DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1980 str. 5     <-- 5 -->        PDF

šum. list 104:391, 1980.


OSNOVNE POSTAVKE I PRINCIPI GOSPODARENJA U ŠUMAMA
SVIJETA I U NAŠOJ ZEMLJI


Prof. dr DUŠAN KLEPAC


OPĆENITO


Prije dva stoljeća razvila se u centralnoj Evropi šumarska znanost. Možda
nije pretjerano reći da je šumarstvo nastalo iz potrebe da se šume ravnomjerno
odnosno trajn o uživaju , jer se pokazalo da je potrošnja
drva u Evropi bila iz godine u godinu podjednaka. Ta je potrošnja prije
rata iznosila oko 300 milijuna m3 drva godišnje. Upravo ta činjenica obrazloženje
je za koncepciju tradicionalnog šumarstva koje počiva na prin cip
u trajnosti . Dakako, da se ta koncepcija reflektirala u razvoju šumarstva,
posebno u uređivanju šuma koje ima zadaću da pomoću gospodarskih
osnova planira uživanje šume tako da ono bude kontinuirano, tj. trajno
i podjednako. U tom smislu su i prve gospodarske osnove planirale uživanje
šuma za 100 godina unaprijed. To se postizavalo pomoću takozvane
opće ili generalne osnove sječa. Kratkoročno planiranje, tj. obično za
10 ili 20 godina unaprijed, vršilo se pomoću posebne ili specijalne osnove
sječa. Na taj je način bilo osigurano trajno uživanje šuma. Spomenute
osnove sječa, osigurale su princip trajnosti.


I baš zahvaljujući tom planiranju u šumarstvu, koje mi stručno zovemo
uređivanje šuma, mnoge naše šume nalaze se danas u vrlo dobru stanju,
premda su neke od njih na dohvat ruke glavnim prometnicama i premda
su decenijama i decenijama podmirivale sirovinom drvnu industriju i
davale našem društvu oko 4 do 5 milijuna m3 drvne mase a poslije Oslobođenja
i više kad smo godišnje sjekli oko 6,5 milijuna m3 drvne mase za obnovu
naše zemlje. Pa ipak naše šume, taj prirodni resurs, nije uništen,
premda je u pojedinim regijama negdje jače negdje manje iscrpljen.


U SR Hrvatskoj tim prirodnim resursom se gospodarilo na temelju
gospodarskih osnova tijekom više od jednog stoljeća tako da se on sam obnavljao
putem oplodnih i prebornih sječa pod rukovodstvom šumarskih
stručnjaka. I u tome leži glavna karakteristika šumarstva, da ono korist i
prirodni resurs koji se može sam obnoviti ako se njime
pravilno gospodari. Ukratko, šumski fond odnosno
drvna zaliha u šumi je- glavnica, koja treba da ostane
netaknuta a uživa se samo prirast odnosno kamate. Ta
je koncepcija dobro poznata, jer su naši šumarski stručnjaci bili odgojeni
baš u tom duhu. Spomenut ću u tom pogledu profesora Đ. Nenadić a
jednog od osnivača našeg najstarijeg šumarskog fakulteta. Prof Nenadić
je na Šumarskoj Akademiji i Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagre


391