DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 57     <-- 57 -->        PDF

Površinsko tlo ne bi se smjelo odbacivati zbog sterilnosti (11, 15), ako je
najgornji sloj tla koji je bogat s mikroorganizmima izrazito tanak (čest
slučaj kod šumskih tala). To vrijedi naročito onda ako se radi isključivo o
kvalitetnim istraživanjima mikroflore.


Staklene bočice i polivinil kesice, u koje se odlažu uzorci, moraju imati
dovoljno slobodnog prostora za zrak (ne smiju biti sasvim ispunjene sa
tlom), tako da je kod transporta i usklađištenja moguća izvjesna respiracija
flore i faune tla (ako nismo toliko snizili temperaturu na kojoj držimo
uzorke, da je respiracija otsutna). Raspoloživi kisik inače se potroši, pa
dio mikrobne populacije može stradati.


Kada se uzorci transportiraju i uskladište, moguće su u njima izvjesne
nepoželjne mikrobiološke promjene, pri kojima se broj mikroorganizama
smanjuje ili povećava, ugibaju neke fiziološke i taksonomske grupe mikroorganizama,
a potencijalna mikroflora i mikrofauna može se aktivirati. Nastaje
redistribucija vode tla, volatilne tvari ishlapljuju i narušava se dinamički
mikrobiološki ekvilibrijum tla. Za sve gore opisane pojave dao sam
jedan zajednički naziv: »mikrobiološka degradacija tla«.


Kod raznih tala mikrobiološka degradacija može biti raznolika. Kadkada
je jedva primjetljiva ili je otsutna. Degradacija uzorka to je veća što
je aktivnija mikroflora i mikrofauna.


Držanjem uzoraka na niskoj temperaturi, mikrobiološka degradacija
možda se može izbjeći, a gotovo sigurno reducirati. Zbog straha da će neki
mikroorganizmi uginuti, neki mikrobiolozi izbjegavaju stavljanje uzoraka
na nisku temperaturu (PARKINSON et al., 1971). Ipak izgleda da je bolje
držanje tla na temperaturi od + 4<> C, nego u sobnoj temperaturi ili na
temperaturi kakva je bila u tlu pri uzimanju uzoraka.


Dobar je tretman, ako se temperatura snizi toliko da su svi mikorobiološki
procesi znatno usporedni, a da istovremeno mikroorganizmi ne ugibaju
mnogo. Ta varijanta nezgodna je zbog kondenzacije vode iz uzoraka na stijenkama
polivinil vrećica. Izgleda da je mikrobiološka degradicija otsutna
zimi, kada vladaju niske temperature (ako se i uskladištenje vrši pri niskim
temperaturama). Također ona može biti otsutna ili reducirana ljeti, kada je
tlo potpuno suho, pa su flora i fauna tla inaktivni.


Ne slažem se s Parkinsonom et al. (1971) koji tvrde da je mikrobiološka
degradacija nevažna kod uzoraka iz kojih se nastoji dobiti mikroorganizme
sposobne za proizvodnju korisnih i upotrebljivih antibiotika.


Minijaturni pokretljivi mikrobiološki laboratorij bio bi potreban, ako


su istraženi tereni vrlo daleko od laboratorija, da se ne troši mnogo ovog vre


mena na transport uzoraka pri čemu se uz postojeće tretmane oni mogu


znatno promijeniti u mikrobiološkom pogledu.


Prije početka analize trebalo bi dati opis boje, vlage, strukture i kon


zistencije uzoraka kao i broj korijenja i njegovu biomasu u uzorcima. Ako


je tamnija boja, treba ustanoviti da li potječe od humusa ili od mineralnih


dijelova tla. Primjetio sam da su spomenuti parametri često u korelaciji s


brojevima mikroorganizama dobivenim dilucionom metodom. Ako imamo vi


še uzoraka i izvjesna prijašnja iskustva (naročito ako su neki uzorci već ana


lizirani), moguće je na komparativnoj osnovi kadkada dosta dobro predvidje


ti brojeve koji se kasnije dilucionom metodom precizno utvrđuju.