DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1979 str. 94 <-- 94 --> PDF |
primjetili požar, lokalizirali ga i poslali na lice mjesta vatrogasnu četu s motorizacijom i sredstvima za gašenje požara. Nastala je nadčovječanska borba. Vatrogasci i šumski radnici sjekli su šumu u prosjekama da bi spriječili širenje požara. Divljač je izbezumljeno trčala na sve strane. Borba je trajala dugo. Napokon je ugašen požar, ali šuma je izgorjela, divljač je propala osim mladog medvjeda koji se popeo na vrh jednog izgorjelog stabla i tamo čekao. Bio je djelomično spaljen i ranjen od opekotina. Šumari su ga skinuli sa stabla, odvezli ga u šumariju a veterinari su mu povili rane i liječili ga. Nakon nekog vremena ozdravio je i postao ljubimac ne samo šumara i lugara i djece nego i ostalih ljudi pa mu je trebalo dati neko ime? Kakvo? Netko je došao na pomisao da mu dade ime SMOKEY što znači pogorjeli. I tako je medvjedić dobio ime SMOKEY BEAR — pogorjeli medvjed. Postao je vrlo popularan. O njemu se govorilo u školi, napravljeno je mnogo postera s njime, pisalo se o njemu u novinama, prikazivan je na TV itd. U međuvremenu je i ponarastao, ali kako mu je njegov pravi dom izgorio, avionom je prebačen u zoološki vrt u Washington, D. C. u svoj novi dom. Danas je već odrastao i on ima »reći« nešto svom narodu pa im »kaže« da mrzi šumski požar, jer mu je uništio njegov pravi dom, uništio je njegove životinjske prijatelje, uništio je šumu. I, eto, tako je mali medvjed u SAD postao simbol zaštite protiv požara. Vrlo poučna bila je posjeta Agenciji za zaštitu čovjekove okoline u Washingtonu D. C, gdje smo se upoznali s planovima o uređenju prirodnih resursa te o programima za pročišćavanje voda i zraka. Koordinator ovog projekta sa svojim suradnicima objasnio nam je političku, socijalnu i ekonomsku pozadinu zaštite čovjekove okoline u SAD na temelju čega se razvila diskusija u kojoj su učestvovali u više sjednica svi učesnici ovog Projekta sa svojim stavovima odnosno mišljenjima i nastojanjima u njihovim zemljama. Na sastancima sa predstavnicima ministarstva unutrašnjih poslova SAD dobili smo uvid u stavove američke vlade koja vodi računa o svojim prirodnim resursima. To je razlog da voda i njeno korišćenje spada u resor ministarstva unutrašnjih poslova. Danas se ide i dalje i govori se o svjetskim ekosustavima koje treba sačuvati, jer voda i život u njoj ne priznaju granice država i teritorija. Slično je sa zrakom. To su prirodna dobra koja imaju opće značenje za cijelo čovječanstvo i u njegovu je interesu da se ta prirodna dobra ne zagade i da se ne unište. Nakon boravka u Washington, D. C.-u, razišli smo se po terenu SAD u tri grupe. Opisati ću samo rad prve grupe (uređivanje šuma i lovstvo), jer sam učestovao u toj grupi. Ta je grupa — sastavljena od petorice šumarskih stručnjaka — posjetila više američkih država: Virginiju, Zapadnu Virginiju, Oregon i Kaliforniju. U Virginiji najpoučniji bio je boravak u Nacionalnom Parku SHENANDOAH (si. 3). Površina tog parka iznosi 302 kvadratne milje (ili 78,200 ha) planinskog područja Virginije, koje se zove »Northern Blue Ridge Mountais«. U parku ima 290 kvadratnih milja (ili 75.000 ha) prirodne šume sa preko 1.900 raznih vrsta bilja uključujući drveće i grmlje. Od drveća najraširenije su listače i to različite vrste hrastova, hikorije, jasena, tulipanovca i drugih. Na višim i sjevernim ekspo 360 |