DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1980 str. 85     <-- 85 -->        PDF

Kako je već u uvodu naglašeno umjetna su pošumljavanja u NR Kini vrlo
velika, od toga na ariš otpadaju najveće površine. U početku su sadili po 1 h,a
od 7000—9000 biljaka. Nakon provedenih pokusa s proređivanjem došli su do
zaključka da je najpovoljnija gustoća sadnje oko 3300 biljaka po 1 ha. Umjetna
pošumljavanja koja vrše šumarske organizacije u ove dvije provincije iznose


340.000 ha (200.000 ha u provinciji HEILONGJIANG a 140.000 ha u provinciji
KWANGTUNG). Postoje još i pošumljavanj,a koja vrše same komune (mahom listače)
uz puteve i željezničke pruge (drvoredi).
Godišnje se u ovim provincijama proizvode vrlo velik broj biljaka za umjetna
pošumljavanja. Ova se pošumljavanja uglavnom vrše s biljkama starim 1 ili
2 godine.


Biljke ariša se uzgajaju 1 godinu u rasadniku, mongolskog bora 2 godine,
koreanskog bor.a 2—3 godine (bez presadnje), a ostale vrste 2 godine. Visina je
biljaka kod pošumljavanja ispod 15 cm. Kod proizvodnje u rasadniku upotrebljavaju
herbicide radi sprečavanja korova (atrazin, sim,azin i druge). Prilikom
obilaska rasadnika na terenu ustanovljeno je da se proizvodnji bilj,aka ne primjenjuju
mineralna gnojiva. U rasadničkoj proizvodnji se uglavnom služe iskustvom.
Prosječno po 1 m! gredice proizvedu ariša 550 komada, mongolskog bora
500 komada, a koreanskog bora 350 komada.


Biljke se ne presađuju. Kapaciteti rasadnika se kreću od 20—40 milion,a biljaka
različitih vrsta. Površina je rasadnika uglavnom oko 20—40 ha. Rasadnici
su vrlo uredni i čisti od korova. Proizvodnja sadnica uglavnom je mehanizirana,
iako se i dobar dio proizvodnje odvija radnom snagom (sjetva, sjemena,
pljevljenje biljaka i drugi r,adovi). Prema informaciji dobivenoj na Šumarskoj
akademiji u Harbinu, oni proizvedu oko 1 milijardu biljaka godišnje, od čega
250 miliona Hstača, i 750 miliona četinjača. Ukupna je površin,a rasadnika 44.000
ha, što iznosi oko l°/o šuma u ovoj provinciji. Šumsko sjeme uglavnom potječe
iz sjemenskih baza, sjemenskih plantaža te 3*/» od plus stabala. Nemaju dovoljne
količine sjemena mongolskog bora i ariša, te rade na rješavanju toga pitanja
putem osnivanja sjemenskih plantaža. Osim toga im,aju problema s uskladištenjem
šumskog sjemena. Postoje tri tipa: sjeme koje vrlo lagano gubi klijavost
(topole, vrbe, brijest, breze), sjeme s kratkom dormantnosti (ariš, mongolski bor,
smreka, jela), te sjeme s dugom dorm,antnosti (korenski bor, mandžurski jasen,
mandžurska lipa). Ovdje se radi o sadržaju vlage u sjemenu, koja kod prve grupe
sjemena iznosi 5—6´%>, druge grupe 6—HP/o, a treće 12—16%, te se za sjetvu
treba različito pripremiti. Rade n,a ispitivanju klijavosti sjemena primjenom X-
zraka, a započeli su i laserskim metodama.


Što se tiče fiziologije i ishrane biljaka, rade dosta na istraživanju fotosinteze,
specijalno kod Larix dahurica. Prema njihovim iskustvima ova se istraživanja
lakše provode kod četinjača nego listača. U ishrani bilja su započeli s
istraživanjem sadržaja hraniva u tlu i iglicama.


U oblasti zaštite šuma treba istaći da je protupožarna služba vrlo dobro organizirana.
Gotovo na svakom po površini većem šumskom području postoji
osmatrački toranj i posebna grupa radnika za osmatranje. Oni s ponosom ističu
da gotovo nisu imali velikog šumskog požara od 1949. godine. U borbi protiv
štetnih insekata i bolesti do 1973. godine su upotrebljavali kemijska sredstva.