa slika vidjeti uz svoja stajališta lovce
poredane u jednoj liniji a nekako centralno među njima i drug Tito.


Na trubni znak »kre-ni«, tj. dva kratka zvučna znaka, slijedio je trubni
znak vođe pogoniča »kre-ćem« i prigon je počeo.


Kao lovnik nalazio sam se uvijek nedaleko stajališta druga Tita, ali
tako da mu ne smetam u gađanju a i da imam pregled na čitavu liniju lovaca.


Nije trebalo dugo čekati i prelet je počeo, no to su obično fazanke koje
prve polijeću, ali letiti su i fazani a prasak pušaka nama organizatorima
bila je to najdraža lovačka »muzika«, jer tišina znači da nema divljači.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 9     <-- 9 -->        PDF

Pored obaveze da pazim da svaku sitnicu, da se prigon odvija bez pogrješaka,
opazio sam s kako velikom brzinom refleksa i vještinom drug
Tito pogađa fazane u njihovom preletu preko prosjeka iznad mlade sastojine.


Netko, tko nije lovac, može pomisliti, da je sasvim jednostavno organizirati
lov na fazane, možda i je, uz izvjesnu olakšavajuće uvjete, ali ako
se prihvati taktiku, da se prigoni fazane u određeni sektor, onda to i nije
tako jednostavno, jer ako taktika ne valja u rasporedu pogoniča i njihovoj
brzini i načinu te ravnomjernosti kretanja, fazani ne lete iznad željenog
sektora, a taj sektor je bio sa stajalištem druga Tita i čelnih lovaca.


Osim glavne linije pogoniča mi smo uvijek imali pogoniče i u lijevoj
i desnoj pobočnici, koji su prigonili fazane, da nam bočno ne istrče ili
odlete izvan glavnog sektora prigona.


Polazeći na novo stajalište u idućem prigonu priupitao sam druga Tita,
da li je zadovoljan s dosadanjim rezultatom lova, na što mi je odgovorio
»Ja sam potpuno zadovoljan i ako ovako bude i dalje ja ću svoju ličnu
´normu´ sigurno ostvariti«!


Bili su zadovoljni i ostali lovci i oni na čelnoj i oni na lijevom i desnom
krilu, jer je divljači bilo mnogo.


Posebni evidentičar je bio zadužen, da registrira koliko je hitaca ispaljeno
u pojedinom prigonu, a posebna kola su sakupljala odstrijeljenu divljač,
da lovci imaju prilike odali lovačku počast divljači i da vide rezultat
lova.


Prema programu lova za 11 sati bio je predviđen kratak odmor u zaklonu
četinjavih, vitkih stabala, gdje se je uz sendvič i osvježavajuće piće
rezimiralo rezultat lova do tog momenta, no kod toga nisu izostale lovačke
pričice i po koji vic, na račun po kojeg prisutnog druga lovca, kod čega je
bio aktivan i drug Tito, očito dobro raspoložen.


Poslije kratkog odmora bilo je još nekoliko prigona, a završetak lova
bio je predviđen u 14 sati, kad je trebalo ići na ručak u lovačku kuću »Zelendvor
«, prevozom lovaca pomoću automobila, koji su čekali završetak na
prikladom mjestu.


Prilikom sakupljanja podataka za vrijeme ručka, koliko je koji lovac
ispalio hitaca i koliki mu je rezultat odstrela, bilo je veselih scena, jer su
lovci nastojali da iskažu što veći broj odstrijeljene divljači ali sa što manje
metaka, što se je teško uklapalo u evidenciju, koju su vodili evidentičari
lovišta.


Obično su jedan drugoga, susjedni lovci ispravljali, da je pretjerao
u davanju »statističkih podataka« što je praćeno sa smjenom onih, koji
su već dali podatke.


Kad sam priupitao druga Tita, koliko je ispalio hitaca, sa smjehom mi
je odgovorio »Ja sam ispucao ravno jednu torbu metaka i to je točan podatak
«. To je zaista bio točan podatak samo nikad nismo doznali koliko je
metaka bilo u lovačkoj torbi druga Tita. Ovaj podatak je popraćen sa
smjehom prisutnih lovaca.


Toga dana je bio prisutan na ručku i drug Predsjednik Sabora Bakarić
Vlado, kojega sam ja preskočio u prikupljanju podataka o rezultatu lova,


275




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 10     <-- 10 -->        PDF

pa me je on pitao: »Kako to da ste mene preskočili pitanjem o broju ispa


ljenih hitaca iako nisam bio u lovu, a ja bi vam kazao isto takvu ´istinu´ kao


što su to kazali i neki drugovi ovdje za stolom!«


Drug Tito nije zaboravio niti na pogoniče, koji su pomagali u prigo


nima divljači pa me je pitao »Da li su i naši pomagači u lovu dobili ručak«?


Poznata je Njegova velika briga još iz rata koliko se je brinuo za ra


njenike i borce, a poslije rata za naše radne ljude zato me nije začudilo


to Njegovo pitanje i bio je zadovoljan, kad sam mu kazao da su pogoniči


i lovno osoblje dobili u posebnoj prostoriji ručak i ponešto pića.


Eto, takav je drug Tito, koji ima izvrsnu moć zapažanja a brine se


velikom dozom humanosti i senzibilnosti, za svakog tko se nađe u Njegovoj


neposrednoj blizini u izvjesnoj funkciji, pa makar to bilo i u lovu!


Interesantno je navesti, da je s pogoničima uvijek bilo izvjesnog problema
kod izvođenja prigona divljači, jer pogonič mora ići u ravnomjernim
razmacima terenom prigona približno svi jednakom brzinom kretanja tj.
polagano i uz zastajkivanje, no svi su oni nekako nastojali da iz šikare izađu
što bliže stajalištu druga Tita, kako bi imali šansu da Ga vide iz neposredne
blizine, jer veliki je doživljaj biti blizu druga Tita na par metara.


Kada je drug Tito dolazio u lovove na fazane u »Zelendvor« pa i u druge
lovove na jelene i divlje svinje, svaki puta redovito se je zahvaljivao
organizatorima lova i drugaricama koje su se brinule oko pripreme i serviranja
hrane, za svakog je pronašao lijepu riječ, rukovao se je, što nas
je sve činilo sretnima i ponosnima, jer svi smo mi od rukovodioca do pogoniča
i drugarica u kuhinji željeli, da boravak druga Tita i njegovih pratioca,
naših rukovodioca bude što ugodniji sa željom da nam opet dođu.


U jednom lovu, uz prekrasan sunčan dan zaželio si je drug Tito, da
se lov još malo produži za oko jedan sat trajanja pa je trebalo iskolčit na
novom terenu 22 stajališta koliko je bilo lovaca s drugom Titom. Dao sam
trubni znak za zadnji programirani prigon a onda sam otrčao na novi teren,
i kad su drugovi lovci na čelu s drugom Titom stigli, sve je bilo iskolčeno
za dva prigona i to je trajalo oko 1 sat lova.


Drug Tito je pitao: »Kako ste stigli na ovaj novi teren i organizirali
još dva prigona, a malo prije ste bili s nama kod zadnjeg prigona«?
Ukratko sam odgovorio »Druže Predsjedničke, ja sam to izvršio trčeći«!
Nasmijao se je i rekao: »Znači da ste vi i dobar trkač a ne samo lovnik«.


Jednom prilikom kad je drug Tito bio u lovu na fazane u »Zelendvoru«
pozvao me je k sebi rekao: »Pogledajte onog fazana koji je postavljen pored
ostalih na travi i da li šta na njemu opažate posebnog«?


Pogledao sam i uočio da ima na nozi ornitološki prstenčić koji je stavljen
da se vidi kako daleko fazani migriraju od lovišta gdje su pušteni u
prirodnu sredinu, a umjetno su uzgojeni. Rekao sam drugu Titu, šta je to
na nozi, a on mi je brzo odgovorio: »To sam ja, kako vidim, danas u lovu,
pored ispunjene ´lovačke´ norme, osvojio i naučnu trofeju«!


Uzeo sam si taj prstenčić s noge za uspomenu, a kad sam ga rasklopio
i izravno, dobije se slovo »T«, pa sam tako i ja osvojio moju trofeju, tj.
uspomenu na taj lov u društvu s drugom Titom!




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Jedne subote bio je drug Tito u lovu na fazane i zečeve u Međimurju,
gdje su bili domaćini drugovi Anton Biber-Tehek sadašnji predsjednik Lovačkog
Saveza Hrvatske i Karlo Mrazović Gašpar, a sutradan u nedjelju je
trebao biti lov u »Zelendvoru« pa je drug Tito došao na večer oko 10 sati
na konak u dvorac Vinica. Bilo je dogovoreno s republičkim rukovodstvom
da se druga Tita ponudi večerom.


Impozantno je bilo vidjeti ulazak velikog crnog automobila u dvorište
dvorca Vinica. Okolo čitavog krova automobila bio je krasan crveni vijenac
od karanfila kojega su isplele i obavile automobil drugarice Međimurke,
kako bi iskazale koliko im je drag gost drug Tito i da zadovoljan ode iz
njihovog kraja.


Nakon pozdrava na ulazu u dvorac usput sam priupitao druga Tita,
da li možda želi nešto od jela, na što je nakon kratkog razmišljanja kazao:
»Pa kad već nudite tako kasno neko jelo, ako je moguće, zaželio sam se
pravih domaćih kukuruznih žganaca s vrućim kuhanim mlijekom, no ako
se nebi trebalo dugo čekati«!


Bilo je vraške trke, da se nađe kukuruznog brašna a i mlijeka od
zdrave kravice, no za 55 minuta drugarice u kuhinji uspjele su skuhati žgance
i mlijeko pa se i domaći specijalitet pušio na stolu u primaćoj sobi dvorca
Vinice.


Drug se Tito zahvalio na svoj specifičan način uz smješak, drugaricama
koje su servirale žgance i rekao između ostalog: »Žganci su zaista odlični


— pravi domaći — a osim toga nije na njih trebalo dugo čekati«!
Poslije kraćeg razgovora sa svojim lovcima, otišao je drug Tito u spavaću
sobu, otišli su i neki rukovodioci, ali veći dio ih je ostao u veselom
razgovoru.


SI. 4. Još malo i fazani će početi prelijetati iznad stajališta lovaca, jer je


dan znak, da je lov počeo.


Or ig.


277




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 12     <-- 12 -->        PDF

Netko je od prisutnih za stolom predložio, da se nešto »zagorski zapopeva
« i pjesma je započela ne preglasno da se nebi eventualno čulo i do
spavaonice druga Tita.


SI. 5. Drug Tito s lovcima za vrijeme kratkog odmora pod okriljem mirisne
borove šume.


O nj.


U veselom raspoloženju i uz pjesme Međimurja i Zagorja vrijeme je
brzo prolazilo, no u jednom momentu na vratima blagovaonice u odjeći za
odmor pojavio se je drug Tito, a pjesma je umukla, kao odsječeno, na što
je drug Tito rekao: »Sta je, zašto ste prestali pjevati, mene pjesme nikada
ne smetaju. Ja sam malo radio a sada ćemo još malo nastaviti s pjesmom«
i pjevanje je nastavljeno uz pjevušenje i druga Tita.


Tom prilikom nam je drug Tito ispričao veselu zgodu s bivšim direktorom
lovišta »Belje« Mužinić Mirkom, kako je on pjevao operetu »Mala
Floramv« u lovačkom domu prigodom jednog lova na jelene.


Dogovorili se drugo/i rukovodioci — lovci s drugom Titom, da svaki
od njih otpjeva solo pjesmu koju izabere sam, a time se htjelo čuti kako
će to izvesti drug Mužinić za koga su znah, da je antitalent za pjevanje.


Otpjevao je i drug Tito svoju pjesmicu, a došao je konačno red i na
druga Mužinića — koji je, krupan i preko 100 kg teški čovjek, ustao sa
svog sjedišta, podbočio se rukama o stol i bolje reći odrecitirao nego otpjevao
slijedeće riječi iz operete: »O Floramy, o mala Floramv ...« i »pjesma«
je umukla, na što je prvi počeo pljeskati uz smijeh drug Tito, a njemu
su se pridružili i drugi drugovi uz sveopći smijeh. Drug Tito je rekao drugu
Mužiniću: »Vaša mala Floramv, bila je suviše kratko otpjevana, ali je glavno
da ste vi ´veliki´ operetni pjevač«! Dakle, šala je uspjela!


278




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 13     <-- 13 -->        PDF

I ovo je dokaz kako drug Tito znade stvarati raspoloženja, u društvu
i u lovovima, koji nisu samo zato da se lovi, nego da se i relaksira u veselom
društvu svojih suradnika.


Kod jednog lova bio je sa svojom »Vižlom« drug Bozo Hrvoj tadanji
tajnik Lovačkog saveza Hrvatske, u funkciji, da njegova »Vižla« aportira
fazane koje će pogoditi drug Tito. Kad je pao prvi fazan, »Vižla« jje na
naučenu komandu »aport« otrčala po fazana i pošla je prema svome gospodaru,
ali Hrvoj je samo rukom pokazao i komandovao »Vižli«: »Tamo
nosi fazana« i »Vižla« je u pravoj paradi trčala po mekoj travi prosjeke
prema drugu Titu, sjela je i pustila u ruku fazana drugu Titu, koji je pogladio
psa i rekao: »Ovako treba biti dresiran lovački pas, a pravi je majstor
u izvršavanju svoga posla. Čestitam vam na vašoj vižli«!


Obično je taj posao obavljala kod lovaca poznata »Lida« i donosila fazane
k drugu Titu.


Kraj stajališta druga Tita bio je na susjednom stajalištu pokojni dr
Zlatan Sremec, a »Lida« je aportirala fazanku prema drugu Titu, no snašao
se je drug Tito i rekao lovočuvaru Galekoviću, čija je »Lida« bila, neka ona
tu fazanku aportira k drugu Sremecu, i naravno »Lida« promijenija pravac
i odnijela fazanku uz riječi druga Tita namjenjene drugu Sremcu: »Ovo
je Zlatanc Tvoja trofeja, jer ja iz principa ne pucam na kokice i dobro ih
znam razlikovati od fazana, a osim toga imam i svjedoka, da ja nisam
pucao na fazanku«, kod čega je mislio na mene, jer sam neko vrijeme promatrao
kakvom rutinom i vještinom drug Tito pogađa fazane u prelijetu
preko prosjeke.


SI. 6. Lovačka kuća »Zelendvor«.
Ulje D. Anđraaića
279




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 14     <-- 14 -->        PDF

Meni je bilo posebno dozvoljeno, da si smijem snimati druga Tita a
i druge rukovodioce, naravno tako da ih ne smetam u gađanju, a te slike
su mi najdraže uspomene iz tih i ostalih lovova.


Drug Tito je u svima lovovima bio uzor u lovačkom ponašanju i najvišem
stupnju discipliniranosti i strpljivosti, pa su to slijedili i rukovodioci
lovci bili oni od lokalnog rukovodstva, republičkog ili iz Saveznih organa,
a osim toga izvrstan je strijelac.


Da je drug Tito zaista odličan strijelac neka posluži podatak iz lova
na fazane 17. X 1960. g. u »Zelendvoru«, kada je za redom pogodio tr i
fazana, svakog samo s jednim metkom od četiri koliko ih je skoro istovremeno
prelijetalo preko prosjeke.


Usputno u prolazu, druga Tita su uvijek dočekivali s velikom pažnjom
i veseljem građani Varaždina, Čakovca i susjednih sela pozdravljali su ga
lokalni rukovodioci, pioniri su Mu davali cvijeće uz dobrodošlice, a to se
odnosi i na rukovodioce koji su bili u Njegovoj pratnji iz drugih republika
i Beograda.


Lovište »Zelendvor« bogato divljači pružalo je mogućnost da se odstrijeli
veći broj, ali drug Tito, je imao običaj da kaže: »Ja sam ispunio svoju
današnju ´normu´ i neću više gađati« i obično je prestajao gađati divljač
prije programiranog završetka.


Lovovi druga Tita u »Zelendvoru« ostali su drage uspomene za okolni
narod, za lokalno rukovodstvo, nas organizatore lovova posebno, i sve one
koji su na neki način bili angažirani takvim događajima.


LOVOVI NA DIVLJE SVINJE U LOVIŠTU »MACELJ«


Lovište »Macelj« se nalazi sjeverozapadno od Krapine na udaljenosti
oko 10 km, brdovito je i obraslo mješovitom šumom listača i četinjača
s ubavim brdskim livadicama kroz čiji centralni dio je cesta od Krapine
preka Đurmanca za Ptuj. Dolinicama protječu žuboreći bistri potočići.
Konfiguracija je izrazito valovita, pa divljač nalazi dobrog zaklona na toplijim
južnim stranama a tu ima osim divljih svinja još i srneće divljači
i nešto zečeva.


Sjeverni rubovi lovišta »Macelj« prirodna su granica prema Sloveniji.
Uz cestu u centralnom dijelu nalazila se je konforna lovačka kuća, a sada
je to lugarnica, koja pripada Šumariji Krapina i šumskom gospodarstvu
Zagreb, nazvana »Lepa Bukva«.


Od republičkog rukovodstva dobivena je obavijest, da treba organizirati
lov na divlje svinje za druga Tita i drugove rukovodioce iz Saveznih organa,
drugih Republika i lokalnog rukovodstva.


Lovovi na divlje svinje su vrlo hiroviti, radi ponašanja te naše brdske
i nizinske krupne divljači, a već i radi toga, jer ih ne mora biti veliki broj
na terenu koji se oblovljava, gotovo u brdskim terenima. Disciplina ponašanja
pogonića je od presudnog značenja, a potrebna je posebna taktika,
da se divlje svinje prigone na neki uži prostor a to je linija lovaca.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Zborno mjesto za taj prvi lov u »Macelju« s drugom Titom, bilo je
dogovoreno, da to bude lovačka kuća »Lepa Bukva«. Dan prije tiho se je
obišlo teren i vršila kontrola po snijegu, da li ima ulaznih tragova divljih
svinja na terenu kojim će se sutradan loviti.


Na cesti kraj dvorišnog ulaza dočekao sam druga Tita i drugove rukovodioce,
i poveo Ga prema ulazu u lovačku kuću, no malo je zastao i priupitao:
»Kome pripada ova kuća i tko vodi brigu o njenom održavanju«?


Kad sam objasnio da je ova kuća na području Šumarije Krapina kojemu
pripada i lovište »Macelj«, na to je drug Tito primjetio: »Sviđa mi
se ovaj kraj a i ova zgrada je prikladna u tom šumskom predjelu, ali,
šteta da kroz stare i šuplje krovne žljebove kiša nagrđuje zidove, otpada
žbuka, pa mislim da bi to trebalo popraviti i vjerujem kad opet dođem
u ovaj lijepi brdski kraj, da će i ova lovačka kuća biti ljepša«!


Uvjerio sam se ovim kratkim dijalogom, da oku druga Tita teško nešto
izmakne, pogotovo ako nešto treba da bude bolje i ljepše. Njegove riječi su
bila dovoljna obaveza i poticaj, da se lovačkoj kući »Lepa Bukva« posveti
malo više pažnje, makar to bilo i u finesama.


Kada je drugi puta došao drug Tito opet u lov na divlje svinje nije
zaboravio na ulasku u lovačku kuću da kaže: »Eto vidite kako to sada
lijepo i uredno djeluje ovaj vanjski izgled zidova, nema više zakišnjavanja
i otpadanja žbuke«!


Nakon kratkog odmora u lovačkoj kući uz čaj i crnu kavu, te objašnjenja
o organizaciji i trajanju lova krenulo se je na prva stajališta, koja
nisu bila daleko od lovačke kuće.


Doveo sam druga Tita u jednu krasnu maceljsku dolinu, čije se je
drveće okitilo kitinama snijega, i to je bio pravi šumski ukras, čemu tse
veselio i drug Tito. Dolazak do stajališta u lovovima na divlje svinje mora
biti tiho izveden, a i na stajalištu lovac mora biti miran i strpljiv.


Sjećam se dobro toga dana, snijeg je debelim slojem pokrio teren
lovišta i bila je oštro zima, pa nije baš bilo ugodno duže vrijeme čekati da
se divljač pojavi na daljini prikladnoj za gađanje.


Za mene je bilo vječnost to čekanje, kada će se konačno pojavit toliko
željene crne siluete divljih svinja, pa da si drug Tito odabere najkrupnijeg
kao lovačku metu, ali čekaj, pa čekaj, zima grize za uši, ali i nakon preko
jednog sata čekanja svinje se nisu pojavile. Odlučio sam da povedem druga
Tita, a moji suradnici da povedu druge rukovodioce na stajališta drugog prigona.


Bilo mi je žao, što je drug Tito tako dugo čekao na zimi — strpljiv i
miran kao vojnik na straži.


Drug Tito je rekao: »Vidi se da na tom terenu ima divljih svinja a to
dokazuje veliki broj tragova po snijegu, no što nije bilo do sada može
biti uz malo lovačke sreće i kasnije« rekao je uz blagi smiješak, više da
mene ohrabri, jer je zapazio, da sam ušutio.


O tom prigonu bilo je govora poslije lova u lovačkoj kući za vrijeme


ručka, i tada je pok. drug Zlatan Sremec ispričao šta se je dogodilo neda


leko od stajališta druga Tita, jer mu je bio susjedni lovac.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 16     <-- 16 -->        PDF

Jedna grupa oko 6 kom, došli su do grmlja ispred stajališta druga
Tita na daljini oko 80 — 100 m i tu je grupa zastala i slušala tjeranje pogoniča,
ali se nisu pomicale.


Kad smo se pomaknuli sa stajališta drug Tito i ja, kratko iza toga,
pričao je drug Sremec, svinje su u brzom trku protrčale u jarak do stajališta
gdje je prije stajao drug Tito i pobjegle uzbrdo u sigurni zaklon
maceljske šume.


Drug Tito je ovako tumačio tu pojavu: »Vjerojatno su svinje čule škljocanje
fotoaparata i zujanje kamere, jer se uvijek nađu reporteri oko mene,
a da ih gotovo i ne primjetiš — pa kad je to utihnulo a približili se i pogoniči,
svinje se dale u spasonosni bijeg. Barem da su ih naslikali, kad
već Ja nisam imao sreće da opalim po koji hitac na njih!«


Toga dana drug Tito nije imao lovačke sreće i trofeja nije bila osvojena,
pa nas je tješio, da će drugi puta biti više lovačke sreće! .
Mi organizatori lova i domaćini ostali smo neutješeni, jer lov u cjelini
nije uspio, jer drug Tito nije imao osvojenu trofeju.


Kada je drug Tito došao treći puta u lov na divlje svinje u »Macelj«,
prigon je bio dugačak skoro 4 km, jer se je programiralo da se svinje
prigoni od grebena »Macelja« na slovenskoj granici, te da se ih prigoni u
vidu lepeze na uski sektor linije lovaca širine kojih 400 — 500 m, s taktikom,
da se prigon orjentira u pokretu prema stajalištu druga Tita.


Takovu se taktiku može primjeniti iako se dobro znadu prirodni premeti
divljih svinja, a to je bilo organizatorima dobro poznato.
Linija lovaca bila je u jednoj slikovitoj maceljskoj dolini kroz koju je
tekao, žuboreći bistri potočić.


Doveo sam druga Tita do stajališta, a lijevo od njega je bio pok. drug
Zlatan Sremec. Rekao sam potiho drugu Titu: »Druže Predsjedniče, ovo
je jedan od najsigurnijih premeta divljih svinja i velika je vjerojatnoća,
da ćete danas imati više lovačke sreće, nego zadnji puta«, na što se je
nasmijao i rekao »Ja vam vjerujem ali lovac nije ´nosač´ — vidjet ćemo,
šta će biti«!


Ja sam otišao dalje prema susjednim lovcima da ne smetam drugu
Titi, jer On je lovac s visokim stupnjem lovačke discipline i korektnosti
u lovačkom ponašanju.


Čekao sam u maceljskoj dolini, kada će već jednom odjeknuti prasak
lovačkog karabina od mjesta stajališta druga Tita. Pucnjevi se čuli od
smjera stajališta drugih lovaca ali ne odande odakle sam žarko p´riželjkivao
da čujem pucanj.


Konačno, začuo se je pucanj i od smjera druga Tita i to samo jedan,
a ja sam bio siguran da je to pucao drug Tito i da je smrtno pogodio kakvog
maceljskog vepra, jer sam znao da je izvrstan strijelac.


Vračao sam se natrag od lovaca prema stajalištu druga Tita i našao
ga pod jednom krasnom jelikom, na mostiću preko potočića, ali vepra nisam
vidio, na što mi je On rekao »Nisam ja pucao na vepra, nego Zlatan,
ništa Vas ne krivim, meni se je svidjelo ovo mjesto pod ovom krasnom
jelikom ispod koje žubori maceljski potočić, čineći kaskade kao da trči
niz stepenice«.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 17     <-- 17 -->        PDF

Poznato je da je drug Tito veliki ljubitelj prirode i njenih ljepota, a
nije ni čudo, da ga je privukla ta maceljska ljepota radi čega se je pomaknuo
kojih 100 m ulijevo od prvobitnog stajališta, na koje se je odmah postavio
pok. drug dr Zlatan Sremee i odstrijelio prekrasnog, gotovo erne dlake,
velikog vepra.


Dok smo mi lagano išli prema tom stajalištu, začuo se je jaki prasak
Lijevo od nas i drug Tito je primjetio: »Ovo je sigurno opalio metak Žeželj,
on ima nekakovu lovačku karabinku, pravu medvjedaru, a kad opali, kao
da je opalio brdski top«!


Ovo rezoniranje bilo je točno i drug general Žeželj imao je lovačku sreću
i odstrijelio također jednog lijepog i velikog vepra.


Osim ova dva vepra bio je odstrijeljen još jedan pa je rezultat toga lova
bio tri odstrijeljene divlje svinje, ali takav uspjeh nije potpun, jer drug
Tito nije imao lovačke sreće ni toga dana.


Domaćini i mi organizatori lova mirili smo se donekle, kad nam je drug
Tito za ručkom u »Lepoj Bukvi« rekao: »Organizacija lova je bila dobra,
ali ja nisam imao sreće, no što nije bilo danas biti će drugi puta, a uvjerio
sam se da me nekako ove maceljske svinje ´ne vole´, pa neće doći u moju
blizinu. Nije mi žao, jer sam se danas nauživao u ljepoti maceljskih šuma
i namirisao zraka punog mirisa četinjača«!


Otišao nam je drug Tito iz »Macelja« bez trofeje, a mi smo ostali neutješeni.
Za uspomenu na taj lov, nazvano je ono mjesto gdje je On stajao
pod krasnom jelikom iznad maceljskog potočića »Titovo stajalište«.


Ostale su drage uspomene, a ti doživljaji prepričavaju se a i prepričavati
će se i ubuduće o lovovima druga Tita u maceljskim šumama i boravku
u »Lepoj Bukvi«.


LOV DRUGA TITA NA JELENA OBIČNOG U LOVIŠTU RADINJE


Nizinsko lovište »Radinje« prostire se uz lijevu obalu rijeke Save na
području Šumskog gospodarstva Nova Gradiška a u užem smislu Šumarije
Nova Kapela.


Od republičkog rukovodstva dobiven je zadatak, da se istraži u lovištu
»Radinje«, da li ima među jelenima i takovog po kvalitetu trofeje, da bi bilo
vrijedno pozvati u lov druga Tita.


Po dobivenom zadatku bila je na terenu organizirana posebna ekipa
lovnih stručnjaka, lovišta, Šumarije a i iz Šumskog gospodarstva, koja je
vršila višednevna opažanja, i kada je pronađen visokokapitalni jelen, dobio
sam zadatak da odem u »Radinje« i da provjerim o kakovom se to jelenu
radi, te kakovi su uvjeti za lov i vjerovatnoća za pozitivan rezultat.


Uvjerio sam se, da se radi o visokokapitalnom jelenu, ali poteškoća
je bila u tome gdje primiti druga Tita, kada dođe u lov, jer tada u lovištu
nije bilo lovačke kuće, koja je kasnije sagrađena.


Ja sam bio obavezan da moj izvještaj podnesem pok. drugu Zvonku
Brkiću Org. Sekr. CKH, kao republičkom domaćinu za taj lov, pa kad je
čuo moj »lovački raport« rekao mi je: »Sretno vam bilo druže Andrašiću,




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 18     <-- 18 -->        PDF

a drugu Titu želim da tu trofeju osvoji, a vi pazite, da lov bude na najvišem
stručnom nivou izveden«!


»Svaki lov ima izvjesni koeficijent nesigurnosti, ali Vas uvjeravam
druže Sekretaru, da ćemo poduzeti sve, da taj sretni dan doživimo, kada
drug Tito osvoji tu trofeju, jer Tito je sam o jeda n i to naš najdraži
gost i lovac«!


U lovištu »Radinje« nije bilo lovačke kuće, pa je drug Tito doplovio
na brodu »Makedonija«, koji je pristao uz lijevu obalu Save.
Za izlazak na lijevu obalu Save bilo je improvizirano pristajanje broda
na području lovišta »Radinje«.


Pred odlazak u lov priupitao me je drug Tito: »Šta vi mislite kakova
bi puška bila najprikladnija za ovaj lov«?


Odgovorio sam Mu, da mu preporučam lovački karabin kalibra barem
8 mm s dalekozorom za nišanjenje, na što je drug Tito rekao oficiru, koji
je bio u pratnji u lovište »Daj Ti meni druže onu našu ´Partizanku´, a to je
bio karabin naše izrade s montiranim dalekozorom za nišanjenje.


Kad sam pratio druga Tita u lovište, neposredno uz obalu bili su složajevi
taninskog hrastovog drveta od oblica, koje se dobiva kod vršenja
proreda u mladim hrastovim sastojinama, zastao je drug Tito i priupitao
me je: »Kako to, da ovako velika količina drveta tu leži uskladištena, a
nije otpremljeno tvornicama tanina«?


»Druže Predsjedničke, ove oblice su dobivene njegom mladih hrastovih
sastojina, uskladišteno je i čeka otpremu tvornicama tanina«, to je bio moj
odgovor, jer sam bio iznenađen interesom druga Tita za to drvo, a bio sam
u sebi i ljut na drugove šumare, šta čekaju s ovim, a drvo dobiva gljive
po kori.


SI. 7. Drug Tito izlazi iz broda »Makedonija« pri dolasku u »Radinje«.


Orij.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 19     <-- 19 -->        PDF

Kad smo došli do izvjesnog mjesta u lovišlu, prepustio sam da na stajalište
prati upravitelj lovišta drug Bjeloš, kojemu sam prethodno dao
zadnje instrukcije o izvršenju zadatka, koji »mora« biti pozitivno riješen.


Ja sam ostao uz lovno osoblje, koje je bilo upućeno u detalje lova,
a imali smo zadatak, da ako bude potrebno, laganim prigonom usmjerimo
kretanje jelena prema stajalištu druga Tita, koji je stajao uz rub jedne
bare pored hrastovog stabla, da bude manje uočljiv.


Veliko uzbuđenje, čekanje na hitac je uvijek kod takovih lovova najteži
dio lova, svi smo mi živčano napregnuti i samo čekamo hitac, pa da nam
drug Tito ode sretan i zadovoljan osvojenom trofejom.


Zapazili smo, da su se košute okrenule u pravcu prema nama, a uz
njih je bio taj naš »šumski velikan« kojega smo od srca priželjkivali, da
postane trofeja druga Tita.


Ja sam dao znak mojoj ekipi da mi sada moramo stupiti u akciju,
i laganim mahanjem s kaputima u ruci, da usmjerimo košute a za njima
i jelena prema stajalištu druga Tita. To je bio, moram priznati najkritičniji
momenat toga uzbudljivog lova, no imali smo veliku sreću, jer nam je
uspio naš manevar i košute su lagano pošle prema stajalištu druga Tita.


Jelen je ušao u baru i počeo se je kaljužati, legao je u vodu, digao se
je, ali brzo opet legao u vodu, promatrao sam tu njegovu posljednju »igru«
i opet je ustao i stresao vodu s dlake, ali u taj momenat začula se je naša
najdraža »lovačka muzika« a to je bio smrtonosan hitac, nakon kojeg je jelen
trzajem pokazao, da je pogođen, imao je još toliko snage da je izašao
na obalu i pod jednim hrastom legao i »poklonio« prekrasnu visokokapitalnu
trofeju našem najdražem lovcu drugu Titu. Lov je počeo u 5 sati
poslije podne a u 5 sati i 45 minuta bio je uspješno na našu radost završen
s velikim uspjehom.


Kad smo došli do jelena rekao je drug Tito »Hvala Vam svima drugovi,
što ste omogućili da sam osvojio moju do sada najljepšu i najkvalitetniju
trofeju i to u zaista u rekordno kratkom vremenu«!


Čestitali smo drugu Titu na uspjehu, slikali se i polako se je u sumrak
krenulo prema obali Save, gdje nas je na brodu »Makedonija« čekao predstavnik
republičkog rukovodstva drug Krajačić.


Drug Tito nam je rekao, da će u šali kazati drugu Krajačiću, da je odstrijelio
nekog škarta, a ne kapitalca, pa da čujemo, šta će kazati. Rečeno
i učinjeno!


Kad smo stigli na brod, drug je Tito rekao: »Znaš Stevo, nisam znao,
da si me pozvao na škartiranje jelena a ne u odstrijel kapitalca, o kojemu
si mi toliko pričao«!


Na te riječi osula se je »paljba kritike« i to ne baš biranim riječima
po meni i drugu Bjelošu, na što se je drug Tito od srca nasmijao i rekao:
»Drugovi, šala je uspjela, a eto da znaš Stevo, osvojio sam moju životnu
trofeju, do sada takovu nemam i to za 45 minuta, no jesi li sada zadovoljan
«?


»Paljba« je prestala, a nama nitko nije bio ravan od ponosa i veselja,


jer smo imali vrašku sreću da vratimo košute s jelenom prema stajalištu


druga Tita.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 20     <-- 20 -->        PDF

Bili smo pozvani na večeru na brod »Makedonija« i rekao sam drugu
Bjelošu, nemoj da se drukčije ponašaš, nego slično meni, mi ćemo se držati
začelja za stolom, tako bi to i bilo, ali čule su se riječi druga Tita »Hej
vi lovci, tamo iz začelja, želim da danas sjedite kraj mene, da dijelite sa
mnom veselje za ovakav uspjeh u lovu«!


Osjećao sam se kao da sam porastao za dva metra u vis kad sam to
čuo, i nema druge sjedaj kraj druga Tita i veseli se, tako sam to doživljavao.


Sjećam se da je poslije večere bilo servirano posebno tzv. »mambo
voće«, koje je slično duguljastoj lubenici, tamno zelene ljuske, i svi mi
uzvanici na večeri, nismo znali šta je to, a niti kako i čime se to čudno
voće jede, pa smo gledali i čekali da počne prvi jesti drug Tito, no On je
osjetio da mi neznamo kako se to jede, pa nas je u šali nudio: »No, izvolite
lovci, ponudite se s ovim voćem, sad smo u lovu pa ovdje nema protokola«.


Ja sam se na čas izvukao iz situacije pa sam točio vino u čaše, ali
kad nas je drug Tito ponovno nudio, ja sam glasno rekao da čuju i drugi
uzvanici: »Druže Predsjedniče, niti mi znamo šta je to, a niti kako se jede«
na što se je drug Tito nasmijao i rekao: »Opazio sam ja, da nekako niste
oduševljeni s tim voćem, eto da znate, prvo, da sam ga dobio iz Egipta
od Druga Nasera, zove se »mambo«, probajte, vrlo je ukusno, razreze se do
koštice i jede zlatno žuti sloj ispod kore. Interesantno je kod tog voća da
ono stimulira, da se prije vino, kod čega se može najbolje osjetit »bouquet«
vina.


SI. 8. Od Save do stajališta prijevoz je bio kolima.


O r i g.




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 21     <-- 21 -->        PDF

Jeo sam to voće i zaista, iza tog se slađe pije, pogoto, ako je to bijeli
kutjevački »burgundac«.


Vedrina i veselo raspoloženje, a i ova šala bili su dokaz da je drug
Tito posve zadovoljan što je osvojio kapitalnu trofeju, čija nam je fotografija
s drugom Titom ostala vječna i draga uspomena.


Pred odlazak u lov drugi dan, prethodno smo sjedili na palubi broda
»Makedonije« uz čaj, između ostalog u razgovoru s drugovima iz republičkog
i novogradiškog rukovodstva, pitao je drug Tito: »Mislim, da nije
dobro što ono drvo leži uskladišteno na obali Save i da po njemu rastu
gljive«. Nikog nije bilo iz Šumskog gospodarstva ili Šumarije pa da se
nekako »izvučemo« objašnjavanjem iz ove ne baš za mene ugodne situacije,
i netko je od prisutnih rukovodilaca rekao, da ja to kao šumar rastumačim,
pa sam rekao drugu Titu, da je to drvo za tanin, dovezeno na
obalu Save a troškovi izrade i dovoza su veći nego je prodajna cijena,


SI. 9. Drug Tito s visokokapitalnim jelenom iz Radinja i ekipom angažiranih
u tom lovu.


O r i g.


na što se je drug Tito obratio domaćim lokalnim rukovodiocima riječima
»Drugovi iz Nove Gradiške, uredite, da se šumarstvu nadoknadi razlike troškova
i prodajne cijene, pa da se to skladište čim prije likvidira«. Slijedilo
je obećanje, da će to hitno biti riješeno.


Osim toga rekao nam je drug Tito i to »Vidite, mi lovci u odnosu na
srneću divljač ne postupamo najbolje, a to zato jer lovimo srnjake, i to one
najboljih trofeja, od 1. maja, dakle prije početka parenja, pa zato ostaju




ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 22     <-- 22 -->        PDF

lošiji za rasplod, i mislim da bi trebalo srnjake početi loviti kasnije, pa da
oni najbolji imaju šanse za rasplod. Trebalo bi tu lovostaju korigirati u
korist srnjaka«!


Na ovu primjedbu, nekako smo uspjeli da promijenimo lovostaju tako,
da je neko vrijeme bio početak lova 16. maja, no to nije potpuno rješenje,
ali ipak nešto bolje nego do tada.


Kad je drugi dan u šetnji po »Radinju« drug Tito imao na puškomet
pred sobom krasnog i snažnog kapitalnog jelena, nije ga htio odstrijelit uz
napomenu »Ovo je zaista lijepi, mladi rasplodni jelen, neka ostane za rasplod,
a konačno, onaj moj je još ljepši i trofeja mu je kapitalnija«, i jelen
je ostao, kao pravi ukras radinske šume, uz svoje košute, zahvaljujući visokom
stupnju lovačke etike druga Tita i njegove ljubavi prema divljači i
prirodi općenito.


Drug Tito je otplovio brodom »Makedonija« nizvodno prema SI. Brodu
i Beogradu, nama se je svima zahvalio, a osoblje lovišta bilo je još i posebno
nagrađeno.


Otišao nam je dragi gost, a uspomene su ostale o kojima će se još
dugo pričati a i pisati.


*


Drug Tito je dolazio i u druge lovove, na područje SR Hrvatske, kod
kojih sam imao stručnu provjeru priprema, a izvršavali su stručni pratioci
drugi drugovi, kao npr, u lovu na velikog tetrijeba u lovištu »Risnjak« na
području Šumarije Crni Lug, Šumskog gospodarstva Delnice.


Osim tih uspomena u svakom od nas, ostale su kao drage uspomene
na nezaboravne dane u lovovima s drugom Titom i fotografije, koje
i danas, mnoge od njih ukrašavaju lovačke kuće lovišta SR Hrvatske.


Kuda god je drug Tito dolazio u lovove, interesirao se je za različite
probleme, unašao je svojom vedrinom veliko veselje na prisutne, a svojom
legendarnom pojavom unašao je uvijek u nas veliki ponos da imamo i u
miru druga Tita čijim rukovodstvom SFR Jugoslavija iz dana u dan ide
uvijek, i samo uvijek, naprijed u bolje dane.