DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 69 <-- 69 --> PDF |
svojstveni sjevernim krajevima naše države da je najezda u tragovima ili potpuno zahvatila i obalno područje. Takva pristizanja vidljiva su iz izvještaja o stranim nalazima prstenovanih sjenica (ŠTROMAR, 1975 i 1978). Sigurno je da se ta pojava u nas nije dovoljno istraživala, ali stimulira daljni tijek istraživanja kao što je potican baš zbog nedorečenosti i u ostaloj Evropi. Sitta europaea, brgljez obični je barem u srednjoj Evropi veoma vjeran svome kraju, a kao odrasla ptica vjerna mjestu, ipak se može naći, pa makar rijetko na invazionim kretanjima. To vrijedi prije svega za sjeveroistočne rase. Carcluelis spinus, zelenčica ovčica i Carduelis flammea, juričica sjeverna nastupaju također u najezdi, koje se vremenski prekrivaju s invazijama velikog djetla i jelove sjenice. Za njih imaju veliko značenje u ishrani johine i brezove sjemenke kao i urod od smreke i bora. Zelenčice se šire od istoka prema jugu i dospijevaju u invaziji sve do španjolske. Neke populacije zimuju u arktičkim gnijezdilištima zavisno od brezovih sjemenaka. Pyrrhula pyrrhula, zimovka ćućurin može se također naći u najezdi kao što je pribilježeno za kursku obalu. Variranja u broju mogu biti velika. Međutim istraživanja u nas zimi 1979/80. pokazala su da su bile naročito jake akumulacije za vrijeme izuzetno, hladnih i snježnih dana u užem području Zagreba i u Krškoj dolini (ŠTROMAR, 1980). Istraživanja na terenu su bila komparativna, dok zaključci govore o invaziji, jer su grupe brojile i do 300 primjeraka. Istraživanja kretanja zeba nikavica, Fringilla montifringilla, gjezdarica visoko nordijskih šuma staroga svijeta pokazala su da dolazi kao redoviti gost zimi na bukov žir. Seoba slijedi na jednoj veoma širokoj fronti prema W-SW. Pravac vjetra može igrati veliku ulogu (anemoatropismus) Poznata je njena vjernost mjestu zimovanja, ali može tijekom godina zimovati na različitim mjestima. Kod Garrulus glandarius, sojke kreštalice kretanja su manje jasna. Može se eventualno govoriti o 6 godišnjim invazionim intervalima. Postoje pojedinačne i lokalne invazije koje kad se sliju zajedno daju dojam jedne velike. Seoba se odvija u valovima s dnevnim kretanjem od 60 do 80 km, dok kao hrana služe uglavnom plodovi hrasta. Smatra se da u toj dinamici populacije ne malu ulogu igraju endogeni faktori. Ova vizija najezdaša ne bi bila potpuna kada se ne bi još spomenuli Tardus pilaris, drozd bravenjak i Panurus biamircus, bazgovka brkata. Za prvu vrstu poznati su takvi prodori svake treće ili četvrte godine. Naročito jaka nadiranja bijahu u siječnju 1937. godine. Jedan je val krajem siječnja prodro čak do Grenlanda, gdje se odsad pojavljuje kao nova gnjezdarica. Za drugu vrstu izgleda da stanje gustoće populacije dovodi do erupcije i snalaženja na novim biotopima gnježđenja. Po stranim nalazima (ŠTROMAR, 1967) našu zemlju posjećuju u priličnom broju preko nepovoljnih zimskih mjeseci bazgovke brkate, koje su uglavnom prstenovane u Austriji na području uz Nežidersko jezero. Poznato je da one u današnjem vremenu gnijezde na području Vojvodine (PELLE, 1977). U drugu grupu najezdaša, koja uglavnom konsumiraju animalnu hranu spomenuli bi uglavnom neke noćne grabljivice, čija je dinamika populacije |