DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 113     <-- 113 -->        PDF

Dr STEPAN FRANČIŠKOVIĆ
dipl. inž, šum.


Krajem prosinca prošle godine napustio
nas je zauvijek kolega dr Stjepan
Frančišković, dipl. ing. šumarstva, znanstveni
savjetnik, suradnik JAZU, osnivač
Instituta za drvo i jedan od glavnih
urednika časopisa Drvna industrija.
Sklopio je oči jedan od naših najmarljivijih
stručnih pisaca. Za svoga plodnog
života objavio je više od 220 različitih
radova, od čega oko stotinjak
znanstvenih i stručnih.


Rođen je 1901. godine u idiličnom ´kraškom
mjestancu Praputnjaik kod Bakra
(sada područje grada Rijeke) od oca
pomorca, a kasnije industrijskog radnika.
Osnovnu školu završio je u rodnom
mjestu, gimnaziju i maturu u Senju
1920. godine, a Šumarski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu 1924. godine.


Poslije diplomiranja zapošljava se u
službi sekvestiranog vlastelinstva Thurn
Taxis u Lokvama, a kasnijie u Delnicama.
Kod ovoga vlastelinstva dr Stjepan
Frančišković radi do 1930. godine kada
je bez istrage i suda otpušten s razloga


što kao upravitelj šumarije nije dozvolio
pustošenje šuma koju je Thuirn Taxis
započeo iz bojazni pred agrarnom
reformom. Iza toga stupa Frančišković
u državnu službu kao kotarski šumarski
referent u Karlovcu zatim u Krapini,
a već 1931. godine vraća se ponovno
u Delnice u svojstvu kotarskog šumarskog
referenta.


Osim što je obavljao redovne stručne
poslove u Delnicama bio je zadužen
da kao dobar poznavatelj vlastelinskih
šuma izradi elaborat za njihovu eksproprijaciju
u korist goirsko-kotarskih općina.
Ovaj vrlo opsežan posao za koji
sam Frančišković kaže da je najveći
rad u taku njegove šumarske službe,
predan je kao elaborat sa brojnim prilozima
tadašnjoj vladi Kraljevine Jugoslavije
koja je obavila eksproprijaciju
u korist agrarnih interesenata.


Od 1934 — 1935. godine obavlja dužnost
stručnog eksperta po tužbi kneza
Thurn Taxisa kod Internacionalnog arbitražnog
suda u Haagu. Obavljajući o-
tu dužnost izradio je ekspertizu o valjanosti
svoga ekspropriacionog elaborata
te kod međunarodnog suda oborio
sve temeljne zahtjeve Thurn Taxisovih
stručnjaka.


Dr S. Frančišković nastavlja iza toga
svoj redovni posao u Delnicama gdje
je vrlo često meta različitih podvala od
strane Thurn Taxisovih plaćenika. Godine
1938. premješten je iz Delnica u
Ministarstvo šuma i rudnika u Beograd
gdje obavlja poslove referenta za opću
upravu i propagandu šumarstva.


Osnivanjem Banovine Hrvatske 1940.
godine postavljen je za referenta u tadašnjoj
Direkciji šuma u Zagrebu. Kasnije
je premješten u Šumarski odjel
Bnaske uprave gdje ostaje sve do oslobođenja
zemlje.


Poslije oslobođenja upućen je u Istru
sa zadatkom da organizira šumsko gospodarstvo.
Frančišković je s puno uspjeha
obavio taj zadatak koji mu je
postavilo tadašnje Ministarstvo pojjo