DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1980 str. 27 <-- 27 --> PDF |
U drvnoj industriji postavlja se pitanje povećanja postotka iskorišćenja sirovine s kojom ona raspolaže i da se to unese u zaključke. To bi trebalo rješavati s naukom i više ne bi smjelo biti podjele između nauke i operative, tj. nauka i udruženi rad moraju ići zajednički. Kako pak imamo delegate u svim institucijama, to je zadatak svih nas. »Osnovni faktori s kojima se mora računati u realizaciji naših programa su materijal i vrijeme, jer o njima bitno ovisi produktivnost rada.« Dok raspravljamo o povećanju izvoza produktivnost rada zanemarujemo, a bez nje ne možemo biti ni konkurentni na svjetskom tržištu. Kao trajni zadatak označio je Jurić povećanje proizvodnje sirovine za osiguranje trajne prerade drva. A za realizaciju tog imperativa nužno je dobro proučiti stanje naše organiziranosti i osigurati mogućnosti udruživanja rada i sredstava. Prema današnjem stanju dohotka (čistog, osobnog) i sredstava za fondove u drvnoj industriji to će se postići samo kvalitetnijom organizacijom. Početak je u shvaćanju, da iz Zakona o udruženom radu ne proizlaze samo prava nego i dužnosti, što bi trebalo sve utvrditi i dobiti društvenu verifikaciju i shvatiti da se »dohodak ne počinje stvarati i ne završava u osnovnoj organizaciji rada. Ima, npr. poslova, koje može obaviti jedan ili dva radnika u radnoj organizaciji, pa čemu da taj posao radi npr. 12 radnika, ako se radna organizacija sastoji od 12 OOUR-a. Ako se ne može to obaviti na bazi udruživanja rada tada »to u najmanju ruku znači, da se nema niti povjerenja, a po tome ne možemo ni izgraditi ovu zemlju, izvršavati zadatke«. Kao treće, Jurić se osvrće na povećanje šumskog fonda odnosno programiranja šumske proizvodnje sirovine kao vrlo bitnog posla. U ovom poslu u prvom redu riječ treba dati nauka tj. ona mora utvrditi i predložiti, gdje šta može ići i to u projektima, u kojima će biti »dana tehnologija, organizacija i efekti kao što se to radi za svaki projekt, ako hoćemo ući u investicije«. Zatim Ing. Jurić prelazi na područje izvoza. Konstatira, da je šumsko-drvnoindustrijski kompleks, kako prije, tako i danas »vrlo intenzivan u izvozu i vrlo akumulativan u neto deviznom efektu, ali od toga za šumarstvo ostaje vrlo malo ... s čime se nikako ne možemo pomiriti kao da je šumarstvo izvan društvenog kompleksa.« Da se stanje poboljša potreba je da naši delegati u SIZ-ovima za ekonomske poslove s inozemstvom »doista odlučuju o najhitnijim stvarima, koje su danas ovom društvu potrebne ... Iz iskustva govorim, da se da-, nas glavni dio već podijeli nekim drugim sistemima«. Kao nužnost u novim programima izvoza treba dati prvenstvo izvozu finalnih proizvoda, jer će inače drvna industrija ostati bez sirovina (u ovoj je godini izvoz prema prošloj povećan za 50°/o). Na toj bazi za područje Slavonije i Baranje izrađen je program prema kojem na 200 milijuna dolara izvoza otpada 100 milijuna dolara uvoza kvalitetnog repromaterijala i opreme. Za ovaj račun uzet je uvjetni proizvod, koji se danas najteže proizvodi, dakle uz nepovoljnije uvjete. Govornik smatra, da ovakvi programi ne bi smjeli biti predmet rasprave, ne samo u ovoj gra ni nego i u svima, jer je poznato, da je teže proizvesti i prodati finalni proizvod nego sirovinu. »U tom procesu i s takvom dinamikom bi trebali prerađivači drveta daleko više nego proizvođači sirovina da se pozabave i pojave u našoj zajednici u našem SIZ-u s takvim projektima i programima i da se založimo da damo svoj doprinos u tome dijelu«. Ako se to ne izvrši, onda svi apeli, od najviših do najnižih foruma, do mjesne zajednice, ne će vrijediti ništa, jer 413 |