DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1980 str. 65 <-- 65 --> PDF |
IN MEMORIAM MIJO KOTARSKI dipl. in/., šum. Dana 3. 8. 1980. god. nakon duge i teške bolesti umro je u Kloštar Ivaniću drug Mijo Kotarski, dipl. inž. šumarstva, dugogodišnji referent uzgoja Šumskog gospodarstva »Garjevica« u Kutini odnosno Šum. gospodarstva »Josip Kozarac« Nova Gradiška. Rođen je 11. I 1909. god. u Kloštar Ivaniću kao sin dobro stojeće obrtničke porodice. Osnovnu školu završio je u svom rodnom mjestu a gimnaziju i šumarski fakultet u Zagrebu. Državni stručni ispit položio je 1943. godine. Kotarski je počeo s radom kao šumarski vježbenik u Kotarskoj oblasti u Vrbovskom 1939. godine, a nastavio na, tada, banovinskom dobru »Topolovac« kod Siska. Po završetku rata radi u Šumariji Našice, u Ispostavi Kotarskog narodnog odbora Pakrac a zatim kao šef planskog sektora u Šumskom gospodarstvu »Viševica « u Rijeci. Čežnja za rodnim krajem i velika ljubav spram rođene majke vukla ga je nazad u rodni kraj. Pri ponovnom formiranju šumarije u Kloštar Ivaniću 1954. god., povodom reorganizacije šumarstva i formiranja šumarija kao ustanova sa samostalnim financiranjem, dolazi za upravitelja Šumarije. Tu ostaje sve do njezina ukidanja odnosno pripajanja Šumariji Novoselec 1963. god., kada prelazi u Šumsko gospodarstvo »GARJEVICA « u Kutinu na dužnost voditelja uzgoja. Na toj dužnosti ostaje i nakon spajanja Šum. gospodarstva Kutina i Nova Gradiška ü Šumsko gospodarstvo »JOSIP KOZARAC« u Novoj Gradiški sve do umirovljenja 1979. godine. Kao šumar bio je ludo zaljubljen u šumu, a napose u svoju »Žuticu« i »Marču« u kojima je ostavio vidne tragove svojega rada. Samoinicijativno počeo je pošumljavati čistine Lonjskog polja (Behec) topolama. Te su čistine ležale neiskorištene osim što su okolnom žiteljstvu služile kao sezonska pasišta za vrlo maleni broj stoke. Pionir je zabrana paše u šumi na tom području, jer je bio uočio, da se i bez velikih ulaganja mogu čistine u tom poplavnom području pošumiti prirodnim putem jasenom i johom, samo ako se zabrani paša a tim gaženje i sabijanje tla kao i odgrizanje vršnih pupova po stoci. U prigorskim šumama (Marci) unosi četinjače i vrši intenzivno čišćenje mladih sastojina. Kao prijatelj i vjerni čuvar svakog četvornog metra šume, shvatio je značaj i vrijednost pronalaženja nafte na tom arealu. I to prvo u prigorskim šumama a potom i u »Žutici« i sve površine koje su bile ustupljene naftnoj industriji i iskrčene, nastojao je nadoknaditi pošumljavanjem čistina, kako se šumska povr 451 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1980 str. 66 <-- 66 --> PDF |
šina ne bi smanjivala. Pri tome je uvijek u dogovoru sa »naftašima« nastojao da se od šume oduzme samo najnužnije potrebnu površinu i da se pri gradnji prometnice koriste postojeće prosjeke; to je koristilo otvaranju šumskog kompleksa. Po završenoj eksploataciji nafte sva su se zemljišta vraćala šumarstvu. Katastrofalno sušenje hrasta u šumi »Žutica« u vremenu od 1965—1975. god. jako ga je potreslo, ali je i tu odmah počeo s unašanjem topola kao brzorastuće vrste, kako bi se u što kraćem vremenskom periodu nadoknadio gubitak drvne mase prouzrokovan sušenjem. Kao uzgajivač uočio je, da se u sastojinama sa vrstama drveća koje traže duže ophodnje, drvna masa može povećati unašanjem mekih listača, posebice lipe i johe, koje za svoju zrelost traže kraću ophodnju, pa u sve branjevine i sječine unosi te vrste. Poseban hobi bilo mu je parkiranje. Rodni Kloštar Ivanić može samo njemu zahvaliti što je sav ozelenjen i tu si je ostavio trajni spomen. Isto tako aktivan je u parkiranju i ozelenjavanju Kutine i uložio je puno truda i energije dok je odgovorne uvjerio da je ozelen javan je neophodno potrebno nakon izgradnje tvornice umjetnih gnojiva i postojeće ostale kemijske industrije jakog zagađivavača zraka i čovjekove okoline. Kao rukovodioc uzgoja u gospodarstvu vodio je brigu o godišnjim etatima, pošumljavanju i popunjavanju te nadzirao i upućivao osoblje u vođenju proreda i vršenju doznaka. Za njega nije postojalo radno vrijeme. Vrlo često je radio i 12— 14 sati dnevno, zaista volio je raditi, pa i pod kraj službovanja, kada je skoro pola godine bolovao i proveo u bolnici i makar je navršio 70 godina života ne želi ići u mirovinu, jer se je još uvijek smatrao sposobnim za rad. Učestvovao je i u javnom i političkom životu svoje općine i svoje mjesne zajednice. Duže vrijeme bio je član općinske skupštine Ivanić grad. U šumarskim krugovima bio je poznat kao aktivni učesnik na svim skupovima i diskutant po svim problemima šumarstva. Iako skrhan teškom bolesti želi prisustvovati »Savjetovanju o aktuelnim problemima i samoupravnom razvoju šumsko prerađivačkog kompleksa SR Hrvatske « koje se održalo 24. VI. o. god. ali više nije mogao zbog sve težeg stanja bolesti. Za svoj predani i djelotvorni rad u šumarstvu od strane Saveza inžinjera i tehničara šumarstva i drvne industrije 1976. godine povodom 130-godišnjice Hrvatskog šumarskog društva i 100-god. izlaženja »Šumarskog lista« dobio je zlatnu medalju. Sahranjen je 5. 8. 1980. god. na mjesnom groblju u Kloštar Ivaniću ispraćen od velikog broja mještana i kolega. Smrću druga inž. Mije Kotarskog-našega »MIŠKA « naša zelena struka gubi jednoga svoga vrijednog stručnjaka. Neka mu je slava! Inž E. Vilček |