DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 62     <-- 62 -->        PDF

ZAŠTITA ŽIVOTNOG OKOLIŠA


ULOGA ŠUME U ZAŠTITI ŽIVOTNE SREDINE


DRUŽE PREDSEDNIČE, DRUGOVI I DRUGARICE!


I


Sticajem niza okolnosti, referat o značaju šuma za životnu sredinu čoveka,
nije blagovremeno umnožen, pa ćemo pokušati da u ovom desetominutnom izlaganju
istaknemo najvažnije momente ove važne ekološke komponente. Ukoliko
se materijal sa ovog sastanka bude štampao, nastojaćemo da što potpunije pružimo
sliku u ovom prirodnom resursu, njegovom značaju za društvenu zajednicu,
kao i o problemima koji ga permanentno prate.*


Drug Žarković je u svom izlaganju dao zaista solidnu osnovu kako se treba
odnositi prema prirodi i kako treba koristiti njene potencijale za dobron čoveka.
Šumi, kao delu prirode mora se daleko stručnije i daleko opreznije prilaziti
u pogledu njene zaštite, odnosno korišćenja svih blagodati koje nam ona
pruža. Svaka greška u pogledu neracionalnog korišćenja, teško se ispoljava, a
posledice su praćene izvanredno velikim društvenim štetama.


Opšte-društveni karakter šuma i njihov značaj za ukupni društveni razvoj
proizlazi iz višestrukih funkcija koje se odražavaju na privredu i ostali život
zajednice, a posebno na zaštitu i unapređenje životne sredine čoveka. Zbog tih
svojih specifičnih osobina šume su Ustavom definisane kao dobro od opšteg
interesa, čime su im priznate i višestruke opštekorisne funkcije šume od kojih
su naročito značajne:


— šuma kao proizvađač drvne sirovine, raznih plodova, lekovitog bilja, lovne
divljači i niz drugih potrošnih dobara;
— šuma kao zaštitnik zemljišta, saobraćajnica, naselja i drugih objekata infrastrukture,
od erozije bujica i poplava;
— šuma kao regulator režima vode i značajan faktor u hidro-energetskom
bilansu;
— šuma kao najveći proizvađač kiseonika, odnosno prečiščač zagađenog
i zatrovanog vazduha;
— šuma kao zaštitnih naselja, gradova i industrijskih objekata od preterane
buke;
— šuma kao prostor za lečenje, oporavak, odmor i rekreaciju;
— šuma kao veliki konzervator sunčeve energije koju može akumulirati i
čuvati više od jednog veka, da bi se kao sirovina u industriji prerađivala ili,
u nedostatku energije, koristila u energetske svrhe (bio energija) i najzad
* Diskusija na sastanku Jugoslavenskog saveza za zaštitu i unapređenje čovekove sredine
održanog 8. VI 78. u Srpskoj akađemiij nauka i umetnosti


ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 63     <-- 63 -->        PDF

— šuma kao prirodni resers koji se obnavlja i objekat za naučna istraživanja,
estetska i duhovna vrednost, itd.
Ove kao i niz drugih funkcija, značajne za životnu sredinu, ne mogu se zameniti
nikakvim tehničkim sredstvima niti se mogu preneti sa nekog drugog
područja. Zato odnos prema šumi odnosno unapređenju njenih opštekorisnih
funkcija, kao i proširenju njenog aerala, ne mogu obavezvati samo radnike u
šumarstvu, već to mora biti obaveza i briga čitave društvene zajednice.


II


I ovom prilikom i na ovom mestu moramo istaći značaj šuma u obnovi
i izgradnji ratom opustošene zemlje kako bi i ovaj argumenat bio još jedan
dokaz o njenoj ulozi u privrednom i društvenom razvoju naše zajednice. U
ratnom vihoru uništeno je prema proceni ratne štete 52 procenta normalnog
i 33%> uskog koloseka železničkih pruga; 53%» svih drvenih mostova, preko 3
miliona stanovnika ostalo je bez krova nad glavom; 36% celokupne industrije
je razoreno što je sve iziskivalo velike količine rezane građe, ostalih proizvoda
od drveta i pragova. Osim toga, trebalo je podmiriti gradove, bolnice, armiju
ogromnim količinama ogrevnog drveta. Za obnovu i početak rada rudnika trebalo
je proizvesti stotine hiljada oblog drveta i jamske građe. Hiljade motora
na upojni gas (saugas) čekalo je na ogrevno drvo da bi pokrenuli postojeće
industrijske pogone i osvetlili mnoga naselja. Proizvodi naših šuma i industrije
za preradu drveta prvi su se uključili u međunarodnu razmenu dobara. Proizvodi
ovih grana bili su naša najtraženija roba u Evropi radi obnove ratom razorenog
saobraćaja, naselja i industrije. Jednom rečju, drvo se tražilo svuda i
od svakoga. Proizvesti milione kubnih metara drveta što je tražila obnova naše
zemlje i spoljno tržište, zahtevalo je od naših radnih ljudi izuzetne napore i
veliko požrtvovanje, jer se proces proizvodnje morao obavljati u izuzetno teškim
uslovima.


Od 1945. do 1975. godine u šumama društvenog sektora posečeno je oko
400 miliona kubnih metara bruto drvne mase, što iznosi blizu 40% ukupne
sadašnje zalihe drvne mase u svim šumama SFRJ (zaliha 983.478 miliona kubnih
metara, od toga 734,421 miliona kubnih metara društvenih sektora ili 74%, u
privatnom sektoru 249.057 miliona kubnih metara ili 26%). I tako obimne seče
nisu devastirale naše šume, jer se uvek seklo manje od prirasta, koji iznosi u
svim šumama SFRJ, prema naučnim ispitivanjima od oko 30 miliona kubnih
metara godišnje. Izvesti preko 400 miliona kubnih metara drveta nametnulo
je ubrzanu izgradnju šumskih komunikacija. U 1975. godini u šumama SFRJ
imali smo preko 30 hiljada kilometara šumskih komunikacija od kojih su
22 hiljade kilometara tvrdi kamionski putevi i time šumarstvo učestvuje sa
preko 20"/o u ukupnoj komunikativnosti Jugoslavije. Izgradnjom šumskih komunikacija
stvoreni su uslovi, ne samo za intenzivno gazdovanje šumama već su
šume približene našim radnim ljudima za odmor, oporavak i rekreaciju.


Dostignuti nivo razvoja šumarstva i industrije za preradu drveta potvrđuju
i značaj ovih grana za privredu Jugoslavije. Ove dve grane upošljavaju preko
300 hiljada radnika, u izvozu učestvuje sa preko 8 milijardi n. din.; godišnje
se poseče oko 15 miliona kubnih metara drvne mase ili 60% od ukupnog pri


469




ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 64     <-- 64 -->        PDF

rasta; proizvodnja rezane građe, raznih vrsta ploča, garniturnog i komadnog
nameštaja se povećala višestruko u odnosu na predratnu proizvodnju. Ostvareni
su i značajni rezultati u razvoju i proizvodnji industrije celuloze i papira.


Dostignuta je i proizvodnja vlakana od 21 hiljade tona u 1946. godini na
560 hiljada tona u 1975. godini ili 20 puta više, a u proizvodnji papira, kartona
i lepenke od 47 hiljada tona u 1946. godini na 755 hiljada tona u 1975. godini
ili 15 puta više. U proizvodnji natron vreća povećali smo proizvodnju za 17 puta,
a u proizvodnji talasaste lepenke povećana je proizvodnja za 74 puta. Proizvodnja
papira po glavi stanovnika u Jugoslaviji zauzela je 21. mesto u Evropi (1946.
god. proizvodili smo 6,5 kg, a 1975. god. 41,4 kg). Sve se više proširuje asortiman
proizvodnje drvne industrije čime se objektivno utiče na smanjenje izvoza
dragocene sirovine i pored konjukture drveta na svetskom tržištu. Iznoseći ovih
nekoliko podataka želimo da istaknemo tehnološku povezanost šumarstva i industrije
za preradu drveta koje čine neprekinuti lanac od sirovine do prerade polufinalnih
i finalnih proizvoda. To nameće imperativnu potrebu harmoničnog razvoja
šumarstva i industrije za preradu drveta kako se ne bi ugrozili proizvodni
potencijali šume i time dovele u pitanje sve druge mnogobrojne funkcije šume.


Nameće se potreba da se još nešto kaže o naporima društvene zajednice
na unapređenju i proširenju areala šuma kako se ne bi shvatilo da smo od
šume samo uzimali (trošili prirodni resurs), a nismo dali odgovarajući doprinos
za poboljšanje njenog stanja. Moramo takođe istaći da je nasleđeno stanje
bilo izvanredno teško — loše. Ogromne površine šikara, degradiranih šuma i
goleti, prekrivali su sva područja Jugoslavije. Milioni koza su svojim brstom
i dalje pogoršavali zatečeno stanje. Okupator je u drugom svetskom ratu devastirao
preko 300 hiljada hektara šuma u neposrednoj blizini komunikacija
i odvukao preko 10 miliona kubnih metara najvrednijeg drveta iz zemlje. Statistički
podaci govore da šuma i šumskog zemljišta ima nešto više od 10 miliona
hektara ili 34a/o ukupne površine Jugoslavije. Od toga je obraslo šumom oko 8,5
miliona hektara (društveni sektor 5,9 miliona ili 68°/o a privatni sektor 2,8
miliona hektara ili 32%) a preko 2 miliona hektara su goleti odnosno izrazito
šumsko neobraslo zemljište. Na žalost, i od obraslih šumskih površina (8,5 miliona
hektara) skoro 2,3 miliona hektara ili 37

Ovih nekoliko cifara rečito govore o ogromnoj privrednoj odnosno društvenoj
šteti što ove površine nisu privedene kulturi odnosno pošumljenje ili obrasle
kvalitetnim šumama. Nacionalna privreda gubi svake godine milione kubnih
metara dragocene sirovine, a sunčeva energija i dalje razara već upropašćeno
zemljište na kojem kiše i vetrovi dovršavaju proces degradacije. Bujice i poplave
zasipaju nanosima pojedina polja u rečnim dolinama. Ako je zemljište
naše najveće nacionalno bogatstvo jer na njemu sve postoji i sve se proizvodi,
onda zaista moramo obnovi šuma i pošumljavanju posvetiti posebnu pažnju
i svrstati ove zadatke u najvažije nacionalne zadatke. Naša narodna vlast,
shatajući problem kao nacionalni zadatak, još prvih godina posle rata i pod
izvanredno teškim uslovima preduzela je niz mera koje su imale za cilj da
zaustave dalju degradaciju šuma a pošumljavanjem goleti proširi njihov prirodni
areal. Među mnogim merama ističemo i niz zakonskih propisa kao što su:
Zakon o zabrani držanja koza, Zakon o zaštiti zemljišta od erozija, Zakon o
štednji drveta, Zakon o zabrani lova na visoku plemenitu divljač itd. Sve preduzete
mere su doprinele da se u periodu od 1945. god. do 1975. godine tj.


470




ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 65     <-- 65 -->        PDF

za tri decenije postojanja socijalilističke Jugoslavije, izvrši pošumljavanje goleti
na preko 560 hiljada hektara, da se izvrši melioracija degradiranih šuma i šikara
na preko milion hektara, da se na 150 hiljada hektara unesu vrednije vrste
drveća pretežno četinara (introdukcija) kao i da se raznim merama nege tretira
još oko 2 miliona hektara šume. Značajno je takođe istaći da smo u periodu
1941. do 1965. godine započeli intenzivno podizanje plantaža topola i da smo
u 1975. godini već imali 62 hiljade hektara, što predstavlja značajnu sirovinsku
bazu (preko 300 hiljada kubnih metara godišnje), za našu drvnu industriju —
naročito hemijsku.


Planiranje, kao i svi drugi šumsko-kulturni radovi bili bi u znatno većem
obimu izvršeni da smo imali dopunska društvena sredstva ili bar bankarska
sredstva sa beneficiranom kamatom i povoljnijim uslovima vraćanja. Najveći
deo sredstava za šumsko-kulturne radove izdvajale su iz vlastitih sredstava
šumsko-privredne organizacije iako nam je dobro poznato da šumarstvo spada
u nisko akumulativnu granu naše privrede.


Izvršeni radovi na podizanju i obnovi šuma doprineli su da se stanje šuma
u društvenom sektoru znatno poboljša, kako u pogledu ukupne drvne zalihe tako
i u pogledu poboljšanja kvaliteta i povećanja prinosa. Melioracijom šikara i
degradiranih šuma, zatravljivanjem i pošumljavanjem goleti, kao i uređenjem
bujica i vodotoka, ogroman je doprinos sanaciji bujica, a time zaštiti saobraćaja,
naselja i drugih privrednih objekata.


Sve to što su učinili radni ljudi u šumarstvu i industriji za preradu drveta
širom Jugoslavije, uz pomoć i podršku društvene zajednice, na planu obnove
šuma i zaštiti zemljišta od erozije poboljšalo je životnu sredinu čoveka iako
nije vršeno pod savremenim naslovom zaštita životne i radne sredine čoveka.
Ti pionirski radovi na zaštiti i povećanju produktivnosti zemljišta, na zaštiti
plodnih polja od poplava, ne mogu se drugačije ni kvalifikovai nego kao borba
za zaštitu životne sredine. I danas, sa industrijskim razvojem naše zemlje, kada
su nastali novi problemi u zaštiti životne sredine, obnova šuma i privođenje
proizvodnje nekoliko m.iliona hektara zemljišta koje je u permanentnoj degradaciji,
ostaje kao ključni problem naše društvene zajednice. Savremena nauka
i tehnologija je dobrim delom resila problem prečišćavanja otrovnih gasova i
otpadnih voda, ali bez šume, bez prirodnog filtra zagađenog vazduha, bez prirodnog
filtra kvalitetne vode ne može se zamisliti život savremenog društva.
Sa tempom industrijalizacije i urbanizacije naše zemlje mora se po svaku cenu
održati i tempo podizanja novih zelenih površina kako bi usporili, ako ne i potpuno
zaustavili dalju degradaciju životne sredine.


III


Dovesti u normalno stanje velike površine degradiranih i nisko produktivnih
šuma, zaustaviti eroziju na velikim površinama goleti i degradiranog poljoprivrednog
zemljišta su neodložni nacionalni zadaci, pa je zato neophodno potrebno
resiti niz problema među kojima ističemo posebno:


1. Prvi i osnovni problem jesu investicije koje šumarstvo ne može da
izdvoji iz svoje sopstvene akumulacije. Dodatna bankarska sredstva za plantažiranje
topola i četinara i za izradu šumskih komunikacija potvrda su postig471




ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 66     <-- 66 -->        PDF

nutih rezultata. Svako dalje odlaganje u pronalaženju novih izvora finansiranja
za rešenje problema i time saniranje 25 hiljada bujičnih tokova koji nose milione
kubnih metara plodnog zemljišta, koje ugrožavaju hidro-energetske akumulacije
je neprocenjiva privredna i društvena šteta. Svaki član naše društvene zajednice,
bez obzira da li u gradu ili selu, mora biti zainteresovan ili treba sve učiniti da
bude zainteresovan, da se problem reforestaoije brže i potpunije rešava. Za tri
decenije izgradnje socijalističkog društva poraslo je bogatstvo naše zajednice,
porasla je i svest o značaju životne sredine, doneti su i osnovni zakoni (Ustav
i Zakon o udruženom radu) o daljoj izgradnji socijalističkog samoupravnog društva,
što nam pruža mogućnost da se na svim nivonima dogovaramo i sporazumevamo,
donosimo odgovarajuće odluke koje će omogućiti trajno i stabilno
finansiranje obnove degradirane prirode. Problemi ništa manje nisu značajni
od proizvodnje hrane (zeleni plan), pošto bez rešenja problema erozije, poplava
i navodnjavanja ne možemo obezbediti visokoprinosnu i stabilnu proizvodnju
hrane.


2. Dugoročnost proizvodnje, koja se odvija u slobodnom prostoru, nameće
neophodnu potrebu izrade dugoročnih programa obuhvatajući tekućim planovima
sve elemente neophodne za realizaciju zadatka kako bi bio obezbeđen
uspeh i kvalitet proizvodnje. Rastuće društvene potrebe u zdravoj vodi sve više
ističu značaj šuma kao konzervatora odnosno proizvođača kvalitetnih pijaćih
voda, što nameće obavezu da se u srednjoročnim i dugoročnim programima
gazdovanja šumama ugradi i ovaj važan elemenat, jer su šume i vode nerazdvojne
prirodne pojave i spadaju u resurse od vitalnog značaja. Takođe se moraju
uzeti u obzir i svi drugi elementi vezani za najracionalnije korišćenje prostora,
odnosno zemljišta (turizam, izgradnja naselja, saobraćajnica, poljoprivreda,
šume .i dr.) — »ekološko vrednovanje prostora«. Ovim programima i tekućim
planovima moraju se precizirati zadaci radnih organizacija u šumarstvu odnosno
OOUR-a kao i mesnih zajednica, odnosno opština, privrednih regiona i republika.
3. S obzirom na opšte-društveni značaj šuma sve više nastaju sukobi između
opštih i posebnih interesa. To se ispoljava ne samo u društvenom sektoru šumarstva,
već je još izrazitije u šumama sa pravom svojine, koje u našoj zemlji
obuhvataju 32-Vo svih šuma (U SR Sloveniji je ovaj problem delimično rešen
ali u drugim republikama i pokrajinama mora se ubrzanije rešavati problem
udruživanja jer zato imamo zakonsku osnovu u Zakonu o udruženom radu.
Svaka mesna zajednica, opština, privredni region, pokrajina i republika, prema
svojim specifičnim uslovima, moraju doneti odgovarajuće odluke i propise koji
će ubrzati rešenje problema i zaustaviti daljnju devastaciju šumskog fonda
SFRJ.
4. Institucionalna stabilnost u šumarstvu predstavlja značajan faktor u
kontinuitetu izvršavanja dugoročnih zadataka. Česte reorganizacije šumarske
službe, odnosno radnih organizacija, nanele su znatne štete šumskoj privredi.
Velike površine rasadika, formirane u posleratnom periodu, promenile su svoju
namenu, visok procenat podignutih šumskih kultura su propale jer nije bilo
sredstava a ni brige za njihovu zaštitu i negu, znatno je sužena proizvodnja
šumskog semena, itd. Ove slabosti proteklog perioda ne smeju se više ponoviti.
Nedostatak sredstava sigurno je objektivna činjenica ali subjektivni faktor
472




ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 67     <-- 67 -->        PDF

se mora potpuno isključiti. Mi moramo tražiti optimalna rešenja za šumsko-
privredno područje kako bi uslovi privređivanja i ekonomski efekti radne organizacije
bili što stabilniji.


5. Takođe smatramo da se odnos šumarstva i drvne industrije što pre sredi
kako bi se ove dve grane brže razvijale uz bolje korišćenje opreme, racionalnije
koriščenje sirovine i stalno povećanje svoje akumulacije. Mi ne smemo dozvoliti
da te dve grane zaostaju iz mnogobrojnih razloga koje smo već više puta
istakli. Sve mere koje planiramo u šumarstvu imaju, pored opštih društvenih
koristi, i znatno povećanje sirovine za naše sadašnje i budeće kapacitete drvne
industrije. Drvna industrija u našoj zemlji već sada, kod ovog obima proizvodnje
uvozi znatne količine drveta naročito za hemijsku preradu. Transportujući na
stotine pa i hiljade kilometara tu kabastu i relativno jeftinu robu znatno povećava
cenu finalnih proizvoda. A sa druge strane, poznato je da tu drvnu masu
možemo proizvesti i u našoj zemlji i to za relativno kratko vreme, ako budemo
savremenije gazdovali šumama uz dodatna sredstva društvene zajednice. Ovakvom
politikom ne samo što bi resili sirovinu našoj drvnoj industriji oslobađajući
je od uvoza drveta, već bi i znatno poboljšali životnu sredinu čoveka.
6. Polazeći od pretpostavke da bi do kraja ovog veka resili problem goleti
i degradiranih šuma u SFRJ, postavlja se kao ozbiljan problem radne snage
u šumarstvu. Zato će biti potrebno da pored uključenje odgovorajuće tehnike,
mobilišemo i dobrovoljnu radnu snagu kako bi troškovi obnove šuma i pošumnjavanja
bili što niži. Goranske organizacije, iako su dale značajan doprinos
na podizanju šume i širenju svesti među mladom generacijom o njihovom značaju,
nisu dovoljne za ovako velike, složene i odgovorne zadatke. Potrebno je
njihovu aktivnost i metode rada proširiti na čitav narod. Propagandom i drugim
merama nastojati da na ovim zadacima, društveno izvanredno korisnim, mobilišemo
što veći broj ljudi. Treba tražiti najpovoljniji način i oblik organizovanja
slobodnog vremena radnih ljudi, treba ih osloboditi zagušljivih kafanskih
prostorija i neracionalnog korišćenja slobodnog vremena, treba ih vezati za
aktivan rad u prirodi, za društveno korisne poslove koji ga rekreiraju i humaniziraju
njegovu ličnost. Mi moramo stvoriti takvu atmosferu u narodu da je
svakom čoveku velika čast što će posaditi nekoliko šumskih sadnica ili da se
stidi što nije učestovao u ovom izvanredno značajnom društvenom zadatku.
Drugi veliki rezervoar dobrovoljne radne snage jeste naša narodna armija koja
je i do sada dala značajan doprinos na zaštiti i podizanju šuma. Povezujući ove
izvore dobrovoljne radne snage sa kvalifikovanim radnicima naših radnih organizacijüa
u šumarstvu, stvorićemo snažan potencijal radne snage koji će moći
da izvrši blagovremeno i kvalitativno postavljene zadatke.
7. Specifičnost proizvodnje u šumarstvu, pogotovu kada se radi o vraćanju
degradiranih šuma u normalno stanje i pošumljavanje goleti sa visokim stepenom
degradacije zemljišta, nameće neodložnu potrebu prethodnih naučnih istraživanja
uz učešće kadrova sa visokim stručnim obrazovanjem iz raznih naučnih
disciplina. Opšta dostignuća u biološkoj nauci nisu uvek primenljiva kada nam
je poznato da su za rast i razvoj biljaka odlučujući mikroreljef i mikroklima,
a pogotovu kada se radi o unošenju novih vrsta drveća brzog rasta. Zato nauci
u šumarstvu i njenom razvoju moramo posvetiti izuzetnu pažnju i pre svega kroz
stabilnije izvore finansiranja. Možemo reći i tvrditi da smo zbog tog nerešenog
473




ŠUMARSKI LIST 9-10/1979 str. 68     <-- 68 -->        PDF

problema imali i da ćemo imati i dalje velike štete zbog nedostatka prethodnih
naučnih istraživanja, kao i zbog nedostatka specijalista šumarske struke iz
drugih disciplina. U svakodnevnom praktičnom radu sve ovo možemo izbeći ako
savladamo današnju usitnjenost šumsko-privrednih organizacija i izborimo se
za ekonomsko-tehničku povezanost preduzeća za gazdovanje šumama u veće
radne odnosno složene organizacije. Na taj način ćemo omogućiti popravljanje
kadrovske strukture i daleko lakše nabaviti i racionalnije koristiti skupocenu
opremu za radove u šumarstvu. Za naučno istraživački rad, obrazovanje i stručno
usavršavanje, danas u SFRJ postoje 12 naučnih instituta, 6 šumarskih fakulteta
i 17 srednjih šumarskih škola, dok smo po oslobođenju imali samo 2 fakulteta
i 2 srednje škole. Ovaj kadrovski i materijalni potencijal može se bolje
i potpunije koristiti uz dugoročne naučne programe rada, uz savremenije nastavne
planove i programe, uz stabilnije izvore finansiranja i daleko čvršće i
trajnije povezivanje sa praksom na bazi dugoročnih programa saradnje. U
dugoročne programe saradnje ugrađivati interese svake radne organizacije, a samim
tim su ugrađeni i interesi društvene zajednice, Dogovorima i sporazumevanjem
mogu se iznaći optimalna rešenja jer za to postoje svi preduslovi i neodložne
potrebe.


Drugovi i drugarice!


Za ovako kratko vreme teško je reći sve ono što šuma znači za savremeno
industrijsko društvo. O tome je u posleratnom periodu dosta rečeno i napisano
pa moramo učiniti da to stigne do svakog čoveka u gradu i selu. Naš
narod u celini mora shvatiti šta znači šuma za sadašnje i buduće generacije, da
bez njihovog aktivnog učešća ne možemo stvoriti nove i postojeće šume popraviti
odnosno zaštititi. Šuma je biljna zajednica — domaćin mnogih živih organizama
— od najsitnijih mikroorganizama do krupne jelenske divljači i orlova.
U šumi je ponikao i razvio se čovek. Prvi stan i hranu ona mu je pružila, ona
ga je čuvala od neprijatelja i pružila materinsku toplinu od prirodnih nepogoda.
U životu i razvoju naše društvene zajednice šuma je imala neprocenjivu
ulogu, koja iz dana u dan raste sa skokovitim razvojem tehnike i tehnologije.
Sve se više u tehnološke procese uvlači automatika i elektronika, sve se više
primenjuju tekovine nuklearnog doba, sve će više biti slobodnog vremena, sve
će više biti potrebno kutaka i prostora za odmor i razonodu za psiho-fizičku
rekreaciju. Šuma sa svojim prirodnim čarima punim uzavrelog života pružiće
nam te mogućnosti. O šumi, o vrednosti šumske vegetacije za čoveka, o neracionalnom
korišćenju tog vitalnog prirodnog resursa govori i pisana istorija o razvoju
ljudskog društva za savremena dostignuća bioloških nauka i to potvrđuje.


Rajica Đekić
dipl. inž. šum. Beograd