DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 48 <-- 48 --> PDF |
je bolja providna plastična posuda koju s kokonima izložimo na svjetlo radi sprečavanja razvitka plijesni. Ličinke koje smo sabrali zajedno s dijelovma drveta (korijena) u sobnim uvjetima razvića u potpunom mraku i u sredini vlažnijoj od unutrašnjosti biljnog materijala, prave tube i po nekoliko cm dugačke, izrađene od grizotina povezanih predivom. Unutar njih se i kukulje. MALI TOPOLOV STAKLOKRILAC (Paranthrene tabaniformis Rott) (Obadolik staklokrilac) I ova vrsta je u istraživanom području gotovo posvuda raširena, ali ne osobito brojna. Nalazimo je pojedinačno ili u manjem broju primjeraka u još preostalim rasađnicma i mladim tek podignutim plantažama topola, na svijetlim staništima uz puteve, na mladom poniku topola u nizinskom području, u drvoredimo topola, u starim šikarastim grmolikim stablima topola na suhim i sterilnim tlima, uz osunčane obale potoka i jaraka, na krčevinama topoünih plantaža i si. mjestima. Ličinke žive u raznim vrstama topola, rijetko u vrbi. Napadaju najčešće topolu tanjih sortimenata od 2 do 4 godine starosti, rjeđe su napadnuta srednjedobna i starija stabla. Napadnuta može biti cijela mlada topolova biljka počam od vrata korijena do vršnih zeljastih dijelova. Gusjenica probija koru i buši neposredno pod korom gradeći plitičasto udubljenje. Kasnije prodire, do srži mladog izbojka ili mladog stabalca i gradi do 10 cm dug hodnik upravljen prema gore. Na mjestima ubušivanja biljka reagira stvaranjem karakterističnih zadebljanja, gala, koje se lako zapažaju i karakterističan su simptom zaraze biljke. Gala je slična gali male topoline strizibuke (Saperda populnea) pa je nevjesta i neiskusna osoba može s njom zamijeniti. Međutim, gala od P. tabaniformis je u pravilu nešto veća, izduženija, glatke površine i na sebi uvijek ima otvor za izbacivanje crvotočine. Ponekad kroz taj otvor curi i biljni sok. U kasnu jesen i zimi kad su mlade biljke bez lišća, gale se dobro zapažaju i lako se tada može ustanoviti stupanj zaraze. Tada možemo izvršiti i mehaničko uništavanje zaraženih izbojaka ili injektiranje stabalaca tetraklor ugljikom ili benzinom, koji su se pokazali kao najbolji. Mlade gusjenice ubušuju se često u pazušcu listova ili pupoljaka, svuda gdje su tkiva nježnija, a naročito na mjestima različitih ozljeda. Radi toga i plantaža topola u kojima se gaji neka međukultura su mnogo više napadnute ovim štetnikom nego inače. Obrambena aktivnost vitalnijih biljaka može biti do te mjere izražena da biljka intenzivnim lučenjem biljnog soka i procesom obraštavanja uguši mladu gusjenicu a gala ostane obično započeta ili samo napola oblikovana. Na mjestima stvaranja gala debla mladih biljaka se lako lome i tu obično pri jačem vjetru pucaju a od mladih biljaka se formiraju grmolike biljke nepodesne za bilo kakvu privrednu eksploataciju. Oštećenja starijih biljaka (preko 15 godina starih) od groma ili vjetroloma također su prikladna mjesta za ubušivanje gusjenica. Redovito se na takvim mjestima pod korom i u blizini iverastih preloma stabla mogu tokom godine naći brojne gusjenice. Na površini takvog jednog preloma de 226 |