DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 91     <-- 91 -->        PDF

AKTUALNO


»NI CARSKA NI SPAHIJSKA«


U »crnoj kronici« Večernjeg lista« od 2. VIII 1979. godine objavljen je novinski
članak pod naslovom »Veliki požar na Hvaru«.


Prva rečenica toga članka glasi: »Vatrogasne jedinice i više od dvije tisuće
stanovnika otoka Hvara i turista nastoje svim silama obuzdati vatrenu stihiju
što je u utorak oko 22,30 sati izbila u gustoj šumi u uvali Crkvice Svetoga Luke
nadomak Jelse. Svima njima se jučer poslije podne pridružili i vatrogasci iz
Splita«.


U članku se navodi da je vatrena stihija zahvatila površinu od oko 30 kvadratnih
kilometara borovih šuma, maslinika, vinograda makije. Vatra se, navodi
se u članku, približava Jelsi, nekim hotelima i auto-kampovima.


Neke od tih navoda je istog dana demantirao TV-dnevnik, ali ipak nije
demantirao da vatra hara površinom od 30 km2. Naprotiv, urednik M. Trnsk i
s pravom je oštrim riječima prokomentirao tu pojavu. Između ostalog nije poštedio
ni organizaciju šumarstva na otoku, pa ni nas šumare u čijoj je to nadležnosti.
Nije dovoljno Zakonom o šumama (čl. 68) proglasiti Hvar područjem
krša i ostaviti ga nekom SIZ-u (kada se već jednom osnuje!) da brine o njemu.
Zar samo jedan šumarski tehničar (i možda koji lugar) mogu voditi brigu o
šumama našeg (nekada) najšumovitijeg otoka. Tamo su još Pakleni otoci i otok
Šćedro s površinom od oko 800 ha, od čega je polovina pod biološki prekrasnim,
ali neuređenim, borovim šumama.


Nekada je sve to pripadalo Šumskom gospodarstvu Split. Gospodarstvo je
rasformirano, a šumarije su se u Dalmaciji proglasile šumskim gospodarstvima.
Nekadašnji upravitelj šumarije na Hvaru inž. B. Bičani ć otišao je u mirovinu,
a šumarija se rasformirala. Zgradu šumarije i brod »Smolar«, te osoblje
na čelu sa šumarskim tehničarom preuzela je Skupština općine Hvar i posljedice
su svega toga, kako se vidi, da gori »ni carska ni spahijska« šuma. Neka
gori — gorjet će još i češće ako tako nastavimo gospodariti. Samo šuma više
neće biti — pa ni da gore. Svima nam je poznato da je godine 1971. gorjela
šuma i na otoku Šćedru, a isto nam je tako poznato tko je tu stihiju u najkraćem
roku obuzdao. Sreća je bila u nesreći da se tamo zatekao naš general
i šumar drug Franj o Knebl , koji je htio i mogao pozvati pripadnike JNA
do obuzdaju tu stihiju. Obišao sam to požarište koje je pružalo stravičnu sliku
i pretpostavljam da još do danas na njemu nije posađen ni jedan bor.


Izgovor je redovit da nemamo novaca. To je bio i razlog da se ukine Šumarija
u Hvaru. Skupština općine ne može držati šumariju na svome budžetu, jer
navodno ne privređuje, prestala je smolariti itd. A kako će sada platiti više od dvije
tisuće radnika što tri dana gase požar ili kako će podnijeti štetu na 30 km?
izgorjele površine, a to je ni manje ni više nego 3000 ha. Neka je samo 50% od
te površine bilo pod borovim šumama, onda je to 1500 ha. Poznate su mi te


609




ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 92     <-- 92 -->        PDF

šume pa ocjenjujem da je njihova prosječna starost oko 40 godina, odnosno
njezina se starost kreće od 15 do 80 godina.


Budući da se bavim utvrđivanjem reprodukcionih vrijednosti šuma, to sam
godine 1976. istraživao na području Šumskog gospodarstva Makarska i utvrdio
veličine ili iznose za utvrđivanje reprodukcionih vrijednosti šuma, a oni su:


1. priprema zemljišta za pošumljavanje 16805 din/ha
2. pošumljavanje sadnicama 68461 din/ha
3. njega sadnica 45219 din/ha
4. njega sastojine 20993 din/ha
5. zaštita sastojine 17763 din/ha
6. uređivanje sastojine 1974 din/ha
Reprodukciona vrijednost ili cijena proizvodnje (CP)


40-godišnje šumske sastojine = 171215 din/ha


Navedeni su podaci, kako sam istakao iz godine 1976, a zasnivaju se na
iskustvenim normama rada i materijala u sličnim uvjetima kao što su uvjeti
na Hvaru. Međutim, te se norme rada i materijala do danas nisu bitnije promijenile,
ali su se zato bitno promijeni´e cijene (i rada i materijala). To znači
da iznos od 171215 dinara reprodukcione vrijednosti 40-godišnje šumske sastojine
po hektaru ne može ostati, nego je znatno veći. Ovom se prilikom ne želim
upuštati u to koliko su povećani troškovi rada i materijala u posljednje tri
godine nego ću pretpostaviti da su ostali isti, jer će i tako račun biti zabrinjavajući.


Ako se, naime, pomnoži reprodukciona vrijednost 40-godišnje borove sastojine
po 1 ha sa brojem izgorjelih hektara, onda se dobiva zapanjujući iznos.
Moram priznati da bi me ti iznosi uplašili, pa ću ih nastojati na temelju
vlastitih istraživanja, ublažit.
Ako pretpostavimo da je požarom zahvaćena samo 10-godišnja sastojina, onda
njezina reprodukciona vrijednost iznosi 91690 dinara po 1 hektaru.


Ako je pak izgorjela sastojina bila stara 20 godina, onda njezina reprodukciona
vrijednost iznosi 142025 dinara po 1 hektaru. Međutim, ako je prosječna starost
izgorjele sastojine iznosila 30 godina, onda je njezina reprodukciona vrijednost
167481 din/ha. Ili ako joj je zbilja prosječna starost, kako sam naveo,
40-godina onda joj je reprodukciona vrijednost 171215 din/ha. Ove iznose treba
množiti sa stvarnim brojem izgorjelih hektara po starosti ili dobi šumskih sastojina
pa će se dobiti i njezine reprodukcione vrijednosti. Treba istaći da pri
tim računima nisu uračunate kamate na sredstva uložena za podizanje tih sastojina,
koje se kreću od 2% na 40-godišnje do 12%i na 10-godišnje kredite.


Želim naglasiti da se pri utvrđivanju reprodukcionih vrijednosti uzimaju
svi relevantni faktori oni koji važe u momentu te procjene ili utvrđivanja.


Još bih se pri ovim računima usudio zanemariti iznos od 16805 din/ha za
pripremu zamljišta za pošumljavanje, što je naveden pod 1, jer ga je požar —
sam po sebi — pripremio, pa opet proizlazi da reprodukciona vrijednost 10-
godišnje borove sastojine iznosi 74885 din/ha, 20-godišnje 125220 din/ha, 30-godišnje
150676 din/ha, a 40-godišnje 154410 din/ha.


610




ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 93     <-- 93 -->        PDF

Ako pretpostavimo da je od svih tih starosti izgorje´o samo po 10 ha, onda
su to slijedeći iznosi:


a) za 10-godišnju sastojinu 748850 din


b) za 20-godišnju sastojinu 1252200 din


c) za 30-godišnju sastojinu 1506760 din


d) za 40-godišnju sastojinu 1544100 din


ili ukupno za 40 hektara raznodobnih borovih


sastojina 5051910 din,


odnosno više od 505 milijuna starih dinara. A što ako su izgorjelo površine
veće, pa šteta iznosi i više milijardi novih dinara? Koliki su tek troškovi gašenja?
Više od dvije tisuće radnika, mehanizacija, danonoćni troškovi dežuranja
na požarištu i to dosta dugo nakon što je požar prividno ugašen itd. Tko će to
sve podmiriti, zar Skupština općine Hvar, koja je ukinula šumariju i prepustila
šume jednom šumarskom tehničaru da uzgredno o njima vodi računa i to golim
rukama? Znam da će netko reći — to nam je škola, ali takve škole iz dana u
dan ipak preskupo plaćamo.


Što na sve to kažu republički organi zaduženi za šumarstvo i kako su
ravnodušno, već godinama, dočekivali turističke sezone na Hvaru i Korčuli bez
organizirane šumarske službe i protupožarne zaštite šuma?


Možda je u ovom slučaju manje kriv eventualni nesvjesni prolaznik ili turist
koji je bacio opušak, od onoga koji se, po zakonu, morao pripremiti da
spriječi katastrofu koju uzrokuje taj opušak.


Dr UROŠ GOLUBOVIĆ


Šumarski fakultet


Zagreb


ISTRAŽIVANJA O PROGNOZI GRADACIJE NEKIH ŠTETNIH
INSEKATA POMOĆU RELATIVNOG BROJA SUNČEVIH PJEGA


Radi djelotvorne zaštite šuma od nekih štetnih insekata od velike je važnosti
za njihovo suzbijanje i pravovremena priprema za akciju suzbijanja. U novije
se vrijeme postavlja pitanje, ne bi li se za prognozu njihove gradacije
mogao kao faktor uključiti i pojava sunčevih pjega. U tu su svrhu u Šumsko
zoo´oškom institutu univerziteta u Freiburgu izvršena zanimljiva istraživanja.
Njihove je rezultate objavio u znanstvenom časopisu »Forstwissensehaftiches
centralblatt, Hof. 4, 1976 — Von D. KLIMETZEK u raspravi pod naslovom »Insektenvermehrungen
und Sonnenflacken«. Postavljeno je pitanje: da li promjena
cikličkog aktiviteta površine sunca ima izravnog ili neizravnog utjecaja na životne
procese živih organizama na zemlji. U okviru tih istraživanja izvršena su
i opažanja kod insekata. Iz rasprave spomenutog autora prikazati ćemo najzanimljivije
izvode, podatke i zaključke.


Opetovana promatranja promjena dugogodišnjih bioloških fenomena često
su se dovodila u vezu sa sunčevim pjegama. Prva promatranja o tome dali su
KOPPEN (1873) i SVVINTON (1883). Osobito je značajan rad ELTON A


611




ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 94     <-- 94 -->        PDF

(1924). I kasnije su se pojavljivali mnogi sumsko-entomološki radovi, koji su potvrđivali
kauzalnu povezanost zapaženih popuiacionih kolebanja šumskih štetnika.


Još uvijek postanak sunčevih pjega nije dovoljno poznat. One se pojavljuju
najčešće u grupama u području fotosfere na poljima, koja obzirom na njihovu
okolinu imaju manju temperaturu: vjerojatno se radi o područjima vrtloga magnetskih
polja. (WILLIAMS, 1973.: MAYER i WALK, 1974.) Aktivitet sunčevih
pjega je termičan. Trajanje pojavnih ciklusa iznosi 7—17 god. ili prosječno 11,1
god. U varijacionom spektru pokazuje se izraziti sporedni maximum kod 2,2 odn.
2,4 godina. Ulaz maximuma obično je brži nego silaz minimuma. Magnetsko
ponašanje sunčevih pjega mijenja se tek nakon dva ciklusa: i u aktivitetu sunčevih
pjega izmjenjuje se jači i slabiji period. (SCHERHAG , 1948).


Od početka motrenja sunčevih pjega nisu zapaženi tako veliki maksimumi
kao posljednjih desetljeća.


Sunčeva aktivnost pojavom pjega ima na proces zračenja sunca relativno
mali udjel. Ovdje imaju mnogo veće značenje kolebanja UV-zračenja (B A U R,
1959). Ona polaze od sunčevih bakalja ugrijanih do 7500^ i stoje na brojčanoj korelaciji
sa sunčevim pjegama (v. RUDLOFF , 1967). UV- zračenja djeluju na promjenjljivost
u stvaranju ozona u visokoj atmosferi, što je važno za izgradnju
područja visokog zračnog pritiska (DENIES , 1963).


Kolebanja totalnog sunčevog zračenja (so´arna konstanta: 2 cal/cm-´ mm),
koja su glavni izvor meteoroloških fenomena, iznose 0,3% apsolutne vrijednosti,
to znači, da su ona premalena, a da bi mogli smatrati direktnim uzrocima klimatskih
promjena (TAKAHUSCHI , 1959). To vrijedi u jednakoj mjeri za magnetsko
kolebanje polja uzrokovano sunčevim pjegama, koje energetski čine jedva
miljunti dio energije sunčevog zračenja (SCHOTTE , 1974). Naprotiv tome
na pr. zemlja prima u januaru, kada se nalazi u b´izini sunca, 7% više sunčevog
zračenja nego u julu, kada je od sunca udaljena (FAUST, 1966).


Moguće je utjecaj sunčevih pjega na klimu odnosno vrijeme i šumske insekte
može vidjeti samo u ulozi aktivirajućeg mehanizma; moguće igraju ulogu
i pojačana djelovanja uzrokovana samom atmosferom. (DUMM ANN, 1957 a, b).


Klimatska kolebanja mogu se smatrati kao rezultat pretežnih utjecaja planetarnih
i manzunalnih cirkulacija, kojima nekako na određeni način upravlja
kolebanje sunčevog aktiviteta. (Dummann, 1957 a. b.). Odnosi između sunčevih
pjega i temperature odnosno oborina istraživani su radovima mnogobrojnim.


Rezultati kolebanja očituju se već prema primjenjenoj metodi i geografskom
položaju primjenjene klimatske stanice.


Za srednju Europu pokaza´e su se ove tendence:


a) Prava sinhronizacija između tijeka količine sunčevih pjega i klime ne
postoji (BAUR, 1959 a, b v. RUDLOFF, 1967). Čini se, da iznimku predstavljaju
vegetacijski periodi, čije godišnje trajanje koleba s relativnim brojem sunčevih
pjega i u godinama s visokim maksimima su znatno dulje nego za vrijeme
slabih minima odnosno za vrijeme minimuma sunčevih pjega (SCHNEIDER, 1949,
1950; DAMMANN, 1957 a, b; KING, 1973, SCHOTTE, 1974).


b) Zračenju povoljni odsjeci očituju se u tijeku opće klime višim srednjim
temperaturama; nastavno na snažna maksima sunčevih pjega (što ima isto
značenje s velikim skupinama bakalja) je zatopljenje dugotrajnije, nego nakon
slabih maksima (v. RUDLOFF, 1973). Tako na pr. ljetna temperatura u Evropi




ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 95     <-- 95 -->        PDF

za vrijeme ve´ikih ciklusa sunčevih pjega vidljivo veća nego kod niskih ciklusa
(MÜLLER — ANNEN, 1961 b, c). BAUR (1949) objašnjava onu po njemu pronađenu
dvostruku periodu općeg klimatskog vremena (Grosswetter) unutar ciklusa
sunčevih pjega, pa je za vrijeme ekstremnih pjega sunčevo zračenje najslabije,
dok je u međuvremenu ono najjače.


c) Promatramo li samo položaj godina u sunčevom ciklusu, to se može ustanoviti
prenagomilavanje određenih vremenskih stanja. Tako je našao na pr.
BAUR (1959 b) sigurno gomilanje toplo-suhih ljeta 2 god. prije i nakon maksimuma
kao i 2 god. prije minimuma sunčevih pjega. Slični odnosi vrijede i za
određena velika (opća?) vremenska stanja (Grosswetterlagen) na pr. BAUR 1948,
1959 a, 1963; CAPPEL 1957; MÜLLER-ANNERS 1961 a). Odnosni sustavi nalaze se
i kod v. RUDLOFF-a (1973).


d) Neovisno od visine broja sunčevih pjega može k tome i sama ve´ičina
njihove promjene unutar određenog vremenskog intervala biti odlučna po njen
utjecaj na vremenske prilike. Tako je na pr. prema TRENKLE-u (1959) u 27 godina
razdoblja od 1850—1956, u godinama u kojima su ustanovljeni relativni brojevi
sunčevih pjega u tri mjeseca, od jula do novembra, povećani najmanje za 5
jedinica, bila zima u srednjoj Evropi 25 puta (= 93%) pretopla. Druge primjere
ove vrste daje DIMES (1957, 1963).


Ograničavajući se mora utvrditi, da su se svi naznačeni odnosi izveli iz
srednjih vrijednosti temperaturnih i oborinskih redova za srednju Evropu. Za
određena mjesta i regije mogu nastupiti prilike koje odstupaju, a u pojedinim
godinama su upravo protivne.


Iz pregleda ´iterature tema o razmnožavanju insekata i povećanje sunčevih
pjega, imademo ove podatke:


Većina autora niječe tu korelaciju, ali ih ima koji dovode pojavu gradacije
s pojavom maksimuma. Najnoviji istraživački (KEY, 1945; MA, 1965, PRADON, 1971,
HUSEK (1971. i 1972) drže, da postoji korelacija između pojačane sunčeve aktivnosti
za vrijeme pojave većeg broja sunčevih pjega i broja po životinjama napadnutih
stabala. Oni drži da u vrijeme povećanog broja sunčevih pjega i njihovih
maksima nastupaju suhi periodi te izvodi, da stabla u tom vremenskom odsjeku
fiziološki oslabe i tako postaju osobito disponirana za napad štetnika.


BENKOVICH (1972) povezuje velike gradacije gubara (L. dispar L.) u podru


čju Ruske ravnice za vrijeme od 1890. do 1957. godine sa određenim konstalacija


ma atmosferske cirkulacije kao i sa sunčevom radijacijom.


Prema MARTINEKU (1972 a, b) dolazi do gradacija borove ose listarice


(Neodiprin sertifer Geffr.) na euroazijskom području manje više redovno u pe


riodima od 10—14 godina a od 1925. godine svakih 11 godina. Prema tome te gra


dacije se zbivaju za vrijeme ili neposredno nakon kulminacije relativnog broja


sunčevih pjega.


Analizom podataka o pojavi gusjenica u Južnoj Njemačkoj i pojave sunčevih
pjega autor KLIMETZEK dolazi do zaključka:


Povijest napadanja gusjenica koje žderu borove iglice (Bupalus piniaria L.
Panolis flammea Schiff., Lymantria monaeha L., Dendrolimus pini L. i Diprion
pini L.) u Južnoj Njemačkoj (Gornja Franačka, Srednja Franačka i Pfalačka)
od 1810 — 1970 stavljena je u odnos prema pojavi relativnog broja sunčevih
pjega (godišnje vrijednosti zuriškog reda). Prema rezultatima korelacionih i re


613




ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 96     <-- 96 -->        PDF

gresijskih obračuna između aktiviteta sunčevih pjega i in tezi teta nastupa insekata
ne postoji nikakova povezanost. Isto vrijedi, ako se položaj pojedinih godina
unutar ciklusa sunčevih pjega uzme u obzir; istina, ima se privid kao da
osobito jake gradacije prelca, sovice i duvne slijede dvije godine nakon maksima
relativnog broja sunčevih pjega, ali taj odnos ipak nije statistički osiguran.


Završavajući ovaj prikaz možemo zaključiti, da se ova istraživanja trebaju
i dalje vršiti, jer kolebanja sunčevih pjega nije faktor, koji sam djeluje, već on
djeluje u sklopu zajedno s drugim klimatskim i edafskim faktorima. Rezultat
je takovih zajedničkih djelovanja različit te ovisi o učešću i intenzitetu djelovanja
kao i vremenskom trajanju svakog pojedinog faktora, koji u tom sklopu
djeluje.


Prof Dr Zlatko VAJDA


SAVEZ
INŽENJERA I TEHNIČARA ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE
HRVATSKE


terenska Društva IT — Šumarska društva u Bjelovaru, Delnicama, Gospiću,
Karlovcu, Koprivnici, Našicama, Novoj Gradiški, Ogulinu, Osijeku, Podr. Slatini,
Rijeci, Senju, Sisku, SI. Požegi, SI. Brodu, Varaždinu, Vinkovcima, Virovitici i
Zagrebu uz suradnju: Predsjedništva SSRN Hrvatske, Šumarskog fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu, Općeg udruženja šumarstva, prerade drva i prometa drvnim
proizvodima u Zagrebu, Šumarskog instituta Jastrebarsko i Republičkog zavoda za
zaštitu prirode u Zagrebu, a uz financijsku pomoć i doprinos Republičkog SlZ-a
za znanstveni rad I — IV.


organizira


SAVJETOVANJE
pod naslovom: STANJE I RAZVOJ ŠUMARSTVA I DRVNE INDUSTRIJE
HRVATSKE — Mogu li šume Hrvatske podmiriti potrebe na drvu?


SAVJETOVANJE ĆE SE ODRŽATI SREDINOM SVIBNJA 1980. G. U ZAGREBU.


614