DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1980 str. 47 <-- 47 --> PDF |
PRIRODNO RASPROSTRANJENJE ZIMZELENIH LISTACA U GORNJEM DIJELU HRVATSKOG PRIMORJA OSKAR PIŠKORIC, dipl. ing. šum. ZAGREB, Proleterskih brigada br. 224/IV SAŽETAK. Postojanje zimzelenih listača u Sjevernohrvatskomprimorju nije do sada detaljnije opisano. Rasprostranjenje zimzelenih listača (Quercus ilex L., Phillyrea variabilis Timb. et Lor. i dr.) u tom dijelu istražio je autor 1978/79. godine i ovdje prikazao sve lokalitete, bilo prirodnog rasprostranjen ja bilo one na kojima je Quercus ilex unijet. Obje ove vrste prirodno se obnavljaju i iz sjemena. Autor je utvrdio, da se iz sjemena koje potječe sa stabala u parkovima Crikvenice, Novog i dr. u prirodne šume bijelog graba i medunca šire i lovor (Laurus nobilis L.) i lemprike (Viburnum tinus L.). Dodatno je autor zabilježio i postojanje oaze česmine u Brestovi na jugoitočnoj istarskoj obali (trajektnopristanište). UVOD Prilikom istraživanja o prirodnom širenju (naletom sjemena iz starijih kultura i sastojina) crnog bora u okviru teme Republičkog zavoda za zaštitu prirode u Zagrebu na području Vinodolskog Primorja (od Kraljevice do Novog Vinodolskog) 1970. godine uočio sam i nekoliko primjeraka česmine i zelenike. Kako postojanje zimzelenih listača izvan naselja, odnosno umjetno neunešenih, nisam našao zabilježeno u literaturi ni kao profesor Srednje šumarske škole za krš u Splitu a ni kasnije, odlučio sam provesti detaljna istraživanja. Daljnji poticaj dao je Prof. Dr P. FUKAREK u prepisci o pripremi njegovog predavanja održanog u Savjetovanju u Zadru 1976. god. (lit. 2). Istraživanja sam proveo u veljači i studenome 1978. godine te u ožujku i travnju 1979. godine, tj. u doba, kada su listopadne listače bez lišća. U međuvremenu sam pronašao, da je D. HIRC (lit. 3) registrirao postojanje zimzelenih listača i u Sjevero-hrvatskom primorju, a opisano je ovim tekstom: »Primorske strane ukrasuje, kako već spomenusmo, i jedna vrst zimzelena hrasta. Ovaj je hrast glatke crnkaste kore, odkuda mu valjda ime »crnika« (Quercus ilex)... Crnika se u Primorju još ne sbija u šumice, kao npr. u južnoj Istriji kod Pulja, već je porasla rastreseno kao grm ili stabalce od 5 cm debljine. U dolini Rječine ima je i oko Žaklja, tik tamošnjeg mosta, gdje smo je sami |