DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 52 <-- 52 --> PDF |
Iako je P. tabaniformis relativno dobro proučena vrsta, kako u svijetu tako i kod nas, još su uvijek prisutne neke dileme pa i kontradiktorna shvaćanja oko njene reprodukcije i drugih bioloških značajki. Ističemo ovdje jednu od najvažnijih, a to je trajanje razvića. U susjednim zemljama već je poodavno ustanovljeno (GEORGOPULOS, 1956; SZONTAGH, 1965) da ova vrsta ima jednogodišnju generaciju, suprotno od zemalja srednje i sjeverne Evrope gdje joj je generacija dvogodišnja. M. VASIĆ (1966) u ekološkim uvjetima istočne Slavonije i Baranje utvrđuje da ova vrsta ima jednogodišnji ciklus razvića. To potvrđuju i opažanja VUJIĆA (Vujić et al. 1967) za područje oko Novog Sada. Unatoč tome S. ŽIVOJINOVIĆ (1970) kao i K. VASIĆ (1971) i dalje tvrde da vrsta ima dovogodišnju generaciju kao i u zemljama srednje i sjeverne Evrope. Tek Z. VAIDA (1974) ističe jednogodisnqi ciklus razvoja. Kako se istraživanja Vasića odnose na ekološke prilike istočne Slavonije i Baranje, gdje u odnosu na Podravinu vlada veća aridnost, istražio sam trajanje razvića u ovdašnjim uvjetima eksperimentalnim putem. U jesen 1974. g. posadio sam u vrtu 10 zdravih i nezaraženih reznica kanadske topole. Iduće godine reznice su dobro ožilile i razvile po nekoliko nadzemnih izbojaka od kojih sam na svakoj ostavio samo po jedan, očekujući da će ih otkriti štetnik i na njih položiti jaja.. To se i dogodilo. Već krajem lipnja na zeljastim sočnim izbojcima zapažena su mjesta gdje su se ubušile gusjenice i gdje su se počele formirati gale, koje su se, što se više primicao kraj ljeta, sve više povećavale. Bilo ih je po nekoliko na svakom izbojku. Do jeseni su gale rasle i poprimile svoj karakterističan oblik. Svi ižboji su bili gusto zaraženi brojnim ličinkama koje su kroz otvore izbacivale crvotočinu. Na pojedinim izbojcima moglo se od pridanka do vrla izbrojiti i do 10 gala. Poslije jednog prezimljenja, u toku druge polovice svibnja, a osobito u lipnju 1976. g., iz tih gala uslijedilo je izlijetanje leptira. Ukupno je izletjelo 38 životinja dok je 8 ličinaka bilo zaraženo entomofagnim insektima. Prije početka leženja leptira zaraženi izbojci su odrezani i stavljeni u insektarij radi hvatanja imaga. Dakle, leptiri su izletjeli iz gala nastalih protekle godine pa im je prema tome razviće trajalo samo jednu godinu (s jednim prezimljenjem). Isti rezultati ponovili su se i u produženom uzgoju u toku 1977. Ova saznanja svakako i za ovo područje imaju velik praktičan značaj. Kako je let leptira u toku godine dosta protegnut, rijetko ih susrećemo u većoj množini. Ipak ,najviše ih se pojavljuje u toku V i VI mjeseca. Za prijepodnevnih sati, kada dnevne temperature nisu još dosegle svoj maksimum, leptire opažamo po deblima topola u blizini mjesta odakle su izletjeli, po rubnim dijelovima plantaža te na ozlijeđenim i svježe polomljenim biljkama. Kasnije se leptiri više zadržavaju u krošnjama stabala pa ih se teže opaža a tada su i više pokretni. Rado posjećuju cvatove abdovine, hebda (Sambucus ebulus)), osobito na osunčanim staništima. Kopula se vrši ubrzo poslije izlijetanja. Traje prema vlastitim opažanjima oko dva sata i odmah poslije toga ženka počinje s odlaganjem jaja (si. 10). Jaja ženka odlaže pojedinačno, zalijepljena po površini kore i to u prosjeku od 200 do 400 komada. Embrionalni razvitak traje oko desetak dana. |