DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1980 str. 52 <-- 52 --> PDF |
vrednih inžinjera i tehničara Jugoslavije i Saveza društva ekonomista Jugoslavije 1958. godine u Splitu SAVEZNO SAVJETOVANJE O KRŠU, koje je okupilo najeminentnije stručnjake sa područja šumarstva, poljoprivrede, vodoprivrede, elektroprivrede, saobraćaja, turizma, morskog ribarstva, ekonomiste i društvene radnike i rasvjetlilo sa svih gledišta stanje i mogućnosti razvoja i unapređenja kraškog područja Jugoslavije. Materijali za savjetovanje koji su obuhvatili osnovne podatke, poljoprivredu na kršu, šumarstvo na kršu, ostale važnije privredne grane na kršu i ekonomiku krša objavljeni su u pet knjiga i predstavljaju stručno i naučno kompleksno obrađenu problematiku krša nizom dragocjenih podataka trajne vrijednosti.i Nažalost, pomenuti »zlatni« period razvoja šumarstva na kršu, posebno na kršu Dalmacije kao njegovom najizrazitijem dijelu, bio je kratkog vijeka. Već od 1955. godine Fond za unapređivanje šumarstva kao osnovni materijalni činilac razvoja i unapređenja šumarstva na kršu počinje slabiti, da bi se koncem pedesetih godina ugasio. Od 1960. godine šumarske radne organizacije na području krša po statusu i uslovima poslovanja i privređivanja izjednačavaju se s onima iz kontinentalnog područja ekonomskih šuma. Od tada se na temelju tadašnjih propisa gospodarenje šumama odvija unutar tzv. šumskoprivrednih područja, a radne organizacije kojima je takovo područje povjereno na gospodarenje dužne su sredstvima za jednostavnu i proširenu reprodukciju šuma osiguravati iz prihoda koje ostvaruju sa šuma i šumskih zemljišta. Kako su mogućnosti ostvarivanja prihoda na kršu ograničene, a Fond za unapređenje šumarstva ukinut, došlo je do naglog slabljenja materijalnog položaja radnih organizacija koje gospodare šumama, što se direktno odrazilo na obim održavanja, zaštite i unapređenja šuma. Tako od pomenutih 2.000 ha koliko se pošum- Ijavalo godišnje sredinom pedesetih godina, nakon 1960. godine godišnji obim pošumljavanja svodi se na 200—300 ha. Pored opadanja intenziteta pošumljavanja i ostalih radova šume na kršu posljednji decenij pogađa još jedna nedaća, a to je nagli porast šteta od šumskih požara. Samo u razdoblju od 1971. do 1975.godine je u priobalnom dijelu Hrvatske požarima zahvaćeno 22.713 ha šumskih površina. To znači da je prosječno godišnje gorilo oko 4.500 ha, dok se u istom razdoblju godišnje umjetno pošumljavalo samo oko 500 ha. Ukidanjem Fonda za unapređivanje šumarstva i postupnim slabljenjem vlastite materijalne osnove šumarstvo Dalmacije i u organizacionom pogledu postaje sve nesređenije, dezintegrira se, a institucije nadgradnje osnovane radi njegovog unapređenja (Institut za pošumljivanje i melioraciju krša, Šumarska škola za krš, Sekcija za uređivanje šuma) reduciraju svoju djelatnost, da bi konačno potpuno prestale sa radom. Paraletno s time osipaju se i kadrovi. U takovim prilikama organizacioni oblici gospodarenja šumama morali su se prilagođavati materijalnim uslovima i shvaćanjima uloge i značaja šumarstva koji su vladali u pojedinim sredinama, što je dovelo do neobične neujednačenosti. Umjesto jedinstvenog šumskog gospodarstva za Dalmaciju — koje je trebalo gospodariti tzv. dalmatinskim šumsko privrednim područjem proglašenim odlukom Izvršnog vijeća Sabora iz 1967. g., do čijeg formiranja nikad nije došlo radi nepostojanja materijalnih uslova za njegovo djelovanje — go 1. Ova, kako je Šumarska enciklopedija iz 1963. god. I sv_ str_ 43 naziva, »najpotpunija i najveća publjkacija . . . o kršu« može se nabaviti u Savezu inžinjera i tehničara šumarstva i prerade drva Hrvatske, Zagreb, Trg Mažuranića 11 (UR) |