DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 111 <-- 111 --> PDF |
su nastali iz pagusjenica koje su se nalazile u uslovima 17-satnog dnevnog svijetla, iziđe 45—75% individua, a ostali uginu kroz 2—3 godine. Eonimfe koje se nalaze u diapauzi mogu biti probuđene i nastaviti razvoj ako se promjene uslovi od 7-satnog na 15-satno dnevno svijetlo. Razvoj se inicira u tom slučaju ne toliko trajanjem dnevnog svjetla, nego samo njegovim produženjem. Nastupanje i dužina dipauze zavisi od tih i nekih drugih faktora, koje je još potrebno istraživati. 8. Kurir , A.: Einspinnen und Überwinterung der 1. Generation der Ge wohnlichen Kiefernbuchhornblatt Wespe, Diprion pini L. (Hym., Diprionidae) in der Baumkrone der Weisskiefer (Pirnas silvestris L.) »Z. angew. Entomolog. «, 1977, 84, No. 1, 47—52, (njem. rez., engl.). Bibl. 3. — Kukuljenje i prezim- Ijavanje 1. Generacije obične borove pilatke u krošnjama običnog bora Kod prenamnažanja N. palidum u Koruškoj (južna Austrija) 1969—72. Diprion pini učestovao je s 5% u mješovitoj populaciji. Sakupljena se 163 kokona 1. generacije. Kokoni se obično nalaze po jedinačno na grančicama promjera 2—4 mm koje su ostale bez iglica. Boja kokona mutna, tamno žuta; 21.1%) eonimfi parazitirano, l,2°/o uništeno predatorima. 9. Kurir , A.: Beobachtungen Zur bionomie der Blassen Kiefernbuchhornblattwespe Diprion pallidum Klug. (Hym., Diprionidae) während der Gradation in Kärtnen 1971/72. »Z. angew. Entomol.«, 1977., 84, No 2, 155—163 (njem., rez., engl.,) Bibl. 6 — Istraživanja bionomije D. pallidum kod njegove gradacije 1971/ 72. u Koruškoj Masovna pojava borove pilatke počela je na jugu Austrije 1969. godine i zahvatila je 1971. i 1972. površinu od 6.000ha, kod čega je više ili manje bilo obršteno oko 87% stabala, potpuno golobrst registriran je samo na maloj površini od 260 m l Pagusjenice 1. generacije kukulje se uglavnom na bočnim granama sta bala s neoštećenim iglicama u prosjeku 1 — 5 kokona na grančici. Boja kokona žuto-sumporasta, mutna u krošnjama, dok je onih u stelji na tlu smeđe-svjetlucava. U 1. generaciji u jesen 1971. 10% eonimfi uništili su paraziti, 1.4% predatori, dio eonimfi te generacije prezimio je u krošnjama, a kod listanja mnogo jedinki je uginulo. Povoljnim se pokazalo naseljavanje ptica u umjetna gnijezda iz drva i betona. U proljeće 1972. bilo je naseljeno više od 90°/o umjetnih gnijezda sjenicama, koje su u ništile mnogo kokona. 10. Thompson, L. C, Kulm an, H. M., Val o vage, W. D.: Survey for parasites of the introduded pine sawly, Diprion similis (Hymenoptera, Diprionidae), in Mineesota, »Great Lakes Entomol. «, 1977, 10, No. 3, 127—130, (engl.). Bibl. 6 — Istraživanje parazita introducirane borove pilatke D. Similis u Minesoti (USA) Uvezena iz Evrope borova pilatka povremeno izaziva velike štete u sastojinama Pinus strobus. U državi Minnesota nalazi se zapadna granica areala rasprostranjenja borovca, mnoge kulture i prirodne sastojine danas su izdvojene i zaštićene. 1974. god. iz 24 punkta sjevernih i centralnih dijelova države sakupljeno je 3972 kokona I generacije i 386 II generacije. Iz kokona je izišlo 15 vrsta parazita Hymenopteroidea i 1 vrsta Diptera, 10 od njih su obligatno ili fakultativno-sekundarni. Ugibanje eonimfi od parazita iznosilo je 51,3% u 1 generaciji, i 66,6% u 2. generaciji, kod čega je ukupno 44"/o kokona napadnuto inheumonidom Exenterius amictorius, uvezenim iz Evrope i puštenim 1971. god. u blizini centra i na istoku na 3 mjesta. Nakon 3 godina taj parazit nađen je na 23 mjesta. Exenterius amictorius se brzo rasprostranjuje i prilagođuje, te preživljuje i u uslovima depresije štetnika borove pilatke. 11. Pegazzano, F.: Notte sula distribuzione e sulla biologia in Italia di due acari tenuipalpidi infendati al. gen. Pinus: Cenopalpus (Cenipalpoides linedola (G. Can. E. Fanz.) E. C. (C.) Wainsteni (Livat. E. Mirof.) »Radia«, 1976., 59, 171—178 (tal.; rez., engl.), Bibl. 12. — Bilješke o rasprostranjenju i biologiji dviju vrsta grinja, koje žive na borovima u Italiji Cenopalpus lineola i C. wainstenii Te dvije grinje u Italiji nisu jednako rasprostranjene. C. lineola živi na Pinus silvestris i P. nigra do 1.500 m nadmorske visine, a na P. pinea i P. pinaster u ravnicama i brežuljcima, no nikada nije pronađena na P. halepensis. C. wain stenii nalazi se u južnijim područjima, često u velikom broju dolazi na P. halepensis, a dobro se adaptirala i na P. pi 517 |