DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 55 <-- 55 --> PDF |
DOSADAŠNJA ISKUSTVA U PRIMJENI TIPOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA NA PODRUČJU ŠUMSKOG GOSPODARSTVA NIKOLA JUGOVIĆ, dipl inž. šum. Šumsko gospodarstvo Delnice Područje šuma s kojima gospodari Šumsko gospodarstvo Delnice zauzima površinu od 87 086 ha od čega 74 679 ha uređenih i 12. 407 ha neuređenih šuma smještenih u primorskom dijelu tog područja. Uređene šume podijeljene su na 34 gospodarske jedinice kojima gospodari 10 OOUR-a šumarija smještenih na području triju društveno-političkih organizacija: Općina Delnice, Čabar i Rijeka. Daljnja podjela odnosi se na gospodarske i zaštitne šume, te šume s posebnom namjenom. Osim uređenih šuma, samo na području općine Delnice, prema nekim procjenama, postoji oko 10.000 ha šuma (dio Nacionalnog parka Risnjak, fakultetske šume i šume nad kojima postoji pravo vlasništva) u kojima se godišnje sječe i do 30.000 m3 drvne mase. One su potencijalna mogućnost povećanja prirasta drvne mase kao i njezinog korištenja. Detaljni pokazatelji dobit će se kad se završi revizija prostornog plana općine Delnice. Prema najnovijim podacima na području uređenih šuma ukupna drvna zaliha iznosi 22.251.231 m3 od čega 60% četinjača i 40% listača. Na toj drvnoj zalihi godišnji prirast iznosi 418.550 m3 bruto drvne mase od čega se sječe 394.650 m3 ili 94,2% godišnjeg prirasta. Struktura drvne zalihe razlikuje se unutar društveno političkih organizacija — općina zbog različitih načina gospodarenja u prošlosti. Šume čabarskog područja u predratnom razdoblju bile su vlasništvo plemića Nikole Ghyzya. Njihova debljinska struktura pod utjecajem intenzivnijeg gospodarenja približna je prebornoj, čime je osigurana prirodna regerenacija sastojina. Naprotiv, šume delničkog područja kojima je u prošlosti gospodario veleposjednik Thurn Taxis bile su manje iskorištene te se drvna masa gomilala, tako da je u pojedinim predjelima iznosila i preko 1000 m3 po hektaru. Poslijeratne sječe za obnovu zemlje smanjile su tako visoku drvnu zalihu, ali je njezina struktura i dalje ostala vrlo loša tako da skoro i ne možemo govoriti o preboru u klasičnom smislu. Prilikom prikupljanja i obrade podataka za šumskogospodarsku osnovu dobiveni su podaci da je zastupljenost u drvnom fondu uređenih šuma na našem području u radnja tri debljinska razreda V, VI i VII jele s 48,03% i bukve sa 17,82%> Do prije 10—12 godina stabla za sječu odabirala su se isključivo stablimičnim preborom bez obzira na prostorni raspored zrelih i prezrelih stabala u pojedinim sastojinama. Kada su 1968. godine završena tipološka istraživanja na području ŠG Delnice i time definirani ekološko gospodarski tipovi šuma po Šumarskom 573 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 56 <-- 56 --> PDF |
institutu Jastrebarsko, započelo je novo razdoblje u gospodarenju tim šumama. Slobodno možemo reći da je nauka i ovog puta dala svoj veliki prilog unapređenju proizvodnje šumarske operative. Do tada ekstenzivno prebiranje postepeno ali sigurno ustupa mjesto intenzivnom načinu uzgoja šuma u prvom redu usavršenog femešlaga (naročito švicarskog i čehoslovačkog), zatim grupimični i skupinasti prebor u mješovitim sastojinama jele, smreke i bukve, dok se u čistim bukovim sastojinama na manjim površinama, zavisno od konkretnih staničnih i sastojinskih prilika, gospodari oplodnim sječama. Cilj ovakvog načina rada je maksimalno korištenje proizvodnog potencijala staništa i prirasne sposobnosti sastojina koji se u našim uslovima i na malim površinama bitno razlikuju. Nasuprot tome stablimični prebor u klasičnom smislu bit će i biološki i ekonomski opravdan na zaštitnim područjima gdje se proizvodnja drva ne stavlja u prvi plan. Preborno grupimičnom sječom započelo se 1967. godine u ekološko gospodarskom tipu Blechno-Ahietetum (Horv.) na silikatu koji zauzima 9,1 ^/o ukupne površine uređenih šuma, i to na području OOUR-a šumarije Skrad. Kako u to vrijeme još nije postojalo oglednih objekata, to smo na terenu izvodili uz instruktažu i kontrolu stručnjaka Instituta. Za prve pokusne objekte izabrani su odjeli 69. i 70, gospodarske jedinice Zalesina, predjel Gornja bukova kosa s prosječnom drvnom zalihom od 532 m3/ha i omjerom vrsta 09 i 01 u korist četinjača, nadmorske visine od 680—810 metara raznih ekspozicija. Na terenu je u navedenim odjelima izvršeno preborno grupimična doznaka i sječa u krugovima prva takove vrste u nas. Drugi pokusni objekat u kome je izvršena doznaka i sječa na pruge odabran je u odjelu 69. gospodarske jedinice Bjelolasica, OOUR — Šumarije Mrkopalj u istom ekološko gospodarskom tipu, nadmorske visine 1000—1100 m, razne ekspozicije s drvnom zalihom od 490 m3/ha i omjerom vrsta 09 i 01 u korist četinjača. U navedenim objektima najprije je provedena doznaka sanitara te u istom vremenu izvršeno rekognosciranje terena, obilježeni krugovi odnosno pruge na kojima je potrebno izvršiti sječu. Nakon toga doznačena je i izmjerena masa na tim površinama te izvršen izbor krugova. Pravo prvenstva imali su krugovi na kojima su već postojale incijalne grupe prirodnog podmlatka a zatim ostali krugovi. Kod takove doznake vodilo se računa da se sječom na krugove ili pruge ne zahvati veća površina odjela od 10´%> i cea 40% predviđenog etata u odjelu. Ostali dio etata namiren je stabličnim prebiranjem uglavnom prezrelih stabala i oslobađanjem nosioca prirasta »stabala budućnosti« od neposrednih konkurenata. Te su objekte kasnije posjećivali razni šumarski skupovi, a održano je nekoliko stručnih savjetovanja na temu preborno grupimične doznake. Idućih godina ovakav način doznake provađan je u Blechno-Fagetumukoji obuhvaća 4,2"/o uređenih šuma, i u najraširenijem ekološko gospodarskom tipu Fagetum croaticum abietetosum (Horv.), koji se prostire na 74,2 % površine uređenih šuma time, da se preborno grupimična doznaka provodi u podtipu A u kojem izbija kamen na površinu do 25°/<>. Revizijom osnova gospodarenja rezultati tipoloških istraživanja i smjernice gospodarenja za svaki ekološko gospodarski tip šume, koji su definirani i kartirani u mjerilu 1:100000, unijeti su u osnove kao obaveza time da se krugovi |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 57 <-- 57 --> PDF |
moraju popuniti, ako nema prirodnog podmlatka, najkasnije iduće godine sa 4000 — 5000 biljaka po hektaru (uglavnom smreke). Stručnu pomoć na terenu kod provođenja tih radova pružali su stručnjaci Radne zajednice uz pomoć nosioca tih istraživanja. U samom početku uvođenja ovakovog načina doznake slobodno možemo reći koncepcijski definirane doznake bilo je i poteškoća. Prvenstveno je trebalo podučiti stručno osoblje koje je taj zadatak moralo provesti na terenu a posebno je bilo teško mijenjati javno mnjenje ljudi — Gorana koji generacijama žive u toj šumi i s tom šumom, jer je to za njih bilo nešto novo, nešto nepoznato. Bilo je i stručnih polemika na raznim nivoima zaprotiv, no danas možemo konstatirati da je takav način gospodarenja definiran ekološko gospodarskim tipovima stekao svoj domicil u goranskim šumama. Provođenjem takovih koncepcija uzgojnih zahvata nisu izostali ni financijski rezultati posebno u domeni eksploatacije, jer su uslijed čistih sječa na krugovima revidirani normativi u svim fazama eksploatacije, omogućeno veće angažiranje teže i lakše mehanizacije, ostvareni veći financijski rezultati, čime je omogućeno veće ulaganje u biološku reprodukciju šuma. U prvih 10 godina prosječno se godišnje sjeklo oko 40 000 m´! drvne mase na 230—270 krugova površine 0,2 — 0,4 ha što je 10% ukupnog etata na nivou radne organizacije. Tokom tog vremenskog perioda uočeno je, da se po rubovima krugova, posebno na sjevernim ekspozicijama vrlo dobro prirodno pomlađuje jela. Taj podatak naveo nas je da smo posljednjih godina oko krugova formirali svijetle prstenove širine do jedne visine stabla u kome smo izvadili i do 40% broja stabala čime je omogućen veći priliv svjetla. Nakon obimnog prošlogodišnjeg uroda jele u tim se prstenovima pojavio ponik kojeg do tada u tom odjelu uopće nije bilo. U toku dosadašnjeg rada bilo je dosta polemike oko unošenja smreke na krugove kao osnovne vrste (iako unosimo i jelu). Kako imademo vlastite sjemenske objekte smreke i jele to iz njih sakupljamo sjeme i proizvodimo sadni materijal koji kasnije prenosimo u iste sastojine. Smatramo, da nam je to garancija ne samo za uspjeh primanja biljaka nakon sadnje već i u daljnjem razvoju tih biljaka i proizvodnji drvne mase. Time ujedno, iako smo tek na početku takovih radova, povećavamo u prosjeku postotak prirasta u tim sastojinama koji je zbog loše debljinske strukture nizak u odnosu na potencijalnu mogućnost staništa. Ilustracije radi navest ću da je ispitan prirast kulture jele na području šumarije Skrad. Dok prosječni postotak prirasta u šumama Šumskog gospodarstva Delnice iznosi 1,9%, na plohama spomenutih kultura jele dobiven je srednji sastojinski postotak prirasta od 1,8% — 2,53,|)/o. Na prvom bonitetu pokusnih ploha tekući godišnji volumni prirast u 1978. godini iznosio je 16 m3/ha. Nije potrebno posebno naglašavati koliko je nama šumarima, bez obzira gdje tko radi, u interesu da povećamo proizvodnju drvne mase, koja iz dana u dan postaje sve više deficitarna. U posljednje dvije godine ponovno ulazimo sječom u odjele u kojima je prije 10 godina provađana preborno grupimična sječa. Koliko se u početku na terenu teško probijala ta koncepcija gospodarenja, da bi kasnije bila normalno prihvaćena to sada ponovnim ulaženjem u iste odjele nailazimo na terenu dosta na poteškoće. No, imajući u vidu određena iskustva sa svijetlim prstenovima to sada oko postojećih krugova u kojima je smreka |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 58 <-- 58 --> PDF |
dosegla visinu od 4 — 8 metara ovisno koje je godine sađena polažemo takve prstenove uz formiranje novih krugova ukoliko to debljinska struktura i prostorni raspored stabala na terenu dozvoljava. Imajući to u vidu prilikom izrade šumsko privredne osnove planira se potrebna količina biljaka koja bi se trebala posaditi na novo formiranim krugovima u narednom desetgodišnjem razdoblju. Ovakvo nadopunjavanje rješenja prilikom provođenja preborno grupimicnih sječa, respektirajući što je moguće više prirodnu obnovu smatramo da nas vodi ispravnim rješenjima koja smo si kroz dugoročnu osnovu zacrtali. Jer iskušenje da se štedi na pogrešnom mjestu — u šumsko uzgojnoj proizvodnji — nije baš malo, pošto u nas nitko ne ubire ono što je sam uzgojnim zahvatima ostvario. Dosadašnje iskustvo u provođenju preborno grupimične doznake i sječe u određenim ekološko gospodarskim tipovima šume uz formiranje svijetlih prstenova, a respektirajući pri tome prirodnu obnovu ulijeva nam nadu da smo na putu ispravnih rješenja. U naporima da i u ostalim djelovima sastojine kvalitetnom doznakom povećamo proizvodnju drvne mase, nastojimo tehnikom oblikovanja sastojina pružiti starterima — stablima budućnosti optimalne uvjete za njihov maksimalni prirast. Do nedavno smo izborom stabala vadili loša i prezrela stabla po cijeloj površini, dok u novije vrijeme definirajući nosioce prirasta oslobađamo iste direktnih konkurenata, jer je poznato da se ulaskom sunčeve energije u šumski ekosistem stvaraju biosupstance koje su funkcionalno oblikovane za prihvaćanje i iskorišćavanje te energije. Pravilnim izborom stabala nastojimo da ta unijeta energija bude dovedena u što većoj mjeri do nosioca prirasta — stabla budućnosti. Velika raznolikost populacije unutar šumskog ekosistema pruža uzgoju šuma velike mogućnosti za uspješno gospodarenje. To zahtijeva od šumara — stručnjaka određene napore u pogledu odabiranja stabala za sječu, a to je posao koji se danas, priznali mi ili ne, ne unapređuje dovoljno. Ovakvim razmicanjem krošanja oko stabala budućnosti pospješujemo bržu i bolju prirodnu obnovu. Neki autori smatraju da se u sastojini relativno rano može opredjeliti za nosioce prirasta ako je stablo vitalno i zdravo. Takve radove provodimo sada u postojećim sastojinama, a posebno nas to očekuje i obavezuje u bližoj budućnosti na krugovima. Na kraju ovog izlaganja dozvolite mi da se samo s par riječi osvrnem na jedan problem koji posljednjih godina poprima sve veće razmjere a to su o ulaganja financijskih sredstava u biološku reprodukciju šuma. Već sam napomenuo da često dolazimo u iskušenje da štedimo na pogrešnom mjestu, da li baš na pogrešnom nisam u to uvjeren. Naime, u šumarskoj ekonomici razlikujemo pojam uspjeha uzgojnih zahvata od pojma uspjeha sa stanovišta ekonomike poslovanja radne organizacije. To su dva različita pojma koji ne spadaju u istu kategoriju Poznato je da se uspjeh sa stanovišta ekonomike poslovanja radne organizacije mjeri novcem kao razlika prihoda i troškova (gledano u grubo). Pod pojmom uspjeha uzgoja šuma smatramo svako približavanje poželjnom stanju sastojina smatrajući da je takav uspjeh od općeg društvenog interesa. Posebni prirodni uslovi proizvodnje drvne mase mogu prouzrokovati da se kod istih troškova u uzgoju šuma jednom postignu uspjesi a drugi put neuspjesi. Rizik uspjeha je velik, obzirom da se radi o živom organizmu i ovisi o cijelom nizu faktora kao što su |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 59 <-- 59 --> PDF |
tlo, klima, vrsta drveća itd. Uzgojni uspjeh gledano dugoročno daje doprinos uspjehu ekonomike poslovanja radne organizacije, ali gledano kratkoročno ne prouzrokuje automatski pozitivan ekonomski efekat. Događa se da unatoč pozitivnom uzgojnom uspjehu onovna organizacija udruženog rada pa čak i radna organizacija može poslovati s gubitkom radi slabe konjukture, visokih troškova poslovanja itd. Zato nastojimo angažirati naše stručnjake da detaljnim uzgojnim planiranjem i realiziranjem zadataka prilagođenom šumskom mehanizacijom, uz određena financijska sredstva, ostvare što veće uzgojne uspjehe. U vezi s pitanjima proizvodnosti raznih oblika sastojina s obzirom na kakvoću stabala, J. ŠAFAR je obradio dvije teme: »Kakvoća bukovog mladika u sastojina Dinarskih planina« (1964) i »Funkcionalno oblikovanje bukovih sastojina na Dinaridima« (1967). U tim napisima predlaže se napuštanje prebornog načina gospodarenja i uvođenje skupinastog. VAJDA (1966) u članku »Uzgoj otpornih smrekovih sastojina u Gorskom kotaru« preporuča uvođenje varijeteta viminalis. (POVIJEST ŠUMARSTVA HRVATSKE 1846—1976. kroz stranice Šumarskog lista, Zagreb, 1976, str. 86) |