DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1980 str. 66 <-- 66 --> PDF |
šina ne bi smanjivala. Pri tome je uvijek u dogovoru sa »naftašima« nastojao da se od šume oduzme samo najnužnije potrebnu površinu i da se pri gradnji prometnice koriste postojeće prosjeke; to je koristilo otvaranju šumskog kompleksa. Po završenoj eksploataciji nafte sva su se zemljišta vraćala šumarstvu. Katastrofalno sušenje hrasta u šumi »Žutica« u vremenu od 1965—1975. god. jako ga je potreslo, ali je i tu odmah počeo s unašanjem topola kao brzorastuće vrste, kako bi se u što kraćem vremenskom periodu nadoknadio gubitak drvne mase prouzrokovan sušenjem. Kao uzgajivač uočio je, da se u sastojinama sa vrstama drveća koje traže duže ophodnje, drvna masa može povećati unašanjem mekih listača, posebice lipe i johe, koje za svoju zrelost traže kraću ophodnju, pa u sve branjevine i sječine unosi te vrste. Poseban hobi bilo mu je parkiranje. Rodni Kloštar Ivanić može samo njemu zahvaliti što je sav ozelenjen i tu si je ostavio trajni spomen. Isto tako aktivan je u parkiranju i ozelenjavanju Kutine i uložio je puno truda i energije dok je odgovorne uvjerio da je ozelen javan je neophodno potrebno nakon izgradnje tvornice umjetnih gnojiva i postojeće ostale kemijske industrije jakog zagađivavača zraka i čovjekove okoline. Kao rukovodioc uzgoja u gospodarstvu vodio je brigu o godišnjim etatima, pošumljavanju i popunjavanju te nadzirao i upućivao osoblje u vođenju proreda i vršenju doznaka. Za njega nije postojalo radno vrijeme. Vrlo često je radio i 12— 14 sati dnevno, zaista volio je raditi, pa i pod kraj službovanja, kada je skoro pola godine bolovao i proveo u bolnici i makar je navršio 70 godina života ne želi ići u mirovinu, jer se je još uvijek smatrao sposobnim za rad. Učestvovao je i u javnom i političkom životu svoje općine i svoje mjesne zajednice. Duže vrijeme bio je član općinske skupštine Ivanić grad. U šumarskim krugovima bio je poznat kao aktivni učesnik na svim skupovima i diskutant po svim problemima šumarstva. Iako skrhan teškom bolesti želi prisustvovati »Savjetovanju o aktuelnim problemima i samoupravnom razvoju šumsko prerađivačkog kompleksa SR Hrvatske « koje se održalo 24. VI. o. god. ali više nije mogao zbog sve težeg stanja bolesti. Za svoj predani i djelotvorni rad u šumarstvu od strane Saveza inžinjera i tehničara šumarstva i drvne industrije 1976. godine povodom 130-godišnjice Hrvatskog šumarskog društva i 100-god. izlaženja »Šumarskog lista« dobio je zlatnu medalju. Sahranjen je 5. 8. 1980. god. na mjesnom groblju u Kloštar Ivaniću ispraćen od velikog broja mještana i kolega. Smrću druga inž. Mije Kotarskog-našega »MIŠKA « naša zelena struka gubi jednoga svoga vrijednog stručnjaka. Neka mu je slava! Inž E. Vilček |