DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 34 <-- 34 --> PDF |
´´"I t 7lF T-ad» "*:^W d f m tj-n Uryw^´ ??» Preborna sastojina na Velikoj Kapeli na 1 200 met. nadmorske visine |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 33 <-- 33 --> PDF |
balo bi za svaki tip utvrditi norm e s obzirom na optimalnu drvnu zalihu, temeljnicu i broj stabala, koje bi norme imale poslužiti praktičnom šumaru u redovnom gospodarenju. LITERATURA BIOLLEY H.: L´amenagement des forets par la methode experimentale et specialement la methode du controle, Paris 1920. COCHET P.: Etude et culture de la foret, Nancy 1977. HUFNAGL L.: Der Plenterwald, sein Normalbild, Holzvorrath, Zuwachs und Ertrag, prijevod u Šumarskom listu 1895. HUFNAGL L.: Zur Betriebseinrichtung im Plenterwalde. Forstwissenschaftliches Centralblatt 1928. GALOUX A.: Contribution ä l´etude de la futaie de ebene jardinee par bouquets, Groenendael 1953. KERN A.: Uređenje prebornih šumah, Šumarski list 1898, — Proučavanje drvne zalihe i prirasta u prebornim šumama, Šumarski list 1909. — Praksa uređenja šuma uopće a kod zemljišnih zajednica napose, Šumarski list 1917. — Die Betriebseinrichtung in Pleternwaldungen nach Kroatischer Methode, Oesterreichische Forst und Jagdzeitung 1913. KLEPAC D.: Sastojinsko ili stablimično gospodarenje, Šumarski list 1950. KLEPAC D.: Novi sistem uređivanja preborne šume, Poljoprivredno,šumarska komora, Zagreb 1961. KLEPAC D.: Uređivanje šuma, Zagreb 1965. KNUCHEL FL: Planung und Kontrolle in Forstbetrieb, Zürich 1950. LEIBBUNDGUTH: Waldbauliche Untersuchungen über den Aufbau von Plenterwaldungen, 1945. MILETIĆ Ž.: Osnovi uređivanja prebirne šume, Beograd 1950. i 1051., knjiga prva i druga. MITSCHERLICH G.: Der Tannen — Fichten (Buchen) Plenterwald, Freiburg 1952. OFFICE NATIONAL DES FORETS: Manual d´amenagement, Paris 1976. ROISIN P.: La foret des loisirs, Gembloux 1975. RADOŠEVIĆ L, MEŠTROVIĆ Š., KRIŽANEC R.: Gospodarska osnova za šumu Sungerski lug, 1967—1976. SCHAEFFER A., GAZIN A., dALVERY: Sapinieres, Paris 1930. SUSMEL L.: Leggi di variazione dei parametri delle foresta disetanea normale, Firenze 1956. ŠAFAR L: Preborna šuma i preborno gospodarenje, Zagreb 1948. SCHAEFFER L.: Principes d´estimation forestiere, Nancy 1960. VAJDA Z.: O dosada primjenjivanim metodama kod uređivanja šumskih sastojina državne šumarije u Ogulinu, Šumarski list 1943. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 32 <-- 32 --> PDF |
ZAKLJUČAK Šume na Ogulinskom području igraju fundamentalnu ulogu s jedne strane u održavanju ravnoteže prirodnih resursa i čovjekove okoline i s druge strane u proizvodnji drvne mase i ostalih šumskih proizvoda. Prvi i osnovni cilj koji treba propisati u gospodarskim osnovama jest: izbjega vati svaku degradaciju prirodnih resursa i čovjekove okoline s time da se unaprijedi i poveća šumska proizvodnja. U tom smjeru treba favorizirati autohtone vrste drveća a naročito jelu, zatim smreku i njih uzgajati u smjesi s listopadnim vrstama kao što su bukva, javor, jasen i ostale. U svim onim šumama u kojima zaštitna ili rekreacijsko-sanitarna uloga nije prvenstvena, treba nastojati postignuti trajno što veću količinu tehničkog drva visoke kvalitete. Što se tiče oblika gospodarenja možemo reći ovo. Premda visoka regularna šuma s oplodnom sječom ima određenih prednosti u usporedbi s prebornom šumom naročito s obzirom na ekonomske momente, ipak ima mnogo šuma gdje preborno gospodarenje treba primijeniti; te se šume mogu razvrstati uglavnom u dvije grupe. Prva grupa se odnosi na šume malenih površina, koje se nalaze u teškim ekološkim ili topografskim vjetima ili koje su izložene vrlo čestim izvalama od vjetra kao i one koje imaju zaštitnu ulogu i u kojima treba izbjegavati oplodnu sječu u većim razmjerima. Druga grupa se odnosi na vrlo produktivne crnogorične šume koje imaju dobre putove i ostale komunikacije a koje već imaju približno prebornu strukturu pošto se u njima od davnine primjenjuje preborno gospodarenje; u takvim bi šumama transformacija u visoku regularnu šumu bila nepovoljna. No ako želimo da preborno gospodarenje bude uspješno, tj. da se održe sastojine u uravnoteženom i dobrom zdravstvenom stanju i da uz to budu produktivne, potrebno je da budu zadovoljeni ovi uvjeti: — sječne zahvate treba izračunati vrlo točno, jer će se u protivnom slučaju izgubiti preborni oblik sastojine; — mreža putova treba da je tako gusta da omogućuje sječne zahvate i izvoz šumskih proizvoda iz svih dijelova šume; — postignuti i održavati optimalnu drvnu zalihu odnosno optimalnu temeljnicu koje ne smije biti ni prevelika ni premalena nego upravo dovoljna da omogućuje trajnu regeneraciju šume i dade najpovoljnije prihode; — izabrati dimenziju zrelosti prema vrsti drveća, bonitetu staništa, kvaliteti sastojine i njezinom zdravstvenom stanju; — kompletirati prirodnu regeneraciju gdje je to potrebno uz provođenje vrlo intenzivnih šumsko-uzgojnih mjera. S obzirom na to da su naše gospodarske jedinice teritorijalno jako velike pa obuhvaćaju različite ekološke prilike, potrebno je unutar tih jedinica izdvojiti više karakterističnih tipova i za svaki tip utvrditi cilj gospodarenja. Bez obzira da li se radi o prebornom gospodarenju ili o oplodnoj sječi tre 550 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 31 <-- 31 --> PDF |
-.- ... ^ ´-%» ** I SI. 3. Preborna jelova šuma »Sungerski lug« U Gorskom Kotara (Orig.). SI. 4. Preborna jelova šuma »Sungerski Lug» u Gorskom Kotaru (Orig.). |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 30 <-- 30 --> PDF |
SIPA RADOŠEVIĆA i suradnika mr ŠIME MEŠTROVIĆA i ing. RADOVANA KRIŽANCA Gospodarsku osnovu sa važnošću od 1967— —1976. tj. za 10 godina, koliko traje jedna ophodnjica. Gospodarska osnova 1967—1976. Novim prostornim razdjeljenjem gospodarska jedinica Sungerski Lug razdijeljena je na 6 odjela s ukupnom površinom od 160,89 ha. U svakom odjelu ima više odsjeka. Tijekom 1966. godine izvršeno je mjerenje svih stabala. Drvna masa na panju iznosila je: jele 63.239,13 m» ili 393,06 m´Vha smreke 19.399,95 mß ili 120,58 m^/ha bukve 3.109,89 m» ili 19,33 mVha Ukupno 85.748,97 m´J ili 532,97 irrVha Godišnji prirast: jele 1.277,40 m» ili 7,94 ms smreke 453,32 m-´s ili 2,82 m" Ukupno: 1.730,72 m-t ili 10,76 m^ Godišnji etat: 1.400 mß ili 8,70 rrrVha. Gospodarenje je preborno — grupimično po odsjecima. Za svaki odsjek posebno navedeni su u »Opisu sastojina« podaci o broju stabala, temeljnici, drvnoj masi i strukturi kako brojčano tako i grafički s time da je u svakom odsjeku posebno računan etat. Gospodarenje je vrlo intenzivno, jer doznaku stabala za sječu obavljaju visokokvalificiri šumarski stručnjaci. S obzirom na to da je istekla vrijednost postojeće gospodarske osnove, izvršena je revizija spomenute osnove po Mr RADOVANU KRIŽANCU. Radi ilustracije navodim ovdje podatke o pokusnoj plohi »Sungerski Lug«: Površina plohe: 1 ha Inventura 1962.: 710,126 ms/ha — (mjereno u jesen 1962.) Inventura 1975.: 487,939 m:!/ha — (mjereno u proljeće 1976.) Posječeno između dvije inventure: 345,817 m3/ha — (1963. i 1975.) Godišnji prirast jele i smreke: 9.50 m3/ha. Na pokusnoj plohi svako stablo ima svoj broj i oznake na kojem su mjestu mjere opsezi. Drvna masa je obračunana na temelju Alganove tarife br. 14, koja iskazuje drvne mase na temelju opsega stabala. Spomenuta pokusna ploha predstavlja model preborne sastojine jele i smreke (poslije sječe) za najbolje bonitete slični ekoloških prilika u Gorskom Kotaru, što je prikazano na slikama 3 i 4. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 29 <-- 29 --> PDF |
gdje se stoka prikupljala i mirovala — naročito noću. Mnoga mjesta nose nazive »presadnjaka« gdje su uzgajane sadnice zelja. Sve su to ostaci davnog doba ali još i danas u živom sjećanju okolnih žitelja. Koncem prošlog stoljeća selo Sunger dobilo je segregacijom Sungerski Lug i dio Mrkovca koji se diže s lijeve strane ceste Bukovac — Mrkopalj. U tim šumama vršeno je pašarenje a na ime pripadnosti na ogrjevu žitelji su dobivali jelova i smrekova stabla. Svakih 20—30 godina pojedino domaćinstvo imalo je pravo da dobije drvo za grede i krovište, te šindru za pokrivanje. Za cijepanje šindre izdavana su većinom smrekova stabla najbolje kvalitete tako da je najkvalitetnije drvo (rezonans drvo) istrunulo na krovovima. Tek 1930. godine uvidjeli su ovlaštenici da je bolje takvo drvo fine strukture prodati i kupiti crijep za pokrivanje krovova. Za vrijeme gospodarenja po zemljišnoj zajednici Sunger godišnji etat iznosio je 5 m3/ha. To je bilo vrlo štedljivo gospodarenje, jer je etat mogao biti mnogo veći. Tako je došlo do nagomilavanja drvne zalihe na panju pa su u pojedinim sastojinama Sungerskog Luga još pred pedeset godina zatečene drvne mase od 1.200 m-Vha. Zdravstveno stanje šuma je dobro premda su se i ovdje pred nekoliko godina vidjela oštećenja od jelova moljca i drugih defolijatora od kojih su neke jelove šume u Gorskom Kotaru prilično stradale posljednjih godina. Dosadašnje gospodarenje Gospodarenje u šumi Sungerski Lug od davnine je prebiranje stabala ili takozvana preborna sječa. Za ovu gospodarsku jedinicu — kao i za sve šume pod općim javnim nadzorom (zemljišne zajednice, komunalne šume, imovne općine, gradske šume) — vrijedio je Naputa k za sastav gospodarskih osnova odnosno programa iz 1903. godine. U vremenu od 1945—1961. primijenjivala se Instrukcija za uređivanje šuma od 1937. godine po kojoj se etat određivao na temelju konstrukcija krivulja drvnih masa prije i poslije sječe s time da drvna masa poslije sječe nije smjela pasti ispod minimuma. Taj bi minimum za »Sungerski Lug« iznosio 480 m3/ha. Godine 1962. počeo se primjenjivati »Novi sistem uređivanja šuma« prof, dr D. KLEPCA rješenjem Sekretarijata za šumarstvo br. 05-441/2-1962. od 12. II 1962. Taj je sistem opisan u knjizi D. KLEPCA: Uređivanje šuma, Zagreb 1965, str. 284—309. S obzirom na to da se gospodarska jedinica »Sungerski Lug« nalazi na I/II bonitetu po ŠURIĆU, normalna drvna zaliha po »Novom sistemu« iznosi 580 m3/ha. Drvna masa poslije sječe: 580 — 580 X 0.15 = 493 ~ 490 m3/ha. Normalna temeljnica: 41.46 m2/ha. Normalna temeljnica poslije sječe: 41.46 m2 — 41.46 X 0.15 = 35,24 m2/ha. Godišnji etat iznosi 8.5 m3 ha godišnje jele i smreke. Po »Novom sistemu« prof, dr D. KLEPCA sastavila je Katedra za uređivanje šuma Zagrebačkog fakulteta pod rukovodstvom savjetnika ing. JO |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 28 <-- 28 --> PDF |
svih šuma Imovnih općina i Zemljišnih zajednica ove šume postaju opće narodne imovine. Tim šumama upravljalo je Šumsko gosodarstvo u Rijeci a kasnije Šumskog gospodarstvo u Delnicama odnosno Šumarija u Mrkop- Iju. Odlukom Izvršnog Vijeća Sabora broj 03-261/1-1963. od 10. IV 1963. izlučena je iz šumsko privrednog područja Risnjak površina od 162 ha, koju su činili odjeli 16, 17 i 18 gospodarske jedinice Sungerski Lug, a odlukom skupštine općine Delnica broj 03-5669/1-1963. od 25. XII 1963. predana je ta površina kao »Nastavni i pokusni šumski objekt sa posebnom namjenom« Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na daljnju upravu i korišćenje. Šuma »Sungerski Lug« nalazi se u srcu Gorskog Kotara, nedaleko sela Sunger i mjesta Mrkopalj na nadmorskoj visini oko 900 metara. Šume Sungerskog Luga omeđene su sa sjevera cestom koja vodi od Bukovca prema Mrkoplju, sa sjeverozapada starom prosjekom koja je dijelila šume Zemljišne zajednice Sunger od bivših državnih šuma, sa zapada cestom koja vodi od Bukovca prema Brestovoj Dragi a sa južne strane naslanjaju se na privatna poljoprivredna zemljišta žitelja sela Sunger. Klima Prosječna količina godišnjih oborina kreće se oko 2.000 mm; srednja godišnja temperatura je oko 7° C; velika zračna vlaga, najčešće prelazi iznos od 80°/(i. Česti su kasni proljetni mrazevi, koji oštećuju cvijet, pa izostaje urod jele i bukve. Edafski faktori i fitocenološki odnosi Sastojine Sungerskog Luga leže na podlozi dolomita i jurskih vapnenaca. U ravničarskom dijelu šume podloga pokrivena je dubokim nanosom pjeskovite ilovače i pijeska. Tlo je duboko, pokriveno je humusom i plodno je tako da jelova i smrekova šuma dobro uspijeva i dobro se pomlađuje. U ravničastim dijelovima gospodarske jedinice »Sungerski Lug« nalazi se acidofilna šuma jel e i smreke ; u gornjim nagnutim dijelovima razvila se više-manje neutrofilna šuma bukv e i jele . Biotički odnosi Čovjek vrši utjecaj na te šume već nekoliko stotina godina. Prvi naseljenici bili su stočari, koji su oko naselja krčili šume i pretvarali ih u poljoprivredna zemljišta (oko Mrkoplja — Mrkopaljsko polje — je plodna ravnica na kojoj su vjerojatno bile nekada vanredne smrekove šume). Stočarstvo je bilo nomadsko. Stoku se napasivalo po svim šumama a stočari su istovremeno krčili a ponegdje i palili šume da prošire pašnjačke površine. Još i danas ostali su po ovim šumama nazivi »plandišta« za mjesta |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 16 <-- 16 --> PDF |
mada zajedno sa njihovim prirastom kroz cijelu ophodnjiou, bude iznašala barem onoliko, koliko se je na sječini nalazilo prije sječe, odnosno da na preostavšim stablima bude prirast kroz cijelu ophodnjicu po rali iznosio barem toliko, koliko je na početku ophodnjice posječeno drvne gromade po rali dotičnog odsjeka. Odnosni broj stabala, temeljnica i drvnih gromada u pojedinom deb- Ijinskom razredu, mora se ustanoviti pokusno grafičkim načinom dotle, doklegod se ne dobiju takove pravilne krivulje za broj stabala, temeljnice i gromade, da budu međusobno u odgovarajućem razmjeru, a usto da preostavša stabla budu imala prirast kako je gore razloženo. Npr. normala pod III. Tu su debljinski razredi razvrstani ovako: I. d. r. od 10—20 cm; II. od 21—30 cm; III. od 31—40 cm; IV. od 41—50 cm i V. od 51—60 cm. Odgovarajuća srednja stabla jesu u I. d. r. sa 15 cm; u II. sa 25 cm; u III. sa 35cm; u IV. sa 45 cm i u V. sa 55 cm prsnog promjera. Jednogodišnji tekući prirast tih stabala jest: onoga od 15 cm 0.004 m3, od 3 33 25 cm 0.013 m, od 35 cm 0.024 m, od 45 cm 0.032 m, a od 55 cm 0.046 cm3. Ako se nakon sječe preostavša stabla pomnože sa navedenim odgovarajućim prirastima, dobije se: 156 stabala po 0.004 m3 = 0,624 m3 93 „ „ 0.013 m3 = 1,209 m3 60 „ „ 0.024 m3 = 1,440 m3 42 „ „ 0.032 m3 = 1,344 m3 Ukupno: 4,617 m3 ili okruglo 4,62 m3 kao jednogodišnji tekući prirast svih tih stabala, koji pomnožen sa ophodnjicom od 25 godina, daje sveukupni prirast od 111,50 ml Takav ali način računanja prirasta bio bi ispravan samo onda, kada se broj stabala ne bi tečajem ophodnjice povećao i kada ne bi stabla postajala deblja i time ih se povećavao i godišnji prirast. Na svakoj naime sječini ima i mora biti podmlatka — to su stabla ispod 10 cm prsnog promjera. Ta će stabla tečajem ophodnjice urasti u I. deb, razred, ona iz I. deb. razreda u II. d. r, itd., tako da će se na kraju ophodnjice opet imati u I. d. razredu potpuni broj od 170 stabala, u II. d. razredu od 99 stabala itd. U onom razmjeru u kojem ta stabla budu urašćivala u viši debljinski razred, povećati će im se i godišnji tekući prirast, te će ona na kraju ophodnjice imati slijedeći prirast: U I deb. razr. 170 stab, po 0.004 m3 = 0,680 m3 II deb. razr. 99 stab, po 0.013 m3 = 1,287 m3 III deb. razr. 62 stab, po 0.024 m3 = 1,488 m3 IV deb. razr. 44 stab, po 0.032 m3 = 1,408 m3 V deb. razr. 33 stab, po 0.046 m3 = 1,518 m3 Ukupno: 6,381 m3 ili okruglo 6,38 m3 534 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 15 <-- 15 --> PDF |
III) Normala za čistu jelovu sastojinu na I. stojbinskoj dobroti u šumi z. z. Crni lug. a) prije sječe: Deb. raz. broj stabala m2 m:! I 70 3,31 23,80 II 99 5,26 42,55 III 62 6,31 61,38 IV 44 7,31 80,96 V 33 8,31 99,66 UKUPNO: 408 stab., 30,32 m-´, 308,35 mVk.j. ili 710 stab., 52,60 m2, 536,52 m3/ha b) poslije sječe — uz pretpostavku dvadesetpetgodišnje ophodnjice: Deb. raz. broj stabala m2 m3 I 156 3,03 21,84 II 93 4,94 40,00 III 60 6,10 59,40 IV 42 6,98 77,28 V UKUPNO: 351 stab., 21,05 m2, 198,52 m3/k.j. ili 610 stab., 36,62 m2, 345,42 mVha Te tri normale sastavljene su samo na temelju njekih istraživanja, te stoga predočuju samo približnu vjernu sliku. Naročito to vrijedi glede stanja poslij e s j e č e. Tu naime bitno upliva visina prirasta, a glede njega su sakupljeni podaci još izvanredno manjkavi. Stoga će se definitivne normale moći ustanoviti tek onda, kada mjerodavni faktori budu za potrebna sistematska istraživanja u tom smjeru odredila potrebna stredstva i osobu, koja će ta istraživanja ili sama obaviti, ili dati direktivu i rukovoditi ih. Ta istraživanja morala bi se obaviti u dovoljnom broju na svim stojbinskim razredima, te za sve vladajuće vrsti drveća, a za odnosne pokusne plohe može se već na temelju dosadanjeg iskustva reći, da se veće pokusne plohe od četvrt rali redovito u tipičnim sastojinama ne mogu naći, nu da veće nijesu u tu svrhu niti potrebne. Preostaje mi još da razjasnim, kako se ima ustanoviti normalno stanje nakon sječe. U prebornoj šumi se u pravilu imaju sjeći samo fizički dorasla stabla, a to su ona u najvišem debljinskom razredu, a od tanjih stabala samo ona, koja su prekobrojna. Usto pravilo mora se još paziti i na to, da nakon sječe ostane na sječini barem toliko stabala, da njihova sadanja drvna gro |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 14 <-- 14 --> PDF |
b) poslije sječe — uz pretpostavku tridesetgodišnje ophodnjice. Deb. raz. broj stabala I II III IV V 169 80 49 34 2,99 3,93 4,71 5,41 18,59 29,60 43,12 56,44 UKUPNO: 332 stab., 17,04 m2, 147,75 mVk.j. ili 574 stab., 29,48 m2 257,08 mVha II) Normala za čistu bukovu sastojinu na srednjoj stojbinskoj dobroti u šumama ogulinske imovne općine. a) prije sječe: Deb. raz. broj stabala I 41 2,50 16,92 II 66 3,25 29,04 III 40 3,85 40,40 IV 27 4,32 52,11 V 20 4,65 62,40 UKUPNO: 294 stab., 18,57 m2, 200,87 mVk.j. ili 511 stab., 32,31 m2, 349,51 m3/ha b) poslije sječe i uz pretpostavu tridesetgodišnje ophodnjice: Deb. raz. broj stabala m2 I 15 2,03 13,80 II 56 2,75 24,64 III 36 3,46 36,36 IV 25 3,97 48,25 V UKUPNO: 232 stab., 12,21 m2, 123,05 m´/k.j. ili 403 stab., 21,24 m2, 214,11 m3/ha |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 13 <-- 13 --> PDF |
o takovim vrstama, koje samo pod zasjenom dobro napreduju. Konačno u prebornoj šumi niti iz ogojnih, a niti iz uzgojnih razloga nije potreban onoliki broj mlađih stabala, koliki je potreban u šumi sa čistom sječom. Kada je tomu tako, tada ne ima opravdanog razloga da se u prebornoj šumi uzgaja i podržava veći broj tanjih stabala negoli je potreban, da sa sjegurnošću zajamči potpunu nadoknadu onih debljih stabala, koja se prigodom sječe doznače, nadalje onih, koja prigodom sječe doznačenih stabala budu tako oštećena, da za daljnji rast više nisu sposobna, te se stoga također moraju posjeći, te konačno za ona, koja inim načinom budu oštećena (vjetro-i snjego-lomi, izvale i dr.). Po onim njekim istraživanjima, koja su kod spomenutih šumoposjednika poduzeta, držim da će zbroj temeljnica svih stabala na jedno j ral i normalne preborne šume prije sječe iznositi i to: — u čistoj jelovini 28.00 — 30.00 m^ — a u čistoj bukovini oko 18.00 — 20.00 m2 Veći zbroj temeljnica biti će na boljoj, a manji na lošijoj stojbini. Pri tomu će zbroj temeljnica biti najmanji u najnižim, a najveći u najvišem debljinskom razredu. Koliki taj zbroj ima u biti u pojedinom debljinskom razredu, ima se ustanoviti grafičkim načinom onako, kako je to u Šumarskom listu broj 5. od g. 1909. opisao g. PETAR MANOJLOVIĆ u svojoj raspravi: »Uređenje preborne šume«. Na taj način, te istodobno s time ustanovljuje se i normalni broj stabala i drvne zalihe pojedinog debljinskog razreda, jer sva ta tri faktora su među sobom u uskoj vezi. Radi boljeg razumijevanja, te da cijenjenim čitateljima pružim njeku približnu sliku o n o r m a 1 i u prebornim šumama, donašam slijedeća tri primjera, koji su izrađeni na temelju podataka pokusnih ploha u tipičnim sastojinama. I) Normalna za čistu jelovu sastojinu na lošijoj stojbini u šumama ogulinske imovne općine u Velikoj Kapeli. a) prije sječe: Deb. raz. broj stabala m2 m3 I (10—20 cm) 237 4,20 26,00 II (21—30 cm) 101 4,97 37,37 III (31—40 cm) 59 5,67 51,92 IV (41—50 cm) 39 6,30 64,74 V (51— cm) 28 6,86 77,56 UKUPNO: 464 stab., 28,00 m2 257,59 m3/k.j. ili 806 stab., 48,72 m2, 448,15 m3/ha |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Marljivo se čitalo, iz nova učilo, kombiniralo i pravili pokusi, te držim da nije nečedno ako navedem, da je plod toga nastojanja ona metoda, koja je današnjim našim uređajnim naputkom propisana za uređenje prebornih šuma. Nisam ovo spomenuo u svrhu, da sebi i mojim tadanjim sudruzima u Gorskom Kotaru prisvojim njeku zaslugu ili slavu, nego sam to naveo zato, da čitatelji mogu vidjeti, da su im iz vlastite prakse poznate sve one muke i napori, što ih ima onaj šumar, kojemu se naloži, da ima sastaviti jednu gospodarstvenu osnovu, a ne vodi se podjedno briga o tomu, da se taj šumar praktično uvede u te poslove, ili da mu se barem dade prilika, da se u te radnje gdjegod drugdje uvesti može«. A. KERN bio je u svakom slučaju sposoban i vrlo razuman čovjek što se vidi iz njegova razmatranja u povodu publiciranja Naputka za uređivanje šuma od 1903. Citiram A. KERNA (1917): »Budući nauka o uređenju šuma nije onakova eksaktna znanost kao npr. matematika, mehanika, fizika i dr., nego je ona više primjenjena znanost (angewandte Wissenschaft), to su o njezinim temeljnim zasadama postojala prije, postoje i danas, a postojati će i u buduće razna mnijenja, te kao što drugdje, tako ima i kod nas stručnjaka, koji mnogima propisima naputka prigovaraju i koji bi željeli da prema njihovim nazorima drugačije glase. Među ove potonje spadam donekle i ja, akoprem sam svojedobno držao da je taj naputak upravo savršen. Kao što je pokojni šumar, nadzornik Borošić kao sastavljač toga naputka, tako sam isto i ja bio svojedobno uvjeren, da naputak treba ne samo da stoji na visini nauke, nego da uvažava i sve principe teorije, nu danas sam došao do uvjerenja, da njeko načelo može u teoriji biti sasvim ispravno, nu da se ipak dade u praksi razno primjenjivati, a najbolja primjena da je ona, koja uzima dovoljan obzir na stanje šuma, na organizaciju šumarske službe, te na naučnu spremu i poslovnu vještinu onih organa, koji u dotičnoj zemlji imaju uređenje šuma provesti«. S obzirom na to da je Naputak od 1903. tražio da se u tipičnim prebornim sastojinama ima ustanoviti broj stabala, zbroj temeljnica i drvna zaliha, koje se u prebornoj šumi imaju normaln o nalaziti na jednoj rali prije i poslije sječe, A. KERN kaže ovo: »U tom pogledu je kod nas radi potpune nestašice sredstava za istraživanja u uređajne svrhe učinjeno još premalo — radilo se samo nješto kod ogulinske i otočke imovne općine, te nješto samo u šumama zemljišnih zajednica Gorskog kotara. Pri tomu su njeki stručnjaci pošli sa skroz teoretskog stanovišta čiste sječe, te bili mnijenja, da na svaki debljinski razred mora otpadati sasvim jednaka površina, te iz toga izvodili, da stabla svakog pojedinog debljinskog razreda moraju imati skroz jednaki broj temeljnica. Ta ali pretpostava nije ni za čistu sječu ispravna, a sve kada bi i bila, ne bi se mogla primijeniti na prebornu sječu s razloga, što se šuma sa čistom sječom sasvim drugačije pomlađuje i uzgaja negoli preborna šuma, te što se kod prve šume redovito radi o takovoj vrsti drveća, koje ne podnaša zasjenu, ili ju podnaša samo u svojoj ranijoj mladosti, dočim kod potonje |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 27 <-- 27 --> PDF |
i mojim normalama. To je ŠKOPAC opisao u Šumarskom listu broj 5—6/1963. u članku: »Novi sistem uređivanja prebornih šuma prof, dr Dušana Klepca — primjena u praksi«. U Šumariji Prezid i to u gospodarskoj jedinici »Milanov Vrh« također ima vrlo lijepih mješovitih prebornih šuma jela i bukve. SI. 2. Preborna jelova šuma »la foret domaniale de Gerardmer« na Vogezima (Orlg.). Mogao bih nabrojiti još mnogo primjera prebornih šuma jele i bukve. Što se tiče čistih jelovih šuma, one su sličnije jednodobnim šumama, iako ima primjera koji pokazuju da se i u čistim jelicima može vrlo uspješno gospodariti u prebornom obliku i to naročito prebornom grupimičnom strukturom. Kao primjer za to spominjem gospodarsku jedinicu »Sungerski lug« Šumarskog fakulteta u Zagrebu. Gospodarska jedinica »Sungerski lug« — nastavno-pokusni šumski objekt Zagrebačkog šumarskog fakulteta Opći podaci Šume nastavnog i pokusnog šumskog objekta Sungerski Lug bile su do 1946. god. posjed zemljišne zajednice Sunger. Te su šume pripale selu Sunger na ime otkupa i razrješenja dužnosti na drvarenju i ispaši segregacijom od bivših državnih šuma pod konac prošlog stoljeća. Nacionalizacijom |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 26 <-- 26 --> PDF |
čija je teža; način gospodarenja je oplodna sječa (visoka regularna šuma). 3. gospodarska jedinica (1.000 ha) u kojoj su ekološke prilike povoljne ali postoji potreba da se šumski masivi stalno održavaju odnosno da se sklop i obrast mnogo ne smanjuju u okolici turističkih centara — način gospodarenja je preborna sječa. 4. gospodarska jedinica (800 ha) u kojoj su ekološke prilike teške (granica vegetacije i veliki nagibi terena); zato postoji potreba da se šuma stalno održava više manje dobro sklopljena; način gospodarenja je preborna sječa. U prve dvije gospodarske jedinice dob sječe je 120 godina a dimenzija zrelosti 52,5 cm; godišnji etat po hektaru iznosi 7 m3. U četvrtoj gospodarskoj jedinici ophodnjica je 12 godina a etat je definiran samo površinski. Za naše prilike vrlo je instruktivna treća gospodarska jedinica (prikazana na slikama 1 i 2) u kojoj je normalna drvna zalika oko 350 ms/ha, godišnji etat 7 m:)/ha, ophodnjica 10 godina tako da su sječni zahvati oko 70 m3/ha svake godine. To odgovara našim prilikama na III bonitetnom razredu! SI. 1. Preborna jelova šuma »la foret domaniale de Gerardmer« na Vogezima (orig.). U Gorskom kotaru ima dosta mješovitih jelovih i bukovih izgospodarenih prebornih šuma. Kao primjer spominjem gospodarsku jedinicu »Lividragu « u kojoj je ing. ŠKOPAC svojevremeno obavljao taksacijske radove i našao da frekvencijske krivulje broja stabala u konkretnim sastojinama vrlo dobro odgovaraju teoretskom rasporedu stabala prema LIOCOURT-u |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 25 <-- 25 --> PDF |
dina. Takav oblik gospodarenja, koji se može nazvati »ekstenzivno preborno gospodarenje« može se lakše primijeniti. Nažalost ono ne dovodi do pre- borne strukture nego neizbježivo dovodi do zastarčene visoke regularne šume. Takvo je uostalom stanje velikog broja jelovih i mješovitih jelovih i bukovih šuma u našoj zemlji; te se šume na papiru tretiraju kao preborne šume s prebornim gospodarenjem a u stvari predstavljaju visoke regularne zastarčene šume. To je možda jedan od razloga zašto je danas preborno gospodarenje tu i tamo zabačeno. Kako vidimo za uspješno preborno gospodarenje potrebno je imati određene preduvjete a uz njih i dobar šumarski kadar, specijaliziran za takav oblik gospodarenja. U protivnom slučaju, ne postiže se željeni učinak. PRIMJERI IZGOSPODARENE PREBORNE ŠUME Između različitih primjera prebornih jelovih šuma izabrao sam dva najveća šumska masiva u Evropi. To su Vogezi u Francuskoj i Gorski kotar u Jugoslaviji. Nema sumnje da su to dvije regije u kojima se nalaze najljepše jelove šume na svijetu. Na Vogezima ima oko 280.000 ha šume što iznosi 47´s/o od ukupne teritorije toga departmana. On toga je 180.000 ha šuma kojima upravlja Office Nacionale des Forets u Parizu putem svoje regionalne direkcije šuma u Nancy-u. Spomenuta direkcija ima 6 šumarskih centara. Jedan takav centar je smješten u mjestu Saint-Die. Taj centar ima 28.500 ha šuma. Između mnogih šuma ovog centra ističe se svojom ljepotom i vrijednošću državna šuma »Gerardmer«. La foret domaniale de Gerardmer. Površina ove državne šume iznosi 4.800 ha. Nalazi se u Loreni a njome upravlja šumarski centar Saint Die, šumarski odjel Gerardmer. Nalazi se na nadmorskoj visini od 600 do 1,300 m. Klima je djelomično kontinentalna s utjecajem oceana a karakteristična je po obilju padalina (1.500 do 2.000 mm godišnje), po velikoj količini magle, po naglim promjenama temperature (prosječna godišnja temperatura iznosi oko 7° C), po mnogobrojnim mrazevima, po zapadnim i jakim vjetrovima (N — E vjetrovima). Matični supstrat je pješčenjak, tlo je silikatno, duboko i svježe. Sastojine su sastavljene od jele (62a/o), smreke (24|0/o), bukve i ostalih vrsta drveća (14%>). Glavna vrsta drveća je jela; ona je otpornija od smreke na vjetrove, duljeg je životnog vijeka i daje odlične proizvode. Dobro se regenerira, pogotovu, jer se radi o humoznom tlu više ili manje kiselom. Šuma Gerardmer je jedna od najposjećenijih šuma visokih Vogeza te je zbog svoje ljepote i divnih pejsaža nazvana »perlom Vogeza« (»Perle des Vosges«). Sadašnje uređivanje šuma (1975—1998) osniva se trima principima: proizvoditi maksimalnu količinu kvalitetnog tehničkog drva jele i smreke, izbjegavati brutalne šumsko-uzgojne zahvate radi zaštite tla i staništa i zadovoljiti potrebe ljetnog i zimskog turizma. Šuma je podijeljena u 4 gospodarske jedinice (serije): 1. gospodarska jedinica (1.550 ha) u kojoj su ekološke prilike vrlo povoljne te je prirodna regeneracija vrlo dobra; način gospodarenja je oplodna sječa (visoka regulirana šuma). 2. gospodarska jedinica (1.450 ha) u kojoj su ekološke prilike manje povoljne i prirodna regenera |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 24 <-- 24 --> PDF |
gospodariti preborne bukove šume u grupimičnoj ili skupinastoj strukturi kao što je to slučaj u Ardcnima gdje optimalna temeljnica iznosi u prosjeku 20 m-/ha. Za heliofilne vrste drveća preborna je šuma izuzetak. Ako je ipak potrebno imati hrastovu šumu s permanentnom regeneracijom i trajnim prihodom na malenoj površini, onda treba imati pred očima , da je to moguće ostvariti jedino u skupinastoj strukturi s optimalnom temeljnicom u prosjeku od 15 m2/ha po francuskom (L. SCHAEFFER) ili belgijskom uzoru (A. GALOUX). Za bor i ariš vrijede slične norme kao i za hrast no ipak valja reći da preborno gospodarenje za heliofilne vrste drveća još uvijek nije položilo praktični ispit. Potpunosti radi spominjem najnovije djelo belgijskog profesora P. ROISIN-a »La foret des loisirs«, Gembloux 1975, u kojoj je on obradio preborne oblike gospodarenja i u šumama heliofilnih vrsta drveća. KADA I GDJE PRIMIJENITI PREBORNO GOSPODARENJE Uz inače jednake uvjete, visoka regularna šuma je nešto produktivnija od visoke preborne šume. Visoka regularna šuma daje tehničko drvo bolje kvalitete i bolje odgovara heliofilnim vrstama drveća. U toj šumi sječni su zahvati koncentriraniji, ekonomičniji a buduće sastojine, nastale iza oplodne sječe su homogenije. To su prednosti visoke regularne šume. Što se tiče visoke preborne šume, ona bolje zaštićuje tlo, jer se šumski pokrov zadržava stalno u šumi. Preborna šuma bolje odolijeva različitim nepogodama kao što su vjetrolomi, napadi od gljiva i insekata itd.; ona se lakše prilagođuje teškim ekološkim prilikama gdje je prirodna regeneracija otežana, jer se mogu koristiti sve godine fruktifikacije. Konačno ona omogućava lakšu rekonstrukciju uništenih šuma od požara, pošto se na svakoj parceli obično nađe određeni broj stabala koja mogu naploditi izgorjelu površinu i tako osigurati šumsku produkciju. Ali sve ovo što sam rekao o prebornoj šumi ne bi bilo potpuno, ako ne bi spomenuo određene preduvjete koji treba da su stvoreni za uspješno preborno gospodarenje: — preborna sječa treba biti česta (u intervalima od 5 do 10 godina) a prosječna drvna masa ne smije biti ni prevelika i premalena, najpovoljniji intenzitet preborne sječe se kreće od 20 do 3CP/o; — u prebornoj šumi treba imati gustu mrežu izvoznih putova i vlaka, kako bi se česti sječni zahvati mogli ekonomski ostvariti (optimalno je: 30 m po 1 ha) i primjeniti modernu mehanizaciju i transport; — u prebornoj šumi treba imati stalnu prirodnu regeneraciju; ako je ona nedovoljna, treba je umjetnim putem ostvariti. Vrlo često se događa da se preborno gospodarenje primjenjuje gdje spomenuti uvjeti nisu ostvareni. U mnogim slučajevima ne poduzimaju se umjetne intervencije oko sadnje i šumsko-uzgojnih radova te se iz ekonomsko- komercijalnih razloga produžuje ophodnjica na 15, 20 pa čak i više go |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Tu sam normalu konstruirao na temelju vlastitih istraživanja a uz pomoć SUSMELOVIH korelacija. Iako sam se uvjerio da spomenuta normala odgovara za naše prosječne prilike u izgospodarenim jelovim prebornim šumama, ipak bih predložio da se ona generalno ne primjenjuje nego da se za svaku gospodarsku jedinicu — pri sastavu gospodarske osnove — konstruira konkretna normala za odnosnu jedinicu. MODALITETI PREBORNE SUME Teoretski se može postići smjesa stabala različitih debljina u šumama skiofilnih vrsta drveća kao što je na pr. jela. U praksi se vidjelo da se prirodni naraštaj čak i u tim šumama javlja u malenim grupama. Kod heliofilnih vrsta drveća to je još više izraženo pa treba otvarati grupe na kojima će se javiti pomladak. Te grupe će biti površinski manje ili veće što ovisi o lokalnim ekološkim prilikama te o vrsti drveća odnosno o njezinom zahtjevu za svjetlom kako blijedi: smreka, bukva, hrast, primorski bor, alepski bor i ariš. Pritom je jednostavno rezoniranje: ako se dimenzije spomenute grupe prošire tako jako da se njezine granice podudaraju s granicama odsjeka, odnosno odjela, onda će sastojina prestati biti preborna; ona postaje jednodobna. Ali ima, dakako, svih mogućih prelaznih oblika. Da bi se bolje uočili ti oblici, izručava se »struktura sastojina«. Općenito uzevši razlikujemo ove strukture: a) jednodobna (regularna) struktura koja je karakteristična po tome da su sva stabla takve sastojine jednako stara s time da su po debljini raspoređena u sastojini u formi jedne zvonolike (GAUSSOVE) krivulje; b) preborna struktura, karakteristična po tome da u sastojini imamo stabla svih starosti i svih debljina a stabla su raspoređena u formi jedne hiperbolične (LIOCOURTOVE) krivulje; stabla mogu biti izmiješana međusobno intimno (jedno do drugoga), tada govorimo o stablimičnoj prebornoj strukturi, ili ona mogu biti izmiješana u grupama, tada govorimo o grupimičnoj prebornoj strukturi; c) ako u odsjeku odnosno odjelu ima više jednodobnih sastojina različitih starosti, koje se nalaze izmiješane, ali su odvojene jedne od druge, onda takvu strukturu zovu Francuzi »la structure par parquets«, koju bi mogli zvati skupinasta struktura; d) ako u odsjeku odnosno djelu imamo ovdje prebornu a ondje skupinastu strukturu onda takvu strukturu zovemo mješovitom ili kombiniranom. Struktura je važan elemenat, jer baš o strukturi ovisi preborna šuma. U praksi bi trebalo za svaki odsjek odnosno odjel ispitati konkretnu strukturu i na temelju detaljnih studija donijeti odluku o tretmanu s obzirom na ono što se želi postići. Danas možemo reći da ima u Evropi mnogo izgospodarenih lijepih jelovih prebornih šuma stablimične ali još više grupimične strukture s optimalnom temeljnicom od 35 m2/ha u srednjim ekološkim prilikama. Slično vrijedi i za mješovite jelove i bukove šume. Što se tiče bukovih šuma, naljepše bukove šume su jednodobne strukture; to su visoke regularne šume, nastale oplodnom sječom. U određenim uvjetima a naročito tamo gdje su ekološke prilike nepovoljne mogu se iz |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Zanimljivo je da je u susjednoj Italiji LUCIO SUSMEL, profesor u Pa dovi, razvio dalje teoriju preborne šume na temelju podataka iz uravnote ženih prebornih šuma u Francuskoj, Njemačkoj, Švicarskoj, Italiji i Jugo slaviji. On je za centralnu Evropu našao neke korisne korelacije između kojih spominjem samo jednu: optimalna drvna zaliha u jelovim prebornim šumama jednaka je jednoj trećini kvadrata visine dominantnih stabala. Na temelju opširnih istraživanja koje sam provodio u šumama Gorskog kotara a u suradnji sa prof. SUSMELOM u Padovi i s prof. VINEYOM u Nancy-u konstruirao sam 5 normala za naše jelove šume, tj. za 5 bonitetnih razreda po ŠURIĆU. Šumari, koji prihvaćaju multifunkcionalnu ulogu šuma, primijenili su u praksi spomenute normale za jelove preborne šume. Za bukove preborne šume u Ardenima u Belgiji, COLLETE je po SUSMELOVOM uzoru našao korelaciju za bukove preborne šume: optimalna te 3 meljnica jednaka je visine dominatnih stabala. 4 U susjednoj Austriji, većem dijelu Njemačke, u skandinavskim zemljama, te u dobrom dijelu SAD primjenjuje se danas uvelike gola sječa u prugama, koje se nakon obrade tla i fertilizacije, pošumljuju smrekovim, borovim, duglazijevim ili drugim sadnicama. No treba reći da i te zemlje u određenim uvjetima primjenjuju preborno gospodarenje i da su neki šumari — na pr. MITSCHERLICH u Saveznoj republici Njemačkoj dali svoj prinos u uređivanju prebornih šuma. KARAKTERISTIKE PREBORNOG GOSPODARENJA Danas, kad je šumarska znanost raščistila mnoge postavke šumskog gospodarenja, pitamo se čemu animozitet prema prebornoj šumi, kad smo, eto, vidjeli, da se baš preborno gospodarenje razvilo na ovom području. Zašto odbaciti ili negirati nešto što je šumarska znanost utvrdila a šumarska praksa potvrdila. Dopustite mi, da iskoristim ovu priliku te da na temelju dosadašnjih iskustava u svijetu i u nas pokušam bolje osvijetliti problem prebornog gospodarenja što je moguće objektivnije. Što je preborna šuma? Ako otvorimo udžbenik pok. prof. MILETIĆA »Osnovi uređivanja prebirne šume«, 1950, knjiga prva, str. 16, naći ćemo ovu definiciju: »Pod prebornom šumom, u smislu uređivanja šuma, podrazumijevamo svaku visoku šumu trajno nejednolične strukture kojom se preborno gospodari«. MILETIĆ razlikuje normalnu prebornu šumu, tipičnu prebornu šumu i prebornu šumu u najširem značenju. To je svaka visoka šuma kojom se trajno gospodari prebornim načinom. Sličnu podjelu prebornih šuma nailazimo i kod ŠAFARA (1948). Prema MILETIĆU površina prebornih šuma u Jugoslaviji iznosi 3,077.967 ha ili 42Vo od svih šuma. Za toga šumara, koji se ubrajao među naše naj |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 19 <-- 19 --> PDF |
U Bosni i Hercegovini primjenjuju danas skupinasto preborno gospodarenje. Eto, takav je u najkraćim crtama razvoj prebornog gospodarenja u nas s tom napomenom da je ovdje donesen u vrlo sažetom obliku, premda bi se o tome moglo mnogo opširnije govoriti u toliko više što je preborno gospodarenje u našoj stručnoj literaturi obilno obrađeno počevši od HUFNAGLA (1895) pa sve do ŠAFARA (1948) i MILETIĆA (1950, 1951) koji su u svojim knjigama dali zaokruženu cjelinu u toj tematici. A kakav je razvoj prebornog gospodarenja u inostranstvu? I u inostranstvu preborno gospodarenje počinje normalama. Čini se da su najstarije normale preborne šume konstruirane i primjenjene u Francuskoj. Spominjem BURELA (1888), zatim GAZINA, COINCYA, A. SCHAEFFERA, D´ALVERNYA itd. U jednom francuskom djelu koje nosi naslov »Sapinieres« (»Jelici«) obradila su trojica autora SCHAEFFER, GAZIN i D´ALVERNY preborno gospodarenje s normalama za jelove šume. To je originalna, odlična knjiga koja je prevedena na gotovo sve jezike. Danas se na službenim mjestima u Francuskoj piše da su normale spomenutih autora za sadašnje prilike u Francuskoj previsoke (»Manuel d´amenagement«, Paris 1976.). Bilo kako bilo, pristaše normala smatraju da praktičnom šumaru treba dati neke norme kojima se on može služiti u prebornom gospodarenju. Jedan je šumar u Belgiji, imenom COLETTE, rekao na su normale u šumarstvu kao farovi na automobilu; oni nisu sebi svrha nego služe vozaču da po noći dođe do cilja. Tako i normale služe šumaru da dođe do cilja koji je postavljen. Ali ima šumara — to su bili u prvom redu GURNAUD i BIOLLEY — koji ne priznaju unaprijed utvrđene norme niti bilo kakve šablone. Oni kažu da je šuma laboratorij u kome šumar mora eksperimentirati i mjeriti. Sistematskim i kontinuiranim mjerenjem treba pratiti šumu i njezinu drvnu masu te za svaku parcelu (odjel ili odsjek) izračunati prirast i na temelju nja odrediti sječni zahvat u šumi s time da se eksperimentalnim putem dođe do najpovoljnije drvne zalihe, koja će dati najpovoljniji prihod i omogućiti trajnu regeneraciju šume. To je postignuto u Švicarskoj gdje se kontrolna metoda, tj. mjerenjem drvne mase na panju, provodi već 70 godina, gdje su odjeli veliki samo nekoliko hektara a gospodarenje je u stvari vrtlarenje pa se zove »jardinage«. U šumsko-uzgojnom pogledu to su sve vrste prebornog gospodarenja, koje je sa grupimičnim prebornim gospodarenjem razvijeno u tančine ostvarujući različite koristi šume: ekonomske, ekološke i socijalne. Švicarska je zemlja prebornog gospodarenja gdje je taj oblik gospodarenja teoretski i praktički razrađen od mnogih šumara počevši od ENGLERA, BIOLLEYA, FLURYA, LEIBUNDGUTA, KNUCHELA, SCHÜTZA i drugih poznatih švicarskih šumara. Poslije Oslobođenja u našoj je zemlji boravilo nekoliko puta prof. LEIBUNDGUT kao ekspert Organizacije FAO Ujedinjenih Nacija. On je našoj Vladi predložio za naše jelove i mješovite jelove i bukove šume preborni grupimični oblik sječe, poznat pod imenom »Femelschlag«. U Njemačkoj šumari najvećim dijelom nisu nikad bili skloni prebornom gospodarenju ni teorijski, ni praktički. To se vidi iz njihove literature i prakse. Kad se obrađuje preborna šuma,onda se polazi vrlo često od teorije normalne šume s golom ili oplodnom sječom. 537 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 18 <-- 18 --> PDF |
članaka u Šumarskom listu te s punim pravom može reći da je hrvatsko šumarstvo stajalo uz bok zapadnoevropskog šumarstva i da nije zaostalo za njim. Takvo je stanje bilo u šumama pod naročitim javnim nadzorom (šume iz paragrafa 56. biv. Zakona o šumama) sve do Oslobođenja, tj. do 1945. kad te šume postaju općenarodna imovina. U državnim šumama situacija je bila sasvim drugačija. Za vrijeme austrougarske monarhije državne šume na ovom području uređivale su se po instrukcijama iz Pešte po uzoru na tamošnje prilike. U staroj Jugoslaviji došlo je do promjene i do intenzivnijeg uređivanju državnih šuma; ono se nije osnivalo na normalama nego na mnogo ekstenzivnoj postavci takozvanih minimalnih masa koje su imale ostati poslije sječe uz aproksimativno ocjenjivanje prirasta po jednoj empirijskoj tablici. Tako smo imali na istom teritoriju dvije vrlo različite metode prebornog gospodarenja — u šumama pod osobitim javnim nadzorom primjenjivale su se normale a prirast se mjerio pomoću Presslerova svrdla, a u državnim šumama sjeklo se prebornom sječnom do određenog minimuma s time da je struktura drvne mase (binomska) poslije sječe trebala da zadrži isti ili sličan oblik. Oblik gospodarenja bio je na ogulinskom području uvijek aktuelan. Najbolji primjer za to je ogulinska šumarija. Tako na pr. prva gospodarska osnova za nekadašnju državnu šumariju u Ogulinu iz 1882. godine predviđa preborno gospodarenje, druga gospodarska osnova iz 1906. godine prelazi na oplodnu sječu, treća osnova iz 1937. usvaja opet prebornu sječu itd. (prema VAJDI koji je prije rata službovao na ogulinskom području, Šum. list 1943, str. 1—14). ´ Poslije Oslobođenja, kad su sve šume postale općenarodna imovina, primjenjivala se na sve šume metoda minimalnih drvnih masa poslije sječe ili takozvana Instrukcija od 1937. godine koja se pripisuje Ing. STJEPANU ŠURIĆU. To se vidi iz Šurićeva članka u Šumarskom listu od 1933. Ali ubrzo se uvidjelo da ta metoda više ne odgovara, jer su velike drvne zalihe u našim šumama smanjene; uvidjelo se da uređivanju šuma nije samo ograničavanje sječa nego da treba uspostaviti u šumama optimalno stanje koje bi omogućavalo postići najpovoljnije prihode i dati ostale koristi. Tako su ponovno iskrsnule normale na istom tlu gdje su se pred 3/4 stoljeća vrlo intenzivno primjenjivale. Poljoprivredno-šumarska komora izdaje brošuru »Jedan novi sistem uređivanja prebornih šuma« 1961. godine u kojoj sam opisao nove normale za naše jelove preborne šume. Šumarska praksa u Gorskom kotaru ih je prihvatila pa je čak Sekretarijat za šumarstvo SR Hrvatske jednim svojim rješenjem Br. 04-441/2-1962. od 12. II 1963. propisao njihovu upotrebu. U novijim pravilnicima o uređivanju šuma u Hrvatskoj preborno je gospodarenje — moglo bi se reći — nekako potisnuto u stranu, što više termini »preborna šuma« i »prebiranje« ispušteni su iz stručne terminologije. U susjednoj Sloveniji danas pomalo napuštaju preborno gospodarenje te primjenjuju »slobodnu šumsko-uzgojnu tehniku« koja se temelji na tipovima šuma s time da je za svaki tip unaprijed utvrđen cilj gospodarenja sa optimalnom ili takozvanom »ciljnom drvnom zalihom«. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Uvaži li se, da će na sječini preostavša stabla prvu godinu imati tekući godišnji prirast od 4,62 ni3, ikoji će ali prema razloženom svake godine rasti dotle, dok ne bude dosegao visinu od 6,38 m3, to se kao faktični zaračunivi prirast mora uzeti onaj, koji se dobije kao prosje k između oba spomenuta tj. 4,62 + 6,38 = 5,51 m3. 2 Ovaj pako zaračunat kroz 25 godina (visina ophodnjice) daje ukupni prirast od 136,50 m3. Po spomenutoj normali ima se prije sječe po rali nalaziti 308,35 m3, a nakon sječe ima ostati 198,52 m3. Po tomu se ima posjeći 308,35 — 198,52 = 109,63 m3, a budući će međutim prirasti 136,50 m3, to će se nakon 25 godina na sječini nalaziti dapače 198,52 + 136,50 = 335,02 m3 tj. za 26,67 m3 više drvne zalihe, negoli se je prije prve sječe na njoj po rali nalazilo. Taj višak od 26,67 m3 je dobro predvidjeti radi evetualnog otpada uslijed vjetro- i snijegoloma, izvala itd. Time je dokazano, da je normala za stanje nakon sječe sasvim ispravno postavljena.« Eto, tako su baš na ogulinskog području konstruirane prve norm e ili takozane norme sa svrhom da se dade putokaz kako se u tim šumama ima gospodariti. Pritom treba istaknuti da je KERN napustio dotadašnje shvaćanje o jednakosti temeljnica pojedinih debljinskih razreda, napustio je spekulativne metode te se oslonio na konkretne šume ogulinskog područja u kojima je potražio normalne preborne tipove. To je bez dvojbe značilo napredak šumarstva u ono vrijeme. Danas su KERNOVE normalne zastarjele s obzirom na preduge ophodnjice i prevelike temeljnice odnosno drvne zalihe. Suvremenik A. KERNA bio je L. HUFNAGL koji je uređivao kočevske šume u Sloveniji. On je vjerojatno prvi u našoj zemlji konstruirao norme (Š. list 1895) za preborne šume oslanjajući se na jednakost temeljnica u pojedinim debljinskim razredima. Pod njegovim utjecajem tadašnji uređivači šuma konstruirali su normale za preborne šume koje su uređivali. Tako su poznate normale JOVANOVCA, TORDONIJA, MANOJLOVIĆA i drugih. Ipak najpoznatije su normale Delničanina JOSIPA MAJNARIĆA koji je izradio veliki broj gospodarskih osnova za mnoge šume Gorskog kotara. Želim istaknuti da je Naputak od 1903. godine propisivao preborno gospodarenje u određenim uvjetima te je tražio da se u dotičnoj gospodarskoj jedinici konstruira normala kao uzor ili model gospodarenja. To je razlog da su tadašnji uređivači šuma ili takozvani taksatori — udovoljavajući zakonskom propisu — konstruirali različite normale za različite prilike. Stoga u to vrijeme imamo u našoj šumarskoj praksi veći broj normala koje nose imena njihovih autora. Naše šumarstvo je u to vrijeme bilo vrlo intenzivno i napredno. To se najbolje vidi iz velikog broja rasprava i stručnih 535 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— prorijediti stabla u naponu prirasta; favorizirati najljepša stabla, uklanjati loša i bolesna; — posjeći zrela stabla, trudeći se da ona budu zamijenjena mladim naraštajem; — normalizirati sastojinu i približiti je normali koja je utvrđena za odnosne ekološke i gospodarske uvjete. U praksi je vrlo teško provoditi prebornu sječu. Ima slučajeva kad je šumar u dvoumici koja bi stabla doznačio za sječu. Na pr. imam pred sobom jednu skupinu mlađih jelovih stabala među kojima je jedno jelovo stablo debelo 50 cm, koje zastire dva stabla debljine od 25 cm. Sva su tri spomenuta stabla vrlo dobrog zdravstvenog stanja. Što učiniti? Ili doznačiti jedno stablo, debljine 50 cm ili 2 stabla debela 25 cm. U ovakvim dvojbenih slučajeva pomaže nam usporedba konkretne i normalne strukture, izražene frekvencijskim krivuljama broja stabala. Ako usporedba konkretne frekvencijske krivulje broj stabala s normalnom krivuljom pokazuje da u sastojini prevladavaju deblja stabla, doznačit ćemo stablo od 50 cm i obratno. Prema tome normale nam pomažu da ne doznačujemo samo po osjećaju nego da se rukovodimo određenom normom pomoću koje želimo postići cilj gospodarenja. Radi ilustracije spominjemo ovdje normalu za jelove preborne šume na srednjem, tj. III bonitetu po ŠURIĆU. Broj stabala po ha = 376. Temeljnica = 32 m2/ha. Drvna zaliha = 350 m3/ha. Uz ophodnjicu od 10 godina drvna masa prije sječe 400 m3/ha; drvna masa poslije sječe 300 m3/ha; intenzitet sječe = 25%; desetogodišnji etat po hektaru 100 m3/ha. Raspored stabala po debljinskim stupnjevima je ovakav: D/cm N 15 (139) 20 104 25 76 30 58 35 44 40 32 45 23 50 17 55 13 60 9 UKUPNO: 376 Spomenuta normala vrijedi također i za mješovite jelove i bukove šume s primjesama bukve do 20%; ako ima bukve više, tada se spomenute vrijednosti smanjuju. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 21 <-- 21 --> PDF |
bolje taksatore, preborna šuma je »osnovni najrasprostranjeniji i najvažniji tip naše šumske privrede«. To je napisao MILETIĆ u uvodu svoje knjige pred tridesetak godina. Od onda su se prilike u šumarstvu mnogo promijenile. Stoga je potrebno malo dublje analizirati to pitanje. Što je preborno gospodarenje? Preborno gospodarenje je takav način postupanja šumom kojim se postiže da u šumi rastu stabla svih starosti, jedna uz druga. Preborna je šuma raznodobna zajednica stabala u kojoj su stabla različitih debljina tako zastupljena da na određenoj površini sve godine odnosno svakih nekoliko godina isti broj stabala postigne određenu dimenziju zrelosti. Distribucija stabala po debljinskim stupnjevima, koja omogućavaju stalnu proizvodnju zrelih stabala za sječu je fundamentalna karakteristika preborne šume. Da bi se moglo trajno sječi stabla izabrane dimenzije zrelosti, nije dovoljno imati jednaki broj stabala u svim debljinskim stepenima. U tanjim debljinskim stepenima treba da ima više stabala nego u debljim i to iz više razloga; prvo, zbog neizbježivih prirodnih gubitaka, drugo, zbog polaganijeg rasta tankih stabala od kojih jedan veliki broj živi pod većim ili manjim zastorom debelih stabala, i konačno, zbog potrebe selekcije među susjednim stablima. Normalno stanje u prebornoj šumi ne počiva na nizu jednodobnih sastojina — kao u visokoj regularnoj šumi — nego na jednom nizu stabala različite dobi gdje svake godine jedno stablo dolazi do dimenzije zrelosti i na više upotpunjavajućih nizova stabala; ovi posljednji nizovi nadmašuju prosječna stabla različitih debljina. Skup svih nizova osigurava godišnju produkciju jednog stabla, određene dimenzije zrelosti. Iskustvo pokazuje da taj skup čini geometrijsku progresiju. Francuski šumar LIOCOURT konstatirao je da je odnos između broja stabala u jednom debljinskom stepenu i u neposredno višem konstantan za određeni bonitet. Taj odnos ili koeficijent geometrijske progresije (k) kreće se od 1,3 do 1,5. Na najboljim staništima taj je koeficijent 1,3 a na najlošijima je 1,5. U sastojinama sa većom primjesom smreke i bukve taj će koeficijent biti nešto veći. Broj stabala — prema tome — opada u smislu geometrijske progresije i zaustavlja se kod izabrane dimenzije zrelosti. U prebornoj šumi stabla svih dimenzija nalaze se međusobno izmješana na istoj parceli. Ne može se, prema tome reći, da će ovaj odjel odnosno odsjek biti prorjeđen dok će drugi biti posječen oplodnom sječom. Baš protivno, u prebornoj šumi, isti odjel zahtjeva, da u istom momentu bude prorjeđen u onom dijelu gdje se nalaze mlađa (tanka) stabla, dok bi na onim mjestima gdje rastu debela stabla, trebalo obaviti oplodnu sječu. Jedna jedina sječa, tj. preborna sječa, istovremeno i na istom mjestu obuhvaća sve faze šumsko-uzgojnih aktivnosti od oslobađanja mladika, čišćenja i prorjeđivanja do dovršenog sijeka. Prema tome u prebornoj šumi su prostorno i vremenski objedinjene sve faze sječa. Teoretski uzevši, preborna sječa ima uglavnom istovremeno tri cilja: 539 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 11 <-- 11 --> PDF |
PREBORNO GOSPODARENJE ŠUMAMA U NAŠOJ ŠUMI I U SVIJETU Prof. dr DUŠAN KLEPAC, dipl. inž. šum. predstojnik Katedre za uređivanje šuma Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu RAZVOJ PREBORNOG GOSPODARENJA Slaveći jednu tako lijepu i značajnu obljetnicu kao što je stogodišnjica organiziranog šumarstva na Ogulinskom području, otvorio sam stare šumarske knjige i časopise i proučavajaći ih, našao sam, da je baš na ovom području šumarstvo bilo vrlo intenzivno i da su baš na ovom području niknule neke originalne metode uređivanja prebornih suma. Mnogi poznati šumarski stručnjaci djelovali su na ogulinskom području. No, zbog ograničenog vremena, dopustite mi, da se zasad ograničim samo na rad jednog ogulinskog šumara kojeg je djelovanje usko povezano uz naslov mog referata. Pred osamdeset i tri godine (točno 1896) bio je na ovom području, tj. kod bivše Kr. županijske oblasti u Ogulinu, imenovan Ante KERN kao šumarski izvjestitelj. Za vrijeme svog službovanja on je objavio nekoliko vrijednih radova: »Uređenje u prebornih šumah«, Š. 1. 1898; »Proučavanje drvne zalihe i prirasta u prebornim šumama«, Š. 1. 1909; »Die Betriebseinrichtung in Plenterwaldungen nach Kroatischer Methode«, Oesterreichische Forst-und Jagdzeitung, 1913, te opširnu raspravu »Praksa uređenja šuma uopće a kod zemljišnih zajednica napose«, Š. 1. 1917. U vrijeme kad je ANTE KERN bio imenovan šumarskim izvjestiteljem u Ogulinu, već je u Hrvatskoj i Slavoniji vrijedio Zakon o šumama od 1852. god. kojim je bila određena stručna uprava i stručno šumsko gospodarenje u šumama pod osobitim javnim nadzorom. No u početku — sve do godine 1903. — nije bilo naputka za sastavak gospodarskih osnova. Ipak trebalo je raditi i radilo se, što se vidi iz riječi A. KERNA koga citiram (1917): »Kako još nije bio izdan naputak za sastavak gospodarstvenih osnova, a nije se niti znalo kada će biti izdan, nije nam preostalo drugo, nego da si sami izkombiniramo metodu za uređenje šuma. To je ali za nas bilo to teže stoga, što nam je s jedne strane svima manjkala praksa u uređajnim poslovima, a s druge strane što se je radilo o uređenju jelovih i bukovih preborni h šuma, za koje niti u poznatim nam stranim uređajnim naputcima, a niti u literaturama nismo mogli naći ništa iole uporabivoga. Trebalo je dakle u pravom smislu riječi tek stvoriti metodu za uređenje tih šuma. |