DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1980 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Proizvodnja sadnica može se osigurati kontejnerskom proizvodnjom od 250 000 komada dnevno u rasadnicima Šumarije Buje i toj proizvodnji ne stoji na putu ništa drugo nego osiguranje financijskih sredstava te kvalitetno sjeme. Proizvodnja bi bila pod nadzorom Šumarskog instituta u Jastrebarskom (dr N. Komlenović i drugi), a Institut bi osigurao i sjeme. Kako mi o ljetnoj sadnji nemamo iskustva, to će u okviru omladinske istraživačke akcije »TITOVIM PUTEM 80« studenti šumarstva i drugi zainteresirani izvršiti u Istri pokusne sadnje na više načina, a koristit će se i iskustva takove sadnje u drugim mediteranskim zemljama. Za ljetnu sadnju u kontinentalnom dijelu koristiti ćemo iskustva iz SR Srbije i Makedonije, gdje se takva pošumljivanja obavljaju u jednakim i sličnim klimatskim uvjetima. Osim sadnje treba organizirati i njegu pošumljenih površina tijekom više godina nakon sadnje. Godišnje bi trebalo pošumljivanjem obuhvatiti površinu od cea 15000 ha (Socijalistički savez je predlagao 20000 ha). Kao problem postavlja se i vlasništvo površina, jer će na nekim planiranim kompleksima biti velikim dijelom u privatnom vlasništvu ili kao društveni posjed nešumarskih organizacija. Kako zbog proizvodnje drvne sirovine, tako i radi ekološke uloge šume, nama je kao društvenoj zajednici važno, da se što više pošumi bez obzira na to radi li se o društvenom ili privatnom vlasništvu. Odnos prema vlasniku ili korisniku zemljišta koje se pošumljuje treba riješiti tako, da on bude zainteresiran za buduću šumsku sastojinu. Ako planiramo pošumljivanje jednog predjela, privatno vlasništvo ne može biti zapreka kontinuiteta izvođenja radova, a vlasnik buduće šume mora biti uvjeren o koristi koju će dobiti iz ovog zemljišta kroz šumu. Dobar primjer ispravnog postupka u tome smislu nalazimo u iskustvu Francuske, gdje se od 1945. godine do danas pošumilo više milijuna hektara privatnog posjeda. O ispravnom rješenju ovoga detalja ovisit će, u velikoj mjeri, uspjeh naše akcije pošumljivanja u SR Hrvatskoj. Savez ITDŠDI Hrvatske, nastavlja B. Prpić, predlaže, da se, poput »GORANA« u drugim Republikama, i u Hrvatskoj osnuje analogna organizacija, eventualno pod nazivom »DRUŠTVO PRIJATELJA ŠUME«, u kojem se mogu okupiti svi, koji žele na tom poslu raditi. Na kraju moli druga iz Rep. konferencije SO omladine da uzme riječ, »jer bez omladine, zbog pomanjkanja radne snage, akcija ne će uspjeti«. 5. Pozivu B. Prpića odazvao se delegat Rep. konferencije socijalističke omladine Hrvatske Stjepan Behin . Nakon konstatacija, da je pošumljivanje nužnost i da mora ući u planove razvoja naše Republike za 1981 — 1985., izjavljuje, da će se omladina do maksimuma uključiti u ovu akciju. Radne akcije omladine organizaciono su dvojake: lokalne i kao savezne, odnosno republičke. Lokalne omladinske radne akcije su one koje se organiziraju na području jedne općine. Te planove izrađuju Općinske konferencije omladine s područnim šumskim gospodarstvima, a provodile bi se i uz pomoć Armije. To su jednodnevne, vikend, akcije, ali se njima osigurava kontinuitet rada. Za te akcije potrebna su samo sredstva za rad i sadnice, a ne i ono »grubo plaćanje«. Omladina bi radila u sva tri vremenska perioda tj. kako u proljeće tako i u ljeto i na jesen. Za veće komplekse, na nivou zajednice općina ili Republike, organizirale bi se republičke i savezne omladinske akcije, koje bi bile naseljskog tipa tj. za 420 |