DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1980 str. 63     <-- 63 -->        PDF

UTJECAJ KLIMATSKIH FAKTORA NA RAST I ZDRAVSTVENO


STANJE NAŠIH ŠUMA


Prof. dr. ZLATKO VAJDA, dipl. inž. šum.
ZAGREB, Šulekova br. 8


SAŽETAK. Na pokusnim plohama u gospodarskoj jedinici
»Josip Kozarac« prof. Klepac utvrdio je, da je volumni prirastsastojine hrasta lužnjaka u periodu 1962—67. bio za 10% manji
nego u periodu 1950—55. Ta činjenica potakla je autora da ispita,
kakav su udio u tome imali klimatski faktori. Rezultati ispitivanjaprikazani su u tabelarnom pregledu 2. U tab. 1. prikazana je korelacija
između klimatskih elemenata i širine godova hrastovih
stabala u šumi Žutica, (op)


Šumske cenoze kao i ostali ekosistemi stoje pod jakim utjecajem klimatskih
faktora. Redovno, djelovanje klimatskih činitelja u granicama njihovih
normalnih prosjeka stvara za normalan rast šuma nekog područja
povoljne ekološke prilike, tako da uzrasle šume stiču dovoljno otpornosti
gotovo prema svim vanjskim štetnim utjecajima. Međutim, kada dođe do
kraće ili čak dulje promjene klimatskih stanja, gotovo svi članovi šumske
cenoze moraju rasti i razvijati se pod utjecajem jakih oscilacija klimatskih
faktora, što često ne ostaje bez štetnih posljedica po njihov daljnji razvoj.
Sa posljedicama oscilacije klimatskih faktora na rast i prirast drveća, te istraživanjima
na tom području bavili su se mnogi istraživači iz SAD, Finske,
SSSR-a, Švicarske i drugih država. U nas su započeta ta istraživanja 1948.
(VAJDA), te najnovija od 1950 — 1971. (KLEPAC) te istraživanja varijacije
širine godova hrastovih stabala od 1931 — 1970. god. (ŠĆUKANEC, PETRIĆ i
ŠPOLJARIĆ). Iz rezultata ovih posljednjih istraživanja vidimo da je na
stablima u gosp. jed. »Josip Kozarac« prosječna širina godova perioda
1946. do 1950. god. bila najveća, te je iznosila 3,24 mm, dok je širina godova
u periodu od 1961 — 1965. god. bila najmanja te je iznosila samo 1,65 mm.


Ova pojava je u skladu sa istraživanjima dr. D. KLEPCA, koji je ustanovio,
da je volumni prirast hrastovih sastojina na pokusnim plohama u gosp.
jed. »Josip Kozarac« u periodu od 1962 — 1967. godine bio prosječno 4,9 m3
po ha, a to je gotovo za 50% manji od onog u periodu od 1950 — 1955. god.,
kada je prosječno iznosio 9,3 m3 po ha.


Ovo naglo i veliko sniženje prirasta hrastovih šuma nije samo ekonomski
gubitak, već ono znači i pogoršanje njihovog zdravstvenog stanja te njihove
životne otpornosti. Osobita važnost ove pojave po šumsko gospodarstvo
ponukala nas je, da istražimo njene uzroke te da ustanovimo kakav su udio




ŠUMARSKI LIST 1-2/1980 str. 64     <-- 64 -->        PDF

u tom zbivanju imali klimatski faktori: temperatura, oborine, vlaga izražena
kao Martonneov faktor, te u kojoj bi se mjeri ev. moglo očitovati i utjecati
kolebanje sunčeve radijacije.


Iz obrađenih klimatskih podataka Geofizičkog i Hidrometeorološkog zavoda
u Zagrebu za stanicu Zagreb — Grič mogli smo ustanoviti, da su najveće
prosječne širine godova (3,24 mm) bile u periodu 1946 — 1950.
kada je i prosječni vegetacijski temperaturni index bio najveći te iznosio
19,5 C°. Prosječne širine godova u periodu od 1961 — 1965. godine bile su
najmanje (1,65 mm) kada je prosječni vegetacijski temperaturni index iznosio
17,9 °C. U tom je periodu Martonneov faktor vlage bio najviši dok je
u periodu najširih godova vrijednost tog faktora bila niža. U doba uskih godova
bila je količina oborina za vrijeme vegetacijskih mjeseci najveća. Za
vrijeme perioda uskih godova kretao se relativni broj sunčevih pjega oko
minimuma, što znači da su stabla rasla u skraćenim vegetacijskim periodima
što je uzrokovalo uske godove. Ovi su podaci predočeni u tablici br. 1.


Sve ovo što je raspravljeno o korelaciji širine godova hrastovih stabala
u šumi Žutici i klimatskih elemenata vegetacijskih perioda vremenskog razdoblja
od 1931 do 1970. god. vrijedi i za korelaciju volumnog tečajnog prirasta
hrastovih sastojina na pokusnim plohama u gosp. jed. »Josip Kozarac«


— sa istim klimatskim elementima vegetacijskih perioda vremenskog razdoblja
od 1950. do 1973. godine. Razlika je ta, što u drugom slučaju nisu
razmotreni petogodišnji periodi, već su to šestogodišnji periodi.
U prvom šestogodišnjem periodu od 1950. do 1955. god. volumni tekući
prirast hrastovih sastojina iznosi 9,3 m3 po ha. Radi povoljne prosječne temperature
vegetacijskih mjeseci tog perioda 18,5 *C, dovoljne količine oborina
393 mm i odgovarajućeg Martonneovog faktora vlažnosti 13,9 nije se mogla
negativno očitovati ni relativno mala sunčeva radijacija prema čemu bi
radi skraćenja vegetacijskog perioda rezultirao manji prirast. U drugom
periodu od 1956 — 1961, prosječna temperatura vegetacijskih mjeseci se
smanjila na 18,0 °C, prosječna visina oborina se povećala na 450 mm, a tim
se povećao i faktor vlažnosti na 16, što je sve prouzrokovalo da je volumni
tekući prirast u tom periodu spao na 7,6 m3 po ha. Povećana sunčeva radijacija
mogla je u tom periodu povoljno djelovati te doprinijeti da se prirast
nije još jače snizio.


U trećem periodu od 1961 — 1976. volumni tekući prirast je gotovo za
50% manji od onog u prvo mperiodu te iznosi 4,9 m3 po ha. Prosječna temperatura
vegetacijskih razdoblja tog perioda pala je na 17,9 °C, oborine su
se još više povisile — te iznose 474 mm, dok je Martonneov faktor dosegao
dosegao najveću vrijednost — 17,0. Sunčeva radijacija je za vrijeme tog perioda
minimalna, što je sve djelovalo na skraćenje vegetacijskog perioda.
Bile su to »mokr e godine « s prevlažnim i kratkim vegetacijskim periodima.
Rezultat takvog lošeg ekološkog stanja morao se očitovati u jakom
smanjenju tekućeg volumnog prirasta. Podaci su predočeni u tablici br. 2.


Svakako da određeni postotak gubitka na prirastu potječe mjestimice
i od brštenja krošanja po gusjenicama leptira.


Brojkama u grafikonu prikazana razmjerno mala razlika u temperaturnim
indeksima vegetacijskih perioda 1950 — 1955. i 1962 — 1967. ima biološki
veliko značenje, posebno za asimilaciju i prirast drveća, kad se zna,




ŠUMARSKI LIST 1-2/1980 str. 65     <-- 65 -->        PDF

da u stvaranju temperaturnih prosjeka imaju udjela i topli dani u kojima je
temperatura > 25 °C. Takovih je dana u periodu 1950. do 1955. god. bilo
468, u periodu od 1956 — 1961. god. 424, a u periodu 1962 — 1967. bilo ih
je samo 347, to je za 121 ili za 25% manje dana sa temp. > 25 °C od perioda
1950 — 1955. god. kada je prirast bio gotovo dvostruki. Toplih pak dana
u kojima su dnevne temperature dosegle 30 °C i više, bilo je u periodu od
1950 — 1955. god. — 123, u periodu od 1956 — 1961. god. — 84, a u periodu
1962 — 1967. tek 74 ili za 40% manje nego u prvom periodu. Ova je konstatacija
vrlo važna, jer znamo da transpiracija, asimilacija i rast šumskog drveća
nije samo ovisan o cvijetu već i o temperaturi, čiji optimum za rast pojedinih
vrsta drveća prosječno leži između 24 i 34 °C. Na veličini prirasta
svakako se mora odraziti bude li za vrijeme vegetacijskih mjeseci nakon perioda
— 25% ili 40°/o takovih toplih dana manje.


Na temelju rezultata ovih i mnogih drugih istraživanja možemo pouzdano
zaključiti, da je šumsko drveće obzirom na svoj dugi vijek i sposobnost
reakcije na utjecaj vanjskih faktora pouzdan registrator klimatskih promjena,
koje su se zbile u ekosistemu u kojem je ono uzraslo. Budući da je
zemaljska mikroklima pod stalnim utjecajem sunčeve radijacije čiji intenzitet
stvaranjem sunčevih pjega u izvjesnoj mjeri koleba, to i ciklusi tih
pjega, pojavom njihovih maksima i minimuma, imaju odraz na rastu i
prirastu drveća. Taj je utjecaj moguće na određeni način dokazati i evidentirati
ili bar ustanoviti trend određene korelacije u koliko ga neki treći
činitelj svojim jakim i duljim djelovanjem ne zastre. Zato pri istraživanjima
ove vrste treba primijeniti naučnu metodu kojom, i ako neće biti moguće
potpuno a ono bar donekle eliminirati treće faktore, koji bi nam mogli sakriti
pravu sliku utjecaja sunčeve radijacije. Ovo vrijedi i za ostale klimatske
činitelje, koji su ovisni o sunčevoj radijaciji i sa kojima ona u raznim
ekološkim prilikama različito utječe na rast i prirast drveća. To proističe
iz činjenice, što taj utjecaj nema u svakom ekosistemu po rast i prirast
drveća jednake posljedice, jer su i klimatski kao i stanišni faktori pojedinih
ekosistema različiti. Možemo reći, da ovdje imamo slučaj, da isti uzrok često
stvara različite posljedice, a moguće negdje i nema nekih negativnih posljedica,
ako se promjene intenziteta radijacije i odstupanja klimatskih faktora
od njihovih srednjaka, kreću unutar ekoloških granica. Obzirom na promjenjivost
intenziteta sunčeve radijacije i temperature, te količine vlage, koje
drveće ima na raspolaganju mogu nastati određena stanja sa odgovarajućim
posljedicama.


Prosječna sunčeva radijacija i normalne prosječne temperaturne prilike,
te povoljno stanje vlage tla i u normalno dugim vegetacijskim periodima
isključivši štete od epidemijskog napadaja štetnih gljiva i insekata,
odrazit će se u prirastu stabala normalnom prosječnom širinom godova.


Pojačana sunčeva radijacija uz istovremeno visoke temperature te sušne
periode u kojima se vlaga dulje vremena nalazi u minimumu, snizuju prirast
stabala, pa se stvaraju uski godovi. U koliko uz to uslijede i epidemijski
napadaji štetnih gljiva i insekata, kao golobrst gusjenica leptira, prirast
pada na minimum, pojavljuju se mnogobrojna suha stabla.


Pojačana sunčeva radijacija uz povišene temperature i dovoljno vlage
produžuje vegetacijski period, povećava prirast drveća iznad prosječnog u


63




ŠUMARSKI LIST 1-2/1980 str. 66     <-- 66 -->        PDF

koliko istovremeni epidemijski napadaji štetnika ovo povećanje prirasta ne
zaustave kao npr. brštenje lišća po gusjenicama štetnih leptira.


Mala sunčeva radijacija, niske temperature i velika vlaga, kada nastupe
istovremeno i potraju dulje vremena utječu nepovoljno na prirast, jer
skraćuju vegetacijski period. U koliko se u tim prilikama pojavi još i
bršćenje lišća po gusjenicama leptira ili epidemija štetnih gljiva, tada se prirast
godova u širinu, kao i tekući volumni prirast npr. hrastovih stabala
može sniziti i za 50%.


Pojačana sunčeva radijacija u području niskih temperatura, kada je
temperatura činitelj minimuma (kao u polarnim krajevima i visokim planinama),
gdje je dovoljno ali ne i previše vlage — može povoljno djelovati na
povećanje prirasta šumskog drveća, kada se u tim područjima inače kratki
vegetacijski period uslijed tih okolnosti — produlji.


Ova nam zaključna razmatranja pokazuju svu složenost djelovanja klimatskih
činitelja ekoloških prilika šumskih (a i drugih) područja. Tome moramo
dodati da vrste tla na kome šume rastu, te promjene, koje mogu utjecajem
čovjeka u šumi i tlu tijekom vremena nestati, mogu biti uzrokom još
složenijih djelovanja tih činitelja ekosistema.


Iz svega što smo raspravili možemo izvesti ovaj opći zaključak: Dobar
rast i zdravost šuma, a tim i njihova otpornost prema štetnim činiteljima
u velike je ovisna o utjecaju vrlo promjenjivih klimatskih činitelja. Pozitivni
ili negativni rezultati tih promjenljivih klimatskih utjecaja na rast šuma
uvjetovani su njihovim intenzitetom te vremenskim nastupima, kao i o
njihovom manje ili više sinhroniziranom djelovanju, ali i o intenzitetu djelovanja
pojedinih činitelja, koji zbog svoje jakosti često može potisnuti
utjecaj ostalih činitelja.


Za rast šuma pozitivna i dobra ekološka stanja nastaju sinhroniziranim
djelovanjem klimatskih činitelja, koji po svom intenzitetu na taj rast djeluju
u ekološki povoljnim granicama. Za rast šuma nepovoljne ekološke prilike
stvaraju u prvom redu nastupi ekstremnih klimatskih faktora, pogotovo
kada dva ili više njih nastupi istovremeno, pa se nastale prilike održe tijekom
više vegetacijskih perioda. U tom slučaju opada prirast, a i otporna
snaga šuma. Moramo još istaći, da u našim prilikama veće ili češće štete
po rast šuma nastaju pod utjecajem ekstremno visokih temperatura i suša
nego kod niskih temperatura i u prevlažnim godinama. U oba se slučaja
smanjuje prirast i pojavljuju se suhari, ali u prvom se slučaju gotovo redovito
priključuju i štete od insekata i požara, što se u hladnim i mokrim
godinama vrlo rijetko događa.


Ovim izlaganjima bila je svrha dati bar donekle uvid u složene utjecaje
što ih imaju klimatski faktori na rast šuma. Posljedice tih utjecaja se obzirom
na raznolikost klime pojedinih područja i sastav šumskih cenoza
često vrlo razlikuju, tako da se za znanstvena klimatsko-ekološka i biološka
istraživanja na tom području pruža široko polje rada.")


*) Ovaj rad objavljen je i u »Schweizerische Zeitschrift für Forstwesen, Nr 10,
Oktober 1978.


64




ŠUMARSKI LIST 1-2/1980 str. 67     <-- 67 -->        PDF

65




ŠUMARSKI LIST 1-2/1980 str. 68     <-- 68 -->        PDF

66




ŠUMARSKI LIST 1-2/1980 str. 69     <-- 69 -->        PDF

LITERATURA


Erk a m o, V.: Untersuchungen über die pflanzenbiologischen und einige Folgeerscheinungen
der neuzeitlichen Klimaschwankung in Finnland. Annales Botanici
Societatis Zoologiee Botanize Fennice, Vanamo Tom 28 No 3. — Helsinki,
1956.


Institut u Geofisico Italiano: Geofisica pura e applicata, Vol. 24, Milano, 1953.
Klepac , D.: Istraživanja prirasta u hrastovim šumama, koje se suše. -— Zavod
za istraživanja u šumarstvu, Zagreb, 1974.
Klimetzek , D.: Insektenvermehrungen und Sonnenflecken, Forstwirssentschaftliches
Centralblatt Hamburg und Berlin, H. 4, 1976.
01 en in, C. M.: Radial´nyj prirast sosny v sfagnoyh sosnjakah v svjazi s vekovymi
solnecymi ciklami, Lesovodenie, Moskva, 2, 1976.
Petrić, D., Š ć u k a n e c, V., Š p o 1 j a r i ć, Z.: Anatomske i tehnološke promjene
drva hrasta u odnosu na parcijalnu i totalnu defolijaciju. — Zavod za
istrživanja u šumarstvu, Zagreb, 1974.
R u d 1 o f f, H.: Die Schwankungen und Pendelungen des Klimas, Braunschweig


— Freiburg, 1976.
Vajda , Z.: Utjecaj klimatskih činilaca na pojave sušenja hrastovih šuma. — Zavod
za istraživanj u šumarstvu, Zagreb, 1974.
Waldmeier ,
M.: The Sunspot — Activity in the Years 1610 — 1960, Zürich,
1961.


Summary


The Influence of Climatic Factors on the Growth and State of Health of our
Forests


On the experimental area in the Josip Kozarac management unit, Professor
Klepac confirmed that the growth volume of the stand of pedunculate oak during
the period 1962-67 was 50 percent less than during the period 1950-55. This
finding caused the author to investigate the role of climatic factors in this
occurrence. The results of this investigation are presented in Table 2. In Table 1,
the correlation betwen climatic elements and the ring widths of the oaks in
Žutica Forest is presented.