DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1980 str. 59     <-- 59 -->        PDF

jednom posječena na panj teško se razvija iz izdanaka u stabalca. Ponika i
podmlatka iz sjemena zapaženo je mnogo manje nego od česmine (samo na
lokalitetima 2.1 i 2.3).


Uspoređujući podatke D. HIRCA (lit. 3) o rasprostranjenosti zimzelenih
listača na ovom području, možemo konstatirati, da se oni za česminu i zeleniku
uglavnom poklapaju. Međutim navod Hirca, da se i planika nalazi
na tom području ne odgovara današnjem stanju. No prema A. PETRAČIĆU
(lit. 6) navod D. Hirca o rasprostranjenju planike na otoku Krku također
ne odgovara današnjem stanju, jer se ta vrsta ne nalazi u popisu vrsta kod
Petračića.


SI. 5. Bujno razvijeno stablo česmine na obali u Crikvenici.


Nadalje prema Hircu na ovom području ima dosta i drače (Paliurusaculeatus Lam.), dok je veprina (Ruscus aculeatus L.) »veoma obična i tako
bujna, da uništuje svaku drugu bilinu, a tako je gusta, da se preko nje
teško prolazi«(op. cit. str. 201). Danas su obje vrste vrlo rijetke te ima više
tetivike (Smilax aspera L.), koju Hire uopće ne navodi.


Prirodnost česmine na ovim lokalitetima, ili barem na nekima od njih,
mogla bi se osporiti na osnovu preporuke Lorenza (9, str. 48. prepisanog
teksta) kako »bi bilo važno da se osim navedenih vrsta niskih šuma (listača
— op. O. P.) kojih je prikladnost neosporna, pokušaju uzgajati i vrste koje
dobro uspijevaju na susjednom Cresu: Quercus ilex, Quercus eocifera i Phillyrea
media«. Međutim u izvještajima Marina de Bona, tada šumarskog izvjestitelja
Kotarske oblasti u Crikvenici, (lit. 2, 3 i 4) ni česmina ni zelenika
ne spominju se kao vrste s kojima se ne samo tada pošumljavalo nego ni
da prijašnja oošumljavanja nisu uspjela (kako to navodi za primorski bor