DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 100     <-- 100 -->        PDF

DOMAĆA STRUČNA LITERATURA


Dr Mitja Zupančić: SMREKOVI
GOZDOVI V MRAZIŠČIH DINARSKEGA
GORSTVA SLOVENIJE


Slovenska akademija znanosti i umjetnosti,
kl. 4, dela 24, sv. 7, Ljubljana 1980.


Koncem 1980. godine izašla je iz štampe
opsežna studija o smrčevim šumama
rnrazišta Dinarskog područja Slovenije.
Knjiga ima opseg od 262 stranice, sa
posebnim dodatkom tabelarnih priloga u
zasebnoj svesci, a podijeljena je na: I
Uvod, II Metodika rada, III Smrča u Sloveniji,
opisom same vrste i posebno njenih
fitocenoza, IV Zajednice smrčevih u
mrazištima dinarskog područja Slovenije,
i V Sinteza, podjele, diskusije i zaključci,
Literatura (sa 165 bibliografskih
jedinica).


Knjiga sadrži 12 fotografija, 32 dijagrama,
6 vegetacijskih profila, 36 tabela i
4 fitocenološke tabele istraživanih asocijacija
smrčevih šuma (dijelom u tekstu,
a dijelom u posebnom prilogu).


U uvodnom dijelu autor nas upoznaje
sa dosadašnjim rezultatima istraživanja
smrčevih šuma u Evropi i kod nas i obrazlaže
potrebu fitocenoloških istraživanja
ovih zajednica. U Metodici rada izloženi
su principi terenskih i kabinetskih
istraživanja.


U poglavlju »Smrča i smrčeve šume
Slovenije« obrađuje se: 1. smrča u Sloveniji
(horološke, autekološkc, taksonomske
i polinološke osobine) i 2. smrčeve
zajednice Slovenije na osnovu istraživanja
drugih autora, te sagledavanja sintaksonomskih
kategorija — Rhododendro
— Vaccinion Br — BI, 1926., Abieti


— Piceion Br BI 1930, Vaccinio-Piceion
Bi-— BI (1938) 1939, Vaccinio — Piceetalia
Br-Bl 1939, Vaccinio — Piceetea Br-Bl
1939 emend. Zupančić 1976.
U poglavlju »Smrčeve šume rnrazišta
dinarskog područja Slovenije« autor je


98


prije prikaza osnovnih rezultata istraživanja,
ekološki i vegetacijski okarakterisao
područje istraživanja — Trnovski
gozd i Notranjski Snježnik, sa vegetacijskim
profilima i dijagramima, veoma
detaljno i seriozno sačinjenim, na osnovu
kojih se dobiva vjerna slika vegetacijskih
odnosa. Posebno je značajno u
tome sinekološko karakterisanje rnrazišta
kao specifičnih staništa tipova smrčevih
šuma borealnog karaktera u našim
fitogeografskim okvirima, sa nizom izvršenih
istraživanja mikro-klimc, što doprinosi
boljem razumijevanju karaktera
ovih šuma i vegetacijskih odnosa uopšte.


U vrlo iscrpnom i detaljnom prikazu
florističkih, sinekoloških (posebno mikroklimalskih),
sintaksonomskih, sinhroloških
i sindinamskih karakteristika, smrčeve
mrazišne šume Slovenije, autor je
definisao sa slijedećim asocijacijama:


A. PICEETUM
SUBALPINUM DINARICUM
(M. Wrab. 1960, 1969, nom. nud.)
Ass. n.
(Dinarska pretplaninska šuma smrče)
subasocijacije: fagetosum, adenostyletosum
alliariae, vaccinietosum vitis
idaeae, drepanoeladetosum, fac. mvrtllosum,
pyrolosum
B.
LUZULO ALBIDAE — PICEETUM Ass.
(Šuma smrče i bjeličaste bekice)
subasocijacije: fagetosum, majanthetosum
girgensohnii
C.
PICEETUM MONTANUM DINARICUM
Ass. n.
(Dinarska gorska šuma smrče)
subasocijacije: lvcopodietosum, fac.
fagosum adenostiletosum alliariae


Prva asocijacija Piceetum subalpinum
dniaricum rasprostranjena je u mrazištima
Trnovskog gozda i Snježnika na
nadm. visinama između 1000 i 1360 m
na podlozi trijaskih, donjojurskih i kred




ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 101     <-- 101 -->        PDF

nih krečnjaka i dolomita u vrtačama,
koje su mikro — i makro-reljcfski vrlo
izrazito građene. Njene pojedine subasocijacije
čine uglavnom visinsku zonaciju,
odnosno odražavaju reljefne ili
edafske razlike unutar asocijacije.


Druga asocijacija Luzulo albidae — PIceetum
rasprostranjena je u Trnovskom
gozdu i to u nekim mrazištima (Smrečje,
Vel. i Mala Lokva) na matičnoj podlozi
gornjojurskih tanko-pločastih krečnjaka
interkaliranih slojevima i grudama rožnjaka
koji su pokriveni koluvijalnim nanosima,
a koji sadrži krečnjački i kremeni
skelet i glinu, pa je zemljište pretežno
vrlo duboko (i do 6 m), kiselo smeđe
(opodzoljeno). Po ovim osobinama, ova
se asocijacija jasno izdvaja od prethodne.
Njene subasocijacije odražavaju također
visinske i edafske varijante.


Treča asocijacija Piceetum montanum
dinaricum raširena je na Notranjskom
Snježniku, iako se predpostavlja da se
ona prostire i na ostalim južnije zastupljenim
dinarskim planinama. Ona se širi
u vrlo dugim (do 2 km) dolinama i dragama
(dubine 100—400 m), čija dna leže
između 1060 i 1110 m, a okolni grebeni
i vrhovi dostižu 1280—1690 m. Raširena
je na kreenjačkoj podlozi koja je pokrivena
(pleistocenskim) ledničkim materijalom,
sastavljenim od zaobljenog
skeleta, šljunka i pijeska i ilovače različite
litološke strukture, ali pretežno
krečnjačke, tako da su se tu razvila
umjereno lesivirana smeđa karbonatna
tla, dijelom pliće smeđe karbonatno zemljište,
u kojem sa dubinom raste bazičnost.


Vrijedan doprinos autora je prikaz sistematskog
položaja smrčevih šuma (na
osnovu uporednih fitocenoloških tabela)
i njihova veza sa dosadašnjim opisanim
zajednicama na prostoru (istočno) alpskog
i (dinarsko) balkansko-karpatskog
prostora.


Za šumarsku praksu posebno značenje
imaju stratifikacije pojedinih asocijacija
(i subasocijacija), koje su date
uz florističke opise u tabelama, a još
više posebno poglavlje koje govori o privrednom
značenju svake zajednice. Tu
su date i detaljne analize sastojinske
strukture, drvne mase po hektaru, prosječne
starosti, načina podmlađivanja i
odgovarajućih uzgojnih mjera. Svakoj
zajednici dat je shematski prikaz prirodnih
i antropogeno uslovljenih sukcesija,
kao i opis i tabelarni prikaz fenofaza.


Završni dio studije pod naslovom »Sinteza,
podjele, zaključci i diskusije« je
u izvjesnoj mjeri rekapitulacija rezultata
istraživanja i ukazivanje na otvorene
probleme istraživanja smrčevih šuma na
području Jugoslavije.


Studija kolege M. Zupančića predstavlja
seriozan i izvanredno široko dokumentovan
naučni rad, sa utvrđenim novim
naučnim činjenicama. Nivo štampe je posebno
visok. Sve u svemu, ovim djelom
autor je obogatio litocenološku nauku, a
šumarskoj praksi pružio temeljne osnove
za racionalnije gospodarenje ovim šumama,
pa mu ovom prilikom čestitamo i
želimo dalje uspjehe.


Dr Vitomir Stefanović