DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1980 str. 65 <-- 65 --> PDF |
da u stvaranju temperaturnih prosjeka imaju udjela i topli dani u kojima je temperatura > 25 °C. Takovih je dana u periodu 1950. do 1955. god. bilo 468, u periodu od 1956 — 1961. god. 424, a u periodu 1962 — 1967. bilo ih je samo 347, to je za 121 ili za 25% manje dana sa temp. > 25 °C od perioda 1950 — 1955. god. kada je prirast bio gotovo dvostruki. Toplih pak dana u kojima su dnevne temperature dosegle 30 °C i više, bilo je u periodu od 1950 — 1955. god. — 123, u periodu od 1956 — 1961. god. — 84, a u periodu 1962 — 1967. tek 74 ili za 40% manje nego u prvom periodu. Ova je konstatacija vrlo važna, jer znamo da transpiracija, asimilacija i rast šumskog drveća nije samo ovisan o cvijetu već i o temperaturi, čiji optimum za rast pojedinih vrsta drveća prosječno leži između 24 i 34 °C. Na veličini prirasta svakako se mora odraziti bude li za vrijeme vegetacijskih mjeseci nakon perioda — 25% ili 40°/o takovih toplih dana manje. Na temelju rezultata ovih i mnogih drugih istraživanja možemo pouzdano zaključiti, da je šumsko drveće obzirom na svoj dugi vijek i sposobnost reakcije na utjecaj vanjskih faktora pouzdan registrator klimatskih promjena, koje su se zbile u ekosistemu u kojem je ono uzraslo. Budući da je zemaljska mikroklima pod stalnim utjecajem sunčeve radijacije čiji intenzitet stvaranjem sunčevih pjega u izvjesnoj mjeri koleba, to i ciklusi tih pjega, pojavom njihovih maksima i minimuma, imaju odraz na rastu i prirastu drveća. Taj je utjecaj moguće na određeni način dokazati i evidentirati ili bar ustanoviti trend određene korelacije u koliko ga neki treći činitelj svojim jakim i duljim djelovanjem ne zastre. Zato pri istraživanjima ove vrste treba primijeniti naučnu metodu kojom, i ako neće biti moguće potpuno a ono bar donekle eliminirati treće faktore, koji bi nam mogli sakriti pravu sliku utjecaja sunčeve radijacije. Ovo vrijedi i za ostale klimatske činitelje, koji su ovisni o sunčevoj radijaciji i sa kojima ona u raznim ekološkim prilikama različito utječe na rast i prirast drveća. To proističe iz činjenice, što taj utjecaj nema u svakom ekosistemu po rast i prirast drveća jednake posljedice, jer su i klimatski kao i stanišni faktori pojedinih ekosistema različiti. Možemo reći, da ovdje imamo slučaj, da isti uzrok često stvara različite posljedice, a moguće negdje i nema nekih negativnih posljedica, ako se promjene intenziteta radijacije i odstupanja klimatskih faktora od njihovih srednjaka, kreću unutar ekoloških granica. Obzirom na promjenjivost intenziteta sunčeve radijacije i temperature, te količine vlage, koje drveće ima na raspolaganju mogu nastati određena stanja sa odgovarajućim posljedicama. Prosječna sunčeva radijacija i normalne prosječne temperaturne prilike, te povoljno stanje vlage tla i u normalno dugim vegetacijskim periodima isključivši štete od epidemijskog napadaja štetnih gljiva i insekata, odrazit će se u prirastu stabala normalnom prosječnom širinom godova. Pojačana sunčeva radijacija uz istovremeno visoke temperature te sušne periode u kojima se vlaga dulje vremena nalazi u minimumu, snizuju prirast stabala, pa se stvaraju uski godovi. U koliko uz to uslijede i epidemijski napadaji štetnih gljiva i insekata, kao golobrst gusjenica leptira, prirast pada na minimum, pojavljuju se mnogobrojna suha stabla. Pojačana sunčeva radijacija uz povišene temperature i dovoljno vlage produžuje vegetacijski period, povećava prirast drveća iznad prosječnog u 63 |