DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1980 str. 32     <-- 32 -->        PDF

Druga grupa problema u radu šumarske inspekcije proističe iz nerješenih
pitanja u šumarstvu, radi kojih smo se danas i sastali, je neprovođenje Zakona


o šumama tj. nedonošenje odluka o šumsko-privrcdnim područjima, o reprodukciji,
o osnovnim organizacijama, o renti, o kršu, o privatnim šumama, itd. Dok
se ne donesu ti propisi ni šumarska inspekcija ne može djelotvorno djelovati,
jer može samo utvrditi da to i to nije u skladu sa Zakonom, ali dalje više ništa
ne može poduzeti. Dakle, kada se provedu sve odredbe sadanjeg Zakona o šumama,
a koji je na snazi već tri godine, tada će se moći i od inspekcije tražiti,
da ona u cjelosti vrši svoju djelatnost.
Treća grupa pitanja je životni standard šumarskih inspektora. Pojedini inspektori
imaju i do 50% manja primanja od inženjera u organizacijama udruženog
rada na istom području, u istoj općini (npr. 7—8000 dinara mjesečno prema
15 — 20000 dinara), pa kakvo može biti djelovanje takvog inspektora? Posljedica
takvog stanja je negativna selekcija kadrova u šumarskoj inspekciji i smanjenje
broja inspektora, koji odlaze na bolje plaćena radna mjesta. Stoga je situacija
1979. godine bila lošija nego 1978, a ove će godine biti vjerojatno lošija nego 1979.
Stoga je nužno, da se nešto napravi i za poboljšanje standarda ovih radnika. O
tome je Republički inspektorat predložio Izvršnom vijeću Sabora poseban izvještaj
o kojem su predloženi i zaključci u tom smislu.


Zatim je Horvatinović iznio »nekoliko svojih razmišljanja i razmišljanja inspektora
o današnjoj situaciji u šumarstvu«. Neki postavljaju pitanje, da li neizvršavanje
odredaba Zakona o šumama o organizaciji i dr. smeta šumarstvu ili
ne, odnosno, da li je to samo formalno ili i suštinsko pitanje. Što više, pojedini
drugovi na odgovornim položajima smatraju, da je to više formalno nego suštinsko
pitanje. Međutim, to je suštinsko pitanje, a pogotovo kada se uzmu zajedno,
i bez njegovog rješavanja postojeće stanje direktno nanosi štetu cijeloj
grani šumarstva i šumama kao dobru od općeg interesa i njihovoj ulozi u zaštiti
čovjekove okoline. Za podkrjepu toga Horvatinović iznosi stanje s gospodarskim
osnovama.


Gospodarske osnove izrađivane su, a i danas se izrađuju, pod pretpostavkom,
da je gospodarska jedinica dio šire cjeline tj. ne samo šumarije — OOUR-a nego
šumsko-privrednog područja, područja radne organizacije te se reprodukcija, prosta
i proširena, kao i potrajnost prihoda osiguravaju na širem području od
OOUR-a — Šumarije. Prema tome u gospodarskoj osnovi ugrađeni podaci i zadaci
koji se svi odnose na cijelo gospodarsko područje i radnu organizaciju a
ne samo šumariju. Današnja stvarnost naprotiv je takva, da radna organizacija
postoji samo formalno a OOUR-i zapravo međusobno i nemaju drugih odnosa
osim zajedničkih službi. To ima za posljedicu da »bogate« šumarije tj. šumarije
sa za sječu dozrelim sastojinama, s vrijednom vrsti drveća i povoljnijih uslova
iskorišćivanja, imaju velike prihode i mogućnosti većih investicija, visokoga
standarda radnika i da pomažu društveno-političke organizacije. »Siromašniji«
OOUR-i tj. oni s manjim etatom i drugim nepovoljnim uslovima a s velikim
obavezama za reprodukciju šuma ne mogu izvršavati odredbe gospodarske osnove
o obnovi i uzgoju šuma iako su primanja i standart radnika pri dnu grane šumarstva.
Posebno je loše, ako takvi OOUR-i pokušavaju u standardu slijediti
bogatije šumarije, pa se u tom slučaju odredbe gospodarske osnove nikako ne
provode, već se vrše forsirane sječe, ne vodi se briga o pošumljivanju, već se
kreće putem devastacije šume. Neki OOUR-i dobivaju znatna sredstva kada se


418