DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1980 str. 69     <-- 69 -->        PDF

NANOŠENJE BUSOLNIH POLIGONSKIH VLAKOVA
POMOĆU RAČUNANJA RELATIVNIH KOORDINATA


NIKOLA SEGEDI, dipl. inž. šum.


Služba za uređivanje šuma — Vinkovci


U šumarskoj se praksi još uvijek dosta koriste busolni instrumenti za snimanje
raznih detalja na terenu, u svrhu kartiranja na šumsko gospodarskim kartama.
Razlozi su poznati: relativno brz rad na terenu, i zadovoljavajuća točnost,
koja se takvim radom postiže, pogotovo novijim tipovima instrumenata.


Kartiranje tako dobivenih podataka vrši se ili busolama za nanošenje ili pak
raznim tipovima transportera. Računanje koordinata točaka busolnih vlakova
spominje se u literaturi samo kao mogućnost, ali bez dovoljno praktičnih uputa
za njeno korišćenje. To je donekle i razumljivo, jer do nedavna isključiva upotreba
logaritamskih tablica i pomoćnih obrazaca zahtijeva dosta vremena, koje
se busolom ili transporterom uštede.


Pojava džepnih elektroničkih kalkulatora, koji mogu računati trigonometrijske
i ostale funkcije, omogućava da se i ova metoda koristi, kako je još nedavno
»revolucionirala« i računanje klasičnih poligonskih vlakova.


Ovdje se opisuje jedan od načina, već nekoliko godina korišćen za uređivanje
šuma u Vinkovcima. On ne zahtijeva nikakove posebne obrasce (formulare), a dobiveni
se podaci jednostavno nanose na prozirni milimetarski papir. Kako se vidi
iz priloga, potrebno je samo na desnoj strani manuala za snimanje (dio predviđen
za skicu) iscrtati dodatne kolone — desno od crtkanih linija. S tim u vezi,
već prilikom snimanja na terenu poželjno je skicu crtati nešto u desno, da za
proširenje manuala ostane dovoljno prostora.


U opisanom primjeru radi se o snimanju sastojine »b«, izlučene u odjelu
69 šumsko-gospodarske jedinice »Kragujna«. Granica odsjeka je snimljena busolnim
teodolitom »Kern«, čiji durbin za optičko mjerenje dužina ima optiku s
unutarnjim fokusiranjem, dakle mala konstanta k = 0, a velika K = 100. Kako
se radi o ravničastom terenu, vertikalni kutevi nisu očitavani, jer nema potrebe
za redukcijom kosih dužina.


Prateći manual i skicu vidljivo je, da je snimanje izvršeno najčešće upotreb-
Ijavanom metodom »na preskok«, kombinirajući i polarnu metodu. Instrument
je postavljen na točku 1, odatle su očitani podaci prema točki 2, gdje je stajala
letva; zatim je instrument premješten na točku 3, očitano je opet na točku 2,
a zatim su polarnom metodom snimljene točke 4, 5, 6 (obilježene kolčićem) i 7.
Iza toga je metodom na preskok obiđen cijeli odsjek, da bi se sa točke 24 opet
vezali na kolčić u točki 6. Na isti je način obilježena i točka 15, na koju se viziralo
sa točke 25, a odatle na točku 26, kao veznu na prosjeci. Udaljenost između