DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 42     <-- 42 -->        PDF

Obavještenja su ponekad i posve kontradiktorna u odnosu na neke biološke
značajke spomenutih vrsta, a često i jasno pokazuju da je vlastitih
straživanja bilo veoma malo te da su podaci više-manje nekritički prepisivani
ne vodeći računa o našim specifičnim ekološkim prilikama. Tek je
pokret populikulture aktualizirao nešto više ove problematiku pa se javlja
više nastojanja, čak i eksperimentalnog rada koji pridonose uspješnijem
rješavanju raznih bioekoloških problema ovih štetnika. Iznosim ovdje rezultate
četverogodišnjih vlastitih istraživanja ovih vrsta koji će, nadam se,
biti od koristi za buduću šumarsku praksu i šumarsku entomologiju uopće.


VELIKI TOPOLOV STAKLOKRILAC (Aegeria apiformis Cl)
(pčelka, stršljenka, stršljenak)


U istraživačkoj regiji vrsta je veoma široko rasprostrajena. Od 34
istraživana lokaliteta staklokrilaca javlja se u većoj ili manjoj populaciji
na njih 24. Gotovo da i nema nasada topola gdje je ne bismo nalazili. Dolazi
na raznim vrstama topola ali pretežno na »kanadskim« topolama, koje su,
čini se, manje otporne prema ovom štetniku. Samo iznimno konstatirano
je prisustvo nekoliko gusjenica ove vrste na starom primjerku vrste Salix
caprea. Imaga imaju raspon krila u prosjeku od 32 do 40 mm i ne pokazuju
značajnije morfološke varijacije. Leptiri se pojavljuju već od početka svibnja
do sredine srpnja mjeseca a najviše od sredine V do sredine VI. Međutim,
K. VASIĆ (1971) izražava samo vjerojatnost pojavljivanja u tom periodu
na temelju podataka za susjednu Italiju a Z. VAJDA (1974) navodi


SI. 1. Dendrološki prsten pridanka stabla kanadske topole veoma napadnut
ličinkama A. apiformis. Đelekovec, 1976.
Orig.