DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1980 str. 27 <-- 27 --> PDF |
UTJECAJ MIKROFLORE NAFTE NA MEHANIČKA SVOJSTVA POLIETILENSKIH CIJEVI Dr IGNAC MUNJKO, mr. prof. biol. Zavod »BIROTEHNIKA«, Zagreb, Gundulićeva 24. SAŽETAK. Polietilenske cijevi nalaze široku primjenu za transport raznih tekućina u poljoprivredi, industriji i građevinarstvu. Međutim, nas je zanimalo kako utječe mikroflora nekog tla na mehanička svojstva polietilenskih cijevi i kada je to tlo zagađenonekim slučajem (razne vrsti udesa) naftom ili naftnim derivatima. Preliminarna ispitivanja pokazuju, da mikroflora crvenice i glinaste ilovače kroz dvije godine nije pokazala značajan utjecaj na mehanička svojstva polietilena niske gustoće, koliko je to pokazalo isto tlo zagađeno određenom količinom nafte i stirena kroz dva mjeseca! UVOD Plastične mase danas nalazimo na svim poljima ljudske djelatnosti. Petrokemikalije zastupljene su samo sa 4% u naftnoj industriji, ali se njihovi proizvodi javljaju s 35% na polju ljudskih djelatnosti. Prerada plastičnih masa trebala bi donijeti ogromne uštede na potrošnji naftinih derivata. Tako na primjer 1 cm debela ploča od polistirena daje isti izolacioni efekt kao cigla od 30 cm debljine. Oblaganjem stanova plastikom uštedilo bi se na ogrijevu oko l,5xl06 t nafte (FLEŠ, 1979.). Međutim, mnoge količine plastičnog materijala završavaju u otpadu, koji predstavlja ekološki problem. Široko područje primjene našle su polietilenske cijevi zbog male specifične težine, lake za rukovanje i transport, savitljive su, što omogućuje namatanje u kolute, te se smanjuje broj spojnih mjesta, a prilikom polaganja lako se prilagode terenu, gdje omogućuju brzo i lako polaganje i ne zahtijevaju duboke jarke, zbog male toplinske provodljivosti polietilena smanjuje se mogućnost zamrzavanja, otporne su na udarac, neosjetljive na udarce tlaka, a gubici zbog trenja su mali, nema opasnosti od korozije jer posjeduju veliku otpornost na različite kemikalije i mikroorganizme. Polietilen koji se proizvodi u INA-OKI-u (Okiten) je niske gustoće, odnosno visokotlačni. Nastaje polimerizacijom monomera etilena pod pritiskom od 1000 do 3000 atm i na temperaturi od 100 do 300° C. Kao inicijatori polimerizacije koriste se organski peroksidi. Polietilen ima parafinsku strukturu (na jednu molekulu P. E. dolazi samo jedan dvostruki vez iz metilenske skupine), pa zbog takve praktički potpune zasićenosti molekule, polietilen (P. E.) spada među najstabilnije, odnosno najinertnije plastične mase. 25 |