DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 97 <-- 97 --> PDF |
IZ PRAKSE ZA PRAKSU O SUVREMENOJ TEHNICI POŠUMLJAVANJA KRŠA Ove, 1979, godine bilježimo više saopćenja iz pošumljavanja u uvjetima krša u Kraškom području. O tom je bilo govora na skupštini SITŠDI Bosne i Hercegovine, održane 17. i 18. svibnja u Neumu, a objavljena su i dva rada, Mra J. Pehara — u časopisu »Hortikultura« (1) a drugi, Dra U. GoHibovića — u časopisu »Šumarstvo i drvna industrija« (2). Kako u tim materijalima ima ili traženja na koja več postoje odgovori ili se kalkulira s tehnikom rada, koja danas predstavlja anakronizam smatram potrebnim da saopćim svoja iskustva i opažanja na osnovi 30-godišnjeg bilo neposrednog rada (rukovođenjem sadnje preko 200 000 biljaka) bilo iskustvom rada drugih. U navedenim materijalima riječ je o borovima (alepskim, crnim) ili pretežno o njima, pa i daljnja izlaganja odnose se prvenstveno na te vrste. Priprema terena. U navedenim materijalima govora je o pripremi terena za sadnju biljaka koja se sastoji od kopanja jama da se omogući sadnja biljke (sadnice). Iz teksta poizlazi, da te »jame« nisu veće od cea 30 do 40 cm od svake dimenzija, dakle veličine koje se primjenjivale i, npr., u međuratnom razdoblju ili neposredno iza Oslobođenja. Međutim danas takova priprema terena može biti samo izuzetak, jer one ne osiguravaju uspjeh koji se može postići bez obzira na vremenske prilike ljeta, o čemu pored informacije u Šumarskom listu (lit. 3) postoji i dokumentacija znanstvenog istraživanja (lit. 4). Shvativši kopanje jama za sadnju i kao elemenat obrade tla tada takav način doista mora biti izuzetak koji će se primijeniti, kada se ne može obradom obuhvatiti veća površina (u procjepima između dviju stijena i si.), ali ni tada ne smije se štedjeti sa zahvatom u dubinu odnosno ne kopati ili prorahliti pliće od 40 cm. Priprema tla, pa i za sadnju jedne sadnice, treba biti najmanje gnijezdo tj. zahvat s dimenzijama od cea 70x70 m površine, gradoncini ili gradom širine najmanje 50 cm, a u svim slučajevima dubine 40 i više cm. Na taj način osiguravamo rahlost veće mase tla, a ona osigurava ne samo bolje održavanje posađenih biljaka ili ponika prvog vegetacijskog perioda nego i jači rast. Ako jače obrađeno tlo pospješuje prirast topola, povoljno će djelovati i za borove, pa i druge vrste. O tome smo se uvjerili za alepski bor, koji je bio sađen u nasipe lomljenjaka veličine i do 10 cm i s minimumom sitnice (sadnje na otoku Visu, u Žrnovnici kod Splita). Obradom tla postiže se povoljni režim vlage u tlu ne samo u kišnom nego i u sušnom periodu. Prema Todoroviću (lit. 5) potpuna obrada na dubinu od 40 cm, uz ostalo, ima učinak kao da je palo 200 mm kiše. Dapače i veći, jer se učinak obrade očituje i u ljetnom periodu godine odnosno u doba sa smanjenim količinama oborina time, da je ona stalno prisutna u tlu a ne povremeno kao što je slučaj za ljetnih kiša. Konačno danas ima i podrivače, koji bi se na mnogim terenima mogli koristiti za brazdanje terena i tako izbjeći ručni rad za »kopanje jama«. Primjenu podrivača 615 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 98 <-- 98 --> PDF |
međutim trebalo bi ispitati ne samo s tehničke strane primjene nego i financijske usporedivši ne samo neposredne troškove nego i efekat — utjecaj na prirast podmlatka. Golubović (2) u svoju kalkulaciju troškova podizanja sastojine u kršu uključuje i »brijanje« površine prije pošumljavanja tj. sječe grmlja (grmića), pa i košnje trave. Golubović se doduše poziva na Šumariju u Makarskoj, ali bez obzira na to taj je trošak nepotreban, pa i štetan. Sva vegetacija na površinu pošumljavanja korisna je za ponik ili posađenu biljku, jer ona sprečava neposredan udar bure, koja je najopasniji negativni činilac u toku samog pošumljavanja. Naprijed navedenim načinima obrade tla postići će se dovoljno osiguranje da biljke ne budu ugrožene od starije vegetacije. Što više, samo sječom na panj drvenastih vrsta ili trajnica (npr. kadulje) postiže se suprotan učinak, jer će one potjerati iz panjeva i tako poništiti očekivanu korist od sječe. Posađena biljka od tih novih mladica neće imati koristi, jer baš u kritično doba, u doba proljetnih bura, mladica iz panja još neće biti. Jačina zahvata ovisi o svojstvima tla (terena) na kojem se vrši pošumljavanje. Općenito vrijedi, da tla teže teksture zahtijevaju jači zahvat, i obratno. Skeletnost tla za borove nije, a i druge vrste (čempres, česminu), nepovoljno svojstvo, pa bila praktički i 100%. Glavno je da korjenje biljke bude obloženo sa sitnicom, a sav ostali prostor jame može biti skeletan. Sadnja biljaka. Za primanje posađene biljke važan je postupak od njezinog vađenja u rasadniku do same sadnje. Pri tom je bitno, da korijen ne izgubi vlagu tj. treba voditi računa da bude što manje nezaštićen od vanjskih utjecaja. To se, dakako, najbolje postiže uzgojem biljaka u tuljcima, ali o takvim biljkama nije riječ. Tokom manipulacije biljkama ne smije se dopustiti da korijen zahvati vjetar, posebno bura. Bolje je prekinuti svaki rad s biljkama nego i uz mjere opreza bilo vaditi bilo pakovati, trapiti ili saditi. Što više nije pogodno ni »burno« vrijeme tj. vrijeme kada ne puše burni vjetar, nego je vrijeme suho. Bolja je i kasnija sadnja, pa već i u vegetaciji nego li ranije, a po buri. Primjer zato iz 1950. godine iz okolice Splita. Biljke alepskog bora sađene krajem ožujka po izrazito burnom vremenu primile se u neznatnom postotku. Naprotiv biljke iz iste skupine, ali su ostale utrapljene do kraja travnja, a koje su tada sadila školska djeca iz Klisa i to na južnoj ekspoziciji primile se gotovo 100%! Zemlju oko korjenja posađene biljke ne treba jako zbijati, posebno ako su tla teža. Jačim zbijanjem (neki čak gaze nogama!) poništava se učinak obrade — kopanja tj. smanjuje mogućnost boljeg zadržavanje vode i bolje prozrake, a time se ujedno i pogoršavaju uvjeti za razvoj mikorize. I tu mogu navesti primjer iz moje prakse u kojem se sadnice smreke uz umjereno, pa i lagano, zbijanje tla primile s preko 90% prema primanju od 70% onih biljaka, koje su bile sađene uz jako zbijanje sitnice oko i po korjenju. Biljke s nerazgranatim korijenom, kakav npr. imaju 1—2 godišnje biljke alepskog ili crnog bora, bolje je saditi sadiljem nego zatrpavati rukom. Dakako, da iskopanu jamu odnosno gnijezdo ili gradoncin zatrpati, pa sadiljem (s limom obloženim vrškom i s konzolom za pritisak nogom) ili motornom sadilicom izvršiti sadnju. Kod obrade tla podrivačem ovaj način sadnje pogotovo treba primijeniti uz eventualna manja poravnanja mjesta same sadnje. 616 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 99 <-- 99 --> PDF |
Koliko za primanje toliko, pa i više, za preživljavanje prve vegetacijske periode, pa i drugih, važno je mulčiranje tj. prekrivanje obrađene površine bilo kakvim rahlim materijalom (drobižem, lomljenjakom, granama, travom i drugim sličnim materijalom). Primjenivši mulčiranje kod sadnje crnih borova za postignuti uspjeh đak splitske Šumarske škole Ljubomi r Đuki č bio je 1960. god. primio od Šumske sekcije Bogutovac (kod Kraljeva) nagradu od 10 000.— dinara! Takav način sadnje od Sekcije u Bogutovcima dozvolili su kao pokusnu, ali vidjevši njezin uspjeh, rekoše, da će u buduće samo taj način primijenjivati. Gustoća sadnje i prostorni razmještaj biljaka. Gustoća sadnje i prostorni razmještaj biljaka ovisi o vrsti sadnje odnosno namjeni sastojine. Za sadnju na površinama namijenjenim parkovnim svrhama ili za parkirališta odnosno kampiranje potrebno je izraditi izvedbeni projekt. Projektom odredit će se raspored površina za sadnju i gustoću sadnje na izabranim površinama. No i u tom slučaju treba dati prednost grupimičnoj sadnji, pa i po dvije biljke jedna uz drugu na pojedinom sadnom mjestu, jer će se time pospješiti rast i time prije postići i zaštita od vjetra te svrha sadnje. Višak stabala nakon 12—15 godina izvadit će se, jer u toj starosti alepski (ili brucijski), primorski, pa i crni, bor imat će stabla dimenzija celuloznog drva. Kod podizanja zaštitnih ili ekonomskih sastojina (a ekonomske uvijek imaju i zaštitnu funkciju, a zaštitne bar dijelom i ekonomsku) trebamo razlikovati broj i raspored sadnih mjesta te gustoću (broj) biljaka. Pod sadnim mjestom razumijevamo mjesto sadnje odnosno jamu za sadnju, gnijezdo ili gradon — gradoncin. Raspored sadnih mjesta bit će uglavnom jednolik na površini pošumljavanja (s izuzetkom površina s velikom pokrovnošću kamenom), a broj ovisi o načinu obrade. Kod obrade na jame bit će veći, a kod obrade na gnijezda manji. Kod obrade na jame ne bi trebalo biti ispod 4000 jama po ha, a kod gnijezda ili na gradoncine između 2 i 2500. Kod obrade podrivače treba razrahlati najmanje trećinu površine tj. razmak između brazda ne bi trebao veći od dvostruke širine brazde. Broj biljaka kod sadnje na jame sigurno neće biti po ha manji od broja jama, ali preporučujem sadnju po 2 biljke u jednu jamu na međusobnom razmaku od cea 15 cm. Kod primjene gnijezda broj biljaka treba biti 2—3 puta veći od broja gnijezda, a kod obrade podrivačem tj. na pruge u razmaku od 1—1,5 m s jednom ili, što je bolje, s dvije biljke. Za podizanje izričito zaštitnih sastojina korisno je koristiti i kitastu sadnju tj. 3—4 biljke kao kita na jedno sadno mjesto. Na to upućuje ne samo istraživanja drugih (lit. 6, ab), nego i vlastita iskustva sa sadnjom alepskog bora ina Visu. O korisnosti sadnje dvije biljke čak i u običnu sadnu jamu (40x40 cm) pokazuju primjer jedne kulture podignute poslije Oslobođenja kod Kožinskog gaja (Zadar) u kojoj nije bilo međusobno konkurencije dvojnjaka (bar do starosti od 15 godina) tj. oba stabla bila su podjednakih dimenzija. Što više, zapaženo je, da su stabla samci bila slabija od onih dvojaka. Pošuml javan je sjemenom. Pošumljavanje sjemenom tj. sjetva sjemena na površini buduće šume svakako je bliža prirodnom načinu pošumljavanja nego sadnja sadnica, ali za pošumljavanje na kršu sigurna je samo za alepski i za crni bor. Uspjeh sjetve sjemena listača je relativan: pored primjera dobrog 617 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 100 <-- 100 --> PDF |
uspjeha ima, i to više, primjera neuspjeha. Ne po tome, da sjeme ne bi niklo nego da se ponik i biljke održe na životu. 0 tome imademo dokaz s podmlatkom iz sjemena česmine, a na analogan način zapaženo je, da su u roku od cea 5 godina uginule i sve biljke medunca (u području Muca od sjetve izvršene 1946. god.). Prema tome, potrebno je istraživati uvjete koji će osigurati dobar uspjeh ovog načina pošumljavanja. Zar to ne bi mogla provesti i operativa, a uz male troškove. Po vlastitoj metodologiji ili po metodologiji, koju bi izradio Institut za šumarstvo, Zavod za šumske pokuse Šumarskog fakulteta. Pošumljavanju alepskog bora sjemenom trebalo bi dati prednost pred pošumljavanjem biljkama, a posebno na području areala prirodnog rasprostranjenja. No i izvan tog područja dolazi u obzir, jer se i prirodno pomlađuje uz male izuzetke na svim područjima, gdje jo umjetno unesen. Tako danas imademo već i drugu generaciju tog bora, prirodno pomlađenog, u starosti i preko 40 godina (npr. kod Labina u Istri). Međutim za siguran uspjeh treba primijeniti kasnoljetnu sjetvu tj. u drugoj polovici mjeseca kolovoza ili u prvoj polovici mjeseca rujna. U to vrijeme posijano sjeme niknut će za nekoliko dana nakon što padne prva kiša, a do hladnijih dana ponik će već dovoljno očvrsnuti. Ljetna sjetva zapravo je prirodna sjetva, jer češeri (sjeme) dozrijevaju između šestog (južnije) i osmog (sjevernije) mjeseca i ubrzo se otvaraju. Kasnoljetnom sjetvom izbjegne se mogućnost razvoja gljive Fusariu m sp., koja je kod proljetne sjetve glavni uzročnih ugibanja ponika, a ne suša. Tako uspješno podižu sastojine alepskog bora npr. Šumarija Zadar (u predjelu Viševica, nedaleko Nina). Sjetva je vršena uz neznatnu obradu tla (razrahljivanja mjesta sjetve) i to pod zaštitu grmova smreke i drugih grmova. Uspješno pošumljavanje sjemenom crnog bora u Sloveniji (lit. 7) ne mora biti mjerodavno i za takvu metodu na ostalom dijelu Kraškog područja, jer postoje klimatske razlike. Dakako da se to ne (odnosi za područja prirodnih šuma crnog bora (Paklenica, Surdup, Brač i dr.) nego na lokalitete, na kojima su crnoborove sastojine umjetno podignute, (na crnoborove kulture). Međutim od unazad 35 godina zapaženo je prvo prirodno pomlađivanje crnog bora u kulturama (npr. u Istri u šumi Kušetova jama kod Pazina, u Dalmaciji kod sela Ružici nedaleko Drniša), a danas ga možemo registrirati od Istre sve do Lovreća (u Dalmaciji). Zar nas te činjenice ne upućuju da se i taj način koristi za pošumljavanje s crnim borom? Ni kod sjetve sjemena ne isključujem potrebu i jače obrade sjetvenog mjesta. Sjetvu sjemena trebalo bi posebno primijeniti za obnovu šume na garištima bez obzira da li je prethodna sastojina bila borova ili listača — makija. To se u prvom redu odnosi na alepski bor, od kojeg se na garištima nakon požara javlja obilan ponik samo u koliko postoji mogućnost zasijavanja. Dakako, da i u tim slučajevima treba primijeniti kasnoljetnu sjetvu i to u istoj godini, kada je površina izgorjela. Najveći trošak u tom slučaju bit ćo pojačana zaštita od eventualnog budućeg požara. Osiguranje sjemena za takve sjetve, pa eventualno i dio troškova, trebalo bi podmiriti, danas, iz fonda na razini SlZ-a za krš, kako sam to već i prije predložio (lit. 8). To s razloga, što taj posao ima karakter vanrednosti pa je i potreba takvog pošumljavanja, kao i količina sjemena, ovisna o požaru, pa npr. jedne godine može na jednom području garište 618 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1979 str. 101 <-- 101 --> PDF |
biti površine i stotinjak ha, a u drugim mnogo manja ili ih uopće nema, pa bi prema tome bilo neracionalno da svaka radna organizacija ima na skladištu veće količine sjemena. Mogućnost saniranja garišta crnoborovih sastojina ili površina listopadnih šuma na prednji način treba tek provjeriti. LITERATURA 1. Pehar , Mr. J. (1979): Rezultati istraživanja suvremenih metoda ozelenjavanja i uređenja predjela krša Hercegovine, HORTIKULTURA, XLVII — 1979. br. 2. 2. Golu b O´vi ć, Dr U. (1979): Utvrđivanje vrijednosti konkretne turističkorekreativne šumske sastojine s raznih aspekata, ŠUMARSTVO I PRERADA DRVETA, XXXIII — 1979. br. 4—6. i. Piškorić , O. (1962): Posljedice sušnog ljeta 1961. g. na dendroflori u Splitu i okolici, ŠUMARSKI LIST LXXXVI, br. 3—4, str. 124. 4. Soljanik , I. (1960): Ekspozicija kao faktor pri pošumljavanja goleti, izd. Poljoprivredno-šumarska komora u Prištini. 5. Todorović , Dr D. (1948): Opšte ratarstvo, Beograd — v. u O. Piškorić: Pošumljavanje krša, skripta Srednje šumarske škole za krš u Splitu, 1957., str. 79. II dijela skripata. 6a Simeunović , M. (1958): Fiziološko srašćivanje korijena alepskog bora, primorskog bor i pinjola, ŠUMARSKI LIST, LXXXII — 1958, br. 7—8, str. 268. 6b Piškorić . O. (1977): Neki rezultati istraživanja prirasta stabala u skupnom rastu, ŠUMARSKI LIST, 97. godište, br. 7—8, str. 310. ´/. U nekoliko redaka..., ŠUMARSKI LIST, CII — 1978, br. 8—10, str. 429. 8. Piškorić , O. (1975): Savjetovanje o zaštiti šuma od požara održano 14. i 15 lipnja u Splitu, ŠUMARSKI LIST, 98. godište, br. 7—9, str. 350. Oskar PIŠKORIĆ |