DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1980 str. 64     <-- 64 -->        PDF

u tom zbivanju imali klimatski faktori: temperatura, oborine, vlaga izražena
kao Martonneov faktor, te u kojoj bi se mjeri ev. moglo očitovati i utjecati
kolebanje sunčeve radijacije.


Iz obrađenih klimatskih podataka Geofizičkog i Hidrometeorološkog zavoda
u Zagrebu za stanicu Zagreb — Grič mogli smo ustanoviti, da su najveće
prosječne širine godova (3,24 mm) bile u periodu 1946 — 1950.
kada je i prosječni vegetacijski temperaturni index bio najveći te iznosio
19,5 C°. Prosječne širine godova u periodu od 1961 — 1965. godine bile su
najmanje (1,65 mm) kada je prosječni vegetacijski temperaturni index iznosio
17,9 °C. U tom je periodu Martonneov faktor vlage bio najviši dok je
u periodu najširih godova vrijednost tog faktora bila niža. U doba uskih godova
bila je količina oborina za vrijeme vegetacijskih mjeseci najveća. Za
vrijeme perioda uskih godova kretao se relativni broj sunčevih pjega oko
minimuma, što znači da su stabla rasla u skraćenim vegetacijskim periodima
što je uzrokovalo uske godove. Ovi su podaci predočeni u tablici br. 1.


Sve ovo što je raspravljeno o korelaciji širine godova hrastovih stabala
u šumi Žutici i klimatskih elemenata vegetacijskih perioda vremenskog razdoblja
od 1931 do 1970. god. vrijedi i za korelaciju volumnog tečajnog prirasta
hrastovih sastojina na pokusnim plohama u gosp. jed. »Josip Kozarac«


— sa istim klimatskim elementima vegetacijskih perioda vremenskog razdoblja
od 1950. do 1973. godine. Razlika je ta, što u drugom slučaju nisu
razmotreni petogodišnji periodi, već su to šestogodišnji periodi.
U prvom šestogodišnjem periodu od 1950. do 1955. god. volumni tekući
prirast hrastovih sastojina iznosi 9,3 m3 po ha. Radi povoljne prosječne temperature
vegetacijskih mjeseci tog perioda 18,5 *C, dovoljne količine oborina
393 mm i odgovarajućeg Martonneovog faktora vlažnosti 13,9 nije se mogla
negativno očitovati ni relativno mala sunčeva radijacija prema čemu bi
radi skraćenja vegetacijskog perioda rezultirao manji prirast. U drugom
periodu od 1956 — 1961, prosječna temperatura vegetacijskih mjeseci se
smanjila na 18,0 °C, prosječna visina oborina se povećala na 450 mm, a tim
se povećao i faktor vlažnosti na 16, što je sve prouzrokovalo da je volumni
tekući prirast u tom periodu spao na 7,6 m3 po ha. Povećana sunčeva radijacija
mogla je u tom periodu povoljno djelovati te doprinijeti da se prirast
nije još jače snizio.


U trećem periodu od 1961 — 1976. volumni tekući prirast je gotovo za
50% manji od onog u prvo mperiodu te iznosi 4,9 m3 po ha. Prosječna temperatura
vegetacijskih razdoblja tog perioda pala je na 17,9 °C, oborine su
se još više povisile — te iznose 474 mm, dok je Martonneov faktor dosegao
dosegao najveću vrijednost — 17,0. Sunčeva radijacija je za vrijeme tog perioda
minimalna, što je sve djelovalo na skraćenje vegetacijskog perioda.
Bile su to »mokr e godine « s prevlažnim i kratkim vegetacijskim periodima.
Rezultat takvog lošeg ekološkog stanja morao se očitovati u jakom
smanjenju tekućeg volumnog prirasta. Podaci su predočeni u tablici br. 2.


Svakako da određeni postotak gubitka na prirastu potječe mjestimice
i od brštenja krošanja po gusjenicama leptira.


Brojkama u grafikonu prikazana razmjerno mala razlika u temperaturnim
indeksima vegetacijskih perioda 1950 — 1955. i 1962 — 1967. ima biološki
veliko značenje, posebno za asimilaciju i prirast drveća, kad se zna,