DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1980 str. 65     <-- 65 -->        PDF

IN MEMORIAM


MIJO KOTARSKI
dipl. in/., šum.


Dana 3. 8. 1980. god. nakon duge i teške
bolesti umro je u Kloštar Ivaniću
drug Mijo Kotarski, dipl. inž. šumarstva,
dugogodišnji referent uzgoja
Šumskog gospodarstva »Garjevica« u Kutini
odnosno Šum. gospodarstva »Josip
Kozarac« Nova Gradiška. Rođen je 11. I
1909. god. u Kloštar Ivaniću kao sin dobro
stojeće obrtničke porodice. Osnovnu
školu završio je u svom rodnom mjestu
a gimnaziju i šumarski fakultet u Zagrebu.
Državni stručni ispit položio je 1943.
godine.


Kotarski je počeo s radom kao šumarski
vježbenik u Kotarskoj oblasti u Vrbovskom
1939. godine, a nastavio na, tada,
banovinskom dobru »Topolovac« kod
Siska. Po završetku rata radi u Šumariji
Našice, u Ispostavi Kotarskog narodnog
odbora Pakrac a zatim kao šef planskog


sektora u Šumskom gospodarstvu »Viševica
« u Rijeci. Čežnja za rodnim krajem
i velika ljubav spram rođene majke vukla
ga je nazad u rodni kraj. Pri ponovnom
formiranju šumarije u Kloštar Ivaniću
1954. god., povodom reorganizacije
šumarstva i formiranja šumarija kao ustanova
sa samostalnim financiranjem,
dolazi za upravitelja Šumarije. Tu ostaje
sve do njezina ukidanja odnosno pripajanja
Šumariji Novoselec 1963. god., kada
prelazi u Šumsko gospodarstvo »GARJEVICA
« u Kutinu na dužnost voditelja
uzgoja. Na toj dužnosti ostaje i nakon
spajanja Šum. gospodarstva Kutina i Nova
Gradiška ü Šumsko gospodarstvo »JOSIP
KOZARAC« u Novoj Gradiški sve
do umirovljenja 1979. godine.


Kao šumar bio je ludo zaljubljen u šumu,
a napose u svoju »Žuticu« i »Marču«
u kojima je ostavio vidne tragove svojega
rada. Samoinicijativno počeo je
pošumljavati čistine Lonjskog polja (Behec)
topolama. Te su čistine ležale neiskorištene
osim što su okolnom žiteljstvu
služile kao sezonska pasišta za vrlo
maleni broj stoke. Pionir je zabrana paše
u šumi na tom području, jer je bio
uočio, da se i bez velikih ulaganja mogu
čistine u tom poplavnom području pošumiti
prirodnim putem jasenom i johom,
samo ako se zabrani paša a tim gaženje
i sabijanje tla kao i odgrizanje vršnih
pupova po stoci. U prigorskim šumama
(Marci) unosi četinjače i vrši intenzivno
čišćenje mladih sastojina.


Kao prijatelj i vjerni čuvar svakog četvornog
metra šume, shvatio je značaj i
vrijednost pronalaženja nafte na tom arealu.
I to prvo u prigorskim šumama a
potom i u »Žutici« i sve površine koje
su bile ustupljene naftnoj industriji i
iskrčene, nastojao je nadoknaditi pošumljavanjem
čistina, kako se šumska povr


451