DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 12 <-- 12 --> PDF |
naš poluotok još više ozeleni i da se postigne sve ono neprocjenjivo što daje šumski pokrov u mediteranskom i submediteranskom klimatu Istre. Za povećanje šumskog (onda Istre posebna zasluga ide šumarima toga područja. Stalnim korišćenjem novih tehnologija te izuzetnim zalaganjem, uspjeli su postići ono što danas imamo u Istri. To su brojne parkovne šumske kulture uz turističke objekte te obnovljena šumska vegetacija u zaleđu Istre. Motovunska šuma kao dio šumske vegetacije Istre predstavlja od davnina posebnu vrijednost, kako u gospodarskom tako i u smislu obavljanja socijalnih i zaštitnih funkcija šume. U razvoju našeg samoupravnog društva vrijednost njene socijalne i zaštitne funkcije postaje svakim danom sve veća. I upravo zbog toga nas čudi današnji odnos prema toj izuzetnoj vrijednosti. Smatramo, međutim, da je trenutačan stav u odnosu na Motovunsku šumu tek prijelazna i, vjerujemo, prebrođena faza, koja je produkt osobnih gledanja nekolicine neobavještenih o pravom značenju toga živog spomenika prirode kojega su znale sačuvati čak i tuđinske vlasti (Venecija, Austrougarska monarhija, Italija). POLOŽAJ I STRUKTURA ŠUME Motovunska šuma nalazi se gotovo u centralnom dijelu poluotoka Istre, na aluvijurnu rijeke Mirne i njene pritoke Botonege, jugozapadno od Buzeta i sjeverno od Motovuna. U ekološkom i vegetacijskom smislu odudara Motovunska šuma od ostalih šumskih površina istarskog poluotoka. Dolina Mirne omogućuje utjecaj mora duboko u kopno poluotoka, a osebujnost reljefa uvjetuje u toj dolini stagniranje zrakaka te pojavu većih klimatskih ekstrema. Sliv rijeke Mirne koji je relativno slabo obrastao šumskom vegetacijom okarakteriziran je mnoštvom bujičnih vodotoka. Navedeni vodotoci uzrokuju povremeno poplavljivanje doline Mirne gdje donose trošine eocenskih lapora i pješčenjaka, od kojih se, uz vapnence, sastoji geološka podloga slivnog područja. Takvi reljefni, klimatski i hidrološki uvjeti, a naročito pedološka karakteristika (hidromorfna tla) prouzročili su u dolini Mirne stvaranje nizinskih šumskih ekosistema. U vegetacijskom smislu predstavlja Motovunska šuma nizinsku šumsku zajednicu hrasta lužnjaka (Querciis robitr L.) i poljskog jasena (Fraxinus angustifolia Vahl) koji dominiraju u strukturi šume. Uz navedene tu se nalaze i ostale vrste nizinskih šuma kao crna joha (Alnus glutinosa Gaertn.), bijela i crna topola (Popitlus alba L. i P. nigra L.), obični grab {Carpinus betulus L.), bijela vrba (Salix alba L.) i dr. Nizinski brijest (Uhnus carpinifolia Gleditsch.) koji je nekada bio vrlo zastupljen u sastojinama Motovunske šume i to u visokom postotku od 30°o do 40´/o (Navratil, I.) danas je, kao i u ostalim nizinskim šumama, gotovo nestao zbog epidemijskog ugibanja koje je uzrokovano holandskom bolešću (Ceratocystis ulmi). Dio šume od cea 16% bio je posađen eurameričkim topolama. Šumska vegetacija Motovunske šume nije do danas dovoljno proučena. Prema Bert ovi ću (1962) to je šuma lužnjaka i poljskog jasena koju pro |