DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 81 <-- 81 --> PDF |
PORTRETI FRANJO CORDAŠIC (1830 — 1906) Povijest šumarstva za cjelinu SR, današnje, Hrvatske mora se razmatrati odvojeno za njezin jugozapadni (primorsko-otočni) dio od sjeveroistočnog (kontinentalnog) dijela. Pri tome nemamo na umu podatke o postojanju šuma na cijelom području SRH, jer je to područje klimazonalne zajednice šume, nego na podatke o djelovanju čovjeka na šumu, a tu, prema danas poznatim izvorima, postoji vremenski razmak od preko 400 godina. Naime, dok za Primorsku Hrvatsku takav prvi dokument dati iz 1 103. godine, za kontinentalni dio takav dokument datira tok iz 1514. godine. Prvi je »Statu t Lige kotara ninskog«, koji sadrži neke odredbe koje se odnose i na šumu (lit. 2, str. 323), a drugi je »Tripartitum opus iuris inelyti regni Hungariae« madžarskog pravnika Verböczia (lit. 3, str. 560. 2. stupac dolje). Međutim u kasnijem periodu opet nastaje daljnja podvojenost kao posljedica postojanja Vojne krajine s vojnom upravom neposredno podvrgnutoj Beču i civilne ili banske Hrvatske, u kojoj je djelovao Sabor i ban s određenim |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 82 <-- 82 --> PDF |
stupnjem autonomije. Tako je i organizacija šumarstva (šumarska politika) sve do osamdesetu) godina XTX stoljeća bila odvojena. U Banskoj Hrvatskoj od 1858. godine primjenjuje se Zakon o šumama koji je 1852. godine propisan za austrijs´ku polu Austro-ugarske monarhije, ali stvarna organizacija šumarske službe datira tek od 1871/72. godine. Tvorac te organizacije je FRANJO CORDAŠIC. 1. Franjo Čordašić rođen je u Vinkovcima 1830. godine u staroj krajiškoj obitelji. U Vinkovcima polazio je i pučku školu i gimnaziju, koju je i svršio s odličnim uspjehom. Vinkovci su tada bili u sklopu Vojne krajine, a vrhovna oblast bila je C. i kr. vojno ministarstvo u Beču. To Ministarstvo upućuje Čordašića kao svog stipendistu na studij u C. i kr. šumarsku akademiju u Mariabrunnu, koju i svršava 1852. godine, opet, s odličnim uspjehom. U sklop stručnog osposobljavanja spadala je tada (lit. 1, str. 367) i praktična izobrazba u tadanjem C. i kr. dvorskom šumskom uredu u bečkom Prateru, gdje je Čordašić ostao do mjeseca veljače 1853. godine »poglavito u lovačkoj praksi«. Nakon završene prakse imenovan je c, i kr. krajiškim šumarom kod Otočne imovne općine sa sjedištem u Brlogu, da tri godine kasnije, na vlastitu molbu, bude premješten k II banskoj pukovniji sa sjedištem u Kostajnici. Čordašić se bez sumnje istakao svojini radom (o tome možda postoje podaci u arhivu Vojne krajine), jer je 1861. godine bio izabran za nastavnika u, 1860. godini osnovanom, Kr. gospodarskom i šumarskom učilištu u Križevcima. Školovanje na tom Učilištu trajalo je dvije godine (dva tečaja, kako stoji u »Pravilima unutrašnjeg uređenja Gospodarsko-Šumarskog učilišta u Križevcu u Kraljevini Hrvatskoj«), od kojih je prva godina bila zajednička za »gospodara« i za šumara, a u drugoj godini nastava je bila odvojena (lit. 4,str. 21). Čordašić je predavao: sađenje i gojenje šuma, čuvanje šuma (»lugarstvo, šumsko redarstvo, zareznikoslovje, šumski zakon), lovstvo, »mjeračina šume« (zapravo unutarnja podjela i »sastavljanje upisnika površinah i pregleda međah«), »procienba šumah« tj. uređenje šuma, šumarska matematika odnosno dendrometrija i »šumarske vježbe« (zajedno s D. Hlavom). Dodajemo, da je druge šumarske predmete predavao D. Hlava i to: »šumarsko biljarstvo« (dendrologija), »obće šumarstvo«, »upotreba šuma«, »šumarska službena pisma«, »šumarsko računovodstvo i kućanstvo« te dio »šumarskih vježbi«. Od ukupno 25 sati nastave na Čordašiću otpadalo je u zimskom poljeću 11, a u ljetnom 12 sati uz cea 6 sati održavanja vježbi, kojih je za učenike bilo 10—12 sati tjedno. Čordašić je ujedno vodio i upravu zavodske šume površine 350 jul. »Opće šumarstvo« predavano je u ljetnom poljeću prve godine po četiri sata tjedno kako za šumare tako i za poljoprivrednike, a prema »naučnoj osnovi« obuhvaćalo je dendrologiju, prirodno i umjetno pomlađivanje šuma, njegu, iskorišćivanje s izvozom »po kopnu i po vodi« te čuvanje šuma. U predmetu »Sađenja i gojenja šumah«, što je predavao Čordašić, obrađivano je prirodno pomlađivanje šuma (opća pravila sječe, pomlađivanje visokih, »sitnih«, srednjih i prebornih šuma), proređivanje te ručno pomlađivanje. U Križevcima čordašić je ostao do 1871. godine, kada je, po vlastitoj molbi, imenovan izvjestiteljem za šumarstvo u Kr. financijalnom ravnateljstvu u Zagrebu. Naime, Financijalno ravnateljstvo obavljalo je i upravu šuma kameralnih (tj. dvorskih) gospoštija Fužine, Belgrad, Grižane i Veliki Tabori. Na toj dužnosti ostao je svega godinu dana, jer je 1872. imenovanim kraljevskim šumarskim izvjestiteljem Kr. hrvatsko-slavonske-dalmatinske vlade, gdje je i ostao sve do umirovljenja 1891. godine time, da je 1882. god. promaknut u svojstvo kr. zemaljskog šumarskog |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 83 <-- 83 --> PDF |
nadzornika. Cordašić je prv i šumarski stručnjak u tadanjoj najvišoj hrvatskoj upravnoj organizaciji — zemaljskoj vladi. Do lađa šumarski poslovi bili su povjereni upravnim činovnicima, od kojih je jedan bio i književnik Josip Eugen Tomič. 2. Djelovanje Franje Cordašiča bilo je trovrsno. Trovrsno, jer pored navedenih radnih mjesta u operativi (na šumarijama, u Financijskom ravnateljstvu te u Zemaljskoj vladi) i nastavi, Cordašić je i stručni pisac te inicijator za donošenje propisa o uređenju gospodarenja u segregiranim seoskim šumama, koje se onda nazivale općinskim, a kasnije šumama zemljišnih zajednica. PODJELA HRVATSKE OKO 1870. GODINE HABSBURŠKA MONARHIJA Li:T:||Bltyfeagy_ 911fer "?*»"**? 1 N.Orađšfra "´J^lJiiii- HRVATSKO-SLAVONSKA . BANSKA HRVATSKA VOJNA KRAJINA ŽUPANIJE 1-h KARLOVAČKA 1 MODRUŠKO-RIJEČKA sie BAhSKA 23 Z/(6RfA4ŽKA VARAŽDINSKA 9-H VARAŽDINSKA SLAVONSKA : ´ % » ´ MLETAČKA´´& REPUBLIKA´. ´.;.:, Crtao: Povkvič branko DALMACIJA *J s\ 45 6 7 KRIŽEVAČKA POŽEŠKA VIROVITIČKA SRIJEMSKA 12 "1 J BANATSKA VOJNA KRAJINA sjedišta pukovnija Sjedišta general Vabova Inicijativu za donošenje propisa o uređenju gospodarenja općinskim šumama treba posebno naglasiti, jer je ona potekla u vrijeme, kada Cordašić zapravo i nije imao neposredne veze s tim šumama tj. u doba, kada je bio profesor u Križevcima. Prema tome Cordašić se nije ograničio samo na svoje neposredne zadatke, nego je uočavao i širu problematiku šumarstva u Hrvatskoj. U nekrologu F. Cordašiću (lit. 1. str. 368), autor (po svoj prilici tadajni urednik Šumarskog lista »kr. zemaljski šumarski nadzornik« Ante Kern? piše: »Kako je uz to Cordašić — prigodom putovanja, što ih je sa slušatelji zavoda križevačkoga svake godine po raznim krajevima Hrvatske i Slavonije poduzimao — a i sudjelujući često kao vještak u šumarskim pitanjima kod segracionih (segregacionih, nap. O. P.) i inih sudbenih uredovanja diljem domovine, pri tom brzo uočio i goleme nepodopštine, kojih za onda u tim šumama bilo tako rekuć na dnevnom redu, upozorio je opetovano posebnimi predstavkama i zemaljsku 1) Posjed Veliki Tabor, kuji se sastojao pretežno od poljoprivrednih površina, kameralna uprava prodala je 1903. godine dražbom privatniku (Sum. list, 1904, str. 49). 2) Nekrolog je bez potpisa, ali Kauders (u šumarskoj enciklopediji, I dio, 1939, str. 193) kao nautora navodi F. Kesterčeneka. Međutim veća je vjerojatnost, da je autor A. Kern, koji je 1908. godine naslijedio Kesterčeneka u uredništvu Šumarskog lista. Tome u prilog govori i činjenica, da je nekrolog objavljen tek godinu i pol nakon smrti Cordašiča, koji je, prema kratkom nekrologu u Sum. listu br. 2 iz 1906. go3., umro početkom 1906., a možda i krajem 1905. godine. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 84 <-- 84 --> PDF |
vladu, na veliku pogibelj koja od tuda prieti zemlji, a napose i budućim urbarskim šumskim zajednicama i njihovim Sumama, a podjednako je izradio i podnesao joj nacrt Statuta« — »0 uređenju, upravi i gospodarenju u obćinskim šumama«. Sadržaji tih predstavki F. Čordašića vjerojatno će se moći saznati nakon pregleda arhivskog materijala, a za sada samo jedan objavljeni tekst u »Gospodarskom listu« (1871, br. 31). Čordašić piše: »Zaključujući ovime svoje izvješće, nemogu propustiti, a da ne navedem, kako nas je neugodno dirnulo bezumno haranje obćinskih šumah, imenito šume G o 1 i n i e gdje su mnoga stablja okresana i ružno osakaćena, mnoga druga pako posjećena i ondje na trunu ostavljena, dočim su jim iz udobnosti i neoprostive lakoumnosti obćinarah samo grane okljaštrene i izvezene. Doista skrajnje je vrieme, da se ponamjeste obćinski šumari i čuvari šumah, nećemo li, da nam neuki i lakoumni puk ostane bez šuman«. Istodobno na ugroženost općinskih šuma tj. šuma, koje su izdvojene iz veleposjeda u ime otikupa prava služnosti kmetova, upozorava i Vladoje Köröskeny (potpis »V. K.-y šumar«) (lit. 5.) U »Dopisu« Općinske šume — Nova gospodarska podružnica« iz Miholjca piše, »da se željno od naše visoke vlade očekiva shodna naredba, koja bi ovakovomu nerazbomomu postupanju s obćinskim sumarni konac učinila, te put zaskočila neslužnim spekulantom, da neuk svjet nevaraju, jer su već zbiljan toli drzoviti postali, da im se otimati nemože « (raširen tekst je d u originalu). Rezultat ovih nastojanja i upornosti Čordašića bila je »PRIVREMENA NAREDBA kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade o upravi, gospodarenju i uživanju obćinskih šuma u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji od 4. ožujka 1871. br. 2144.« Ova »Naredba« je, dakle, izdana u vrijeme, kada se Čordašić nije još nalazio na dužnosti zemaljskog šumarskog izvjestitelja nego u Financijalnom ravnateljstvu, ali ga ipak treba smatrati njezinim autorom to više, što tada još u Zemaljskoj vladi nije bilo šumarskog stručnjaka te je bez sumnje i on sudjelovao neposredno u redakciji konačnog teksta. Ova je »Naredba«, iako označena kao »privremena« ostala na snazi preko 20 godina tj. do 1894. godine odnosno do »Zakona od 22. siječnja 1894, kojim se uređuje šumarsko-tehnička služba kod političke uprave u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji«, »Zakona od 26. ožujka g. 1894, kojim se uređuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumah, stojeći pod osobitim javnim nadzorom« te »Zakona od 25. travnja 1894, o uređenju zemljišnih zajednica«. »Naredba je do razvojačenja Vojne krajine (1881. god.) vrijedila samo za područje Banske Hrvatske (i Slavonije), a nije, kako proizlazi i iz naslova, vrijedila i za područje Dalmacije ni Istre. Ta dva dijela cjeline današnje Hrvatske bila su, naime, u okviru austrijske pole Austro-ugarske monarhije. Iako se »Naredba« odnosila samo na dio šuma u Hrvatskoj, tj. na »općinske«, ona je osigurala i nadzor nad svim sumarna. Naime, njome je uvedena stručna šumarska služba i kod općina te kod županija. Imenovanje prvih »županijskih nadšumara« uslijedilo je već 12. srpnja iste (1871) godine», a u Zemaljskoj vladi tek imenovanjem Čordašića 1872. godine. 3. Čordašić je i značajan stručni pisac. Autor je »Poučnika za čuvare šumah i pomoćno šumarsko osoblje«, »Nauka o sađenju i gojenju šumah«, više članaka 3) Prvi županijski nadšumari bili su: Jakov Furlan u Križevačkoj županiji. Josip Smidinger u u Varaždinsko, Josip pl. Aue u Virovitičkoj, Dragutin Kadeleček u Srijemskoj, Otokar Bouček u Riječkoj i Vladoje Köröskeny u Zagrebačkoj (lit. 1, str. 369). |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 85 <-- 85 --> PDF |
u Šumarskom listu i drugim listovima. Ovdje izostavljamo prikaz knjige »Nauke o sađenju i gojenju šuma«, jer 1981. godine, pada stoljetnica njezinog izdanja, pa će tada biti opširnije prikazana, kao naš prvi udžbenik i priručnik s područja uzgajanja šuma. »Poučnik za čuvare šumah i pomoćno šumarsko osoblje « Cordašić je napisao na poziv Zemaljske vlade* Iako su tada bili tek počeci lugarske službe ipak se tražilo određeno osposobljavanje, a koje se trebalo dokazati polaganjem posebnog ispita.. Kako nije tada postojala škola ili tečaj za ospo sobljavanje lugarskog i šumsko-pomoćnog osoblja, pa ni knjige na hrvatskom jeziku. Vlada je povjerila Čordašiću »sastav posebne knijge, iz koje bi ti čuvari šumah mogli crpiti tu potrebitu svome zvanju nauku«. Godinu dana kasnije izašla je traženja knjige — Poučnik, a što »nije bio posao tako lahak, kako nam se u prvi mah činilo«, kako je u Predgovoru napisao autor. A zašto to nije bio lak posao? Zato, jer »je najmučnijije pri tom osjeći pravu mjeru, to jest ustanoviti međe, među kojima se tada nauka kreće. U tom pogledu ni strani strukovnjaci ni danas nisu jošte složni; tu se iz jedne krajnosti pada u drugu, dočim naime jedni pišu za pomoćno osoblje čitave knjige, rade drugi upravo protivno, te pišu premalo, zaboravljajući pri tome posve, da je to osoblje zvano ne samo šume čuvati, već i predpostavljene im šumare kod raznih šumskih radnjah, kao n. p. kod pomlađivanja, gojenja i proređivanja šumah, kod obaranja, sječenja, izrađivanja i sortiranja drvah i t. d. podupirati i pomagati«. Cordašić je uspješno prebrodio sve teškoće, što svjedoči i činjenica, da je Poučnik izdao u 5 izdanja: prvo 1872, drugo 1873, treće 1887 (svako u po 1000 primjeraka), četvrto 1895 (u 1500 primjeraka) i peto 1907. godine, dakle poslije smrti autora. Prvo izdanje opsega je, bez predgovora, 81 stranica, u drugom izdanju tekst je ostao nepromjenjen prema I izdanju, ali je knjiga od 106 stranica, jer su slova veća. Treće izdanje je »popunjeno i prošireno«, a isto tako i ostala dva izdanja. U trećem izdanju novo je i nešto ilustrativnog materijala, crteža geometrijskih likova i tijela, a u daljnim i nekoliko crteža šumskih štetnika (leptira). Iz »Predgovora k trećem izdanju« cititiram: »Okolnost, što sam prve dva izdanja ovog »»Poučnika«« po 1000 komadah u razmjerno kratkom vremenu p o svema razprodao, i što mi još uviek stižu mnogobrojne naručbe te knjige tako od privatnika, kao i od naših strukovnih zemaljskih zavodah u Požegi i Križevcih, gdje se kao učevne knjige rabi, ponuka me, da ovaj svoj »»Poučnik«« izdam po treći put. A obuzet željom, da potrebni svrsi, kojoj je knjiga ta nameinjena, što bolje i potpunije udovoljim, predajem ovo treće izdanje javnosti u primjerno popunjenom i razširenom obliku. Uz potpuniji sadržinu svoju proviđeno je ono također svimi onimi slikami, koje mi se za lagnju pouku shodnimi i potrebnimi činjahu« (str. 4/5). Novo u trećem izdanju su elementi algebre (pa i »četvorenje i vađenje četvornog korena«) na 11 stranica zatim račun površina i volumena nekih tijela te »metričke mjere prema dosadašnjoj«, također na 11 stranica. »Ponješta s nova popunjeno (je) i razšireno« i četvrto kao i peto izdanje (ovo s »naknadno izdanim šumskim propisima«), pa je opsega 135 stranica većeg formata nego prijašnja izdanja. 4) Gospodarski list (u br. 49. od 5. XII 1872. god.) u najavi Poučnika piše, da bi se iz njega »spomenuto pomodno šumarsko osoblje pripravljati moglo za izpit, koji je za nj još naredbom obstojalog c. kr. ministarstva za rudarstvo i poljodjelstvo od 19. siečnja 1850. propisan« (Ministarstvo bilo je za Ugarsku i Hrvatsku tj. u Budim Pešti, primj. O. P.) 83 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 86 <-- 86 --> PDF |
Prva četiri izdanja nakladnik je sam Ćordašić (naznačen je samo »tisak Dioničke tiskare u Zagrebu), a petog Knjižara L. Hartmanna odnosno St. Kuglija u Zagrebu. Možemo se zapitati, kako to, da su privatnici kupovali tu knjigu te koji su to bili »strukovni zavodi u Požegi i u Križevcima«, a također o kojem je to novim mjerama riječ u trećem izdanju? Odgovor glasi: Privatnici, koji su kupovali Poučnik bili su veleposjednici tj. oni, koji su imali i vlastitu šumarsku, pa i lugarsku službu te su, koliko morali (da im lugari dobiju ovlaštenja javne straže) toliko i željeli (za obavljanje poslova) da budu i osposobljeni. Kako se u »strukovnim zemaljskim zavodima« tj. gospodarskim školama predavala i enciklopedija šumarstva takva je knjiga dobro došla. Stare mjere (hvati, akovi i dr) početkom 1875. godine zaminjene su metričkim, pa je doista bila potrebna tablica koja je olašavala primjenu novih tj. mjera metričkog sistema (od starih mjera i danas su u upotrebi na pr. hvat, ral ili jutro, vedro ...). U »Šumarskom listu« (1894, br. X — XI, str. 474 — 478) objavio je samo jedan članak. Sadržaj članak jasan je iz naslova koji glasi »Nešto od onih vrstih američkog drveća, kojih gojitba bi u nas korist na bila«. Nakon pregleda šuma u Sjedinjenim američkim državama, a djelomično i Kanade, posebno opisuje golemu i zelenu sekvoju te sladorni javor, kao i uspjehe kultiviranja američkih vrsta u Njemačkoj i smatra da bi i kod nas trebalo uvesti te vrste, jer su »naši klimački odnošaji puno povoljniji od njemačkih, pa možemo biti sigurni, da će američko drveće u našem blagom i vlažnijem podneblju (u odnosu na Njemačku — nap. O. P.) još bolje uspievati, nego li u Njemačkoj (str. 476). Na kraju navodi, kako je u državi Nebraska (u USA) uveden »proljetn i da n pošumljavanja« , koji »se smatra kao svetkovina; on se saviesno i sviestno obdržaje; sve učione, sva družtva, korporacije i građanstvo — sve to hrli toga dana na polja i sadi drveće. Oni, koji se tu osobito odlikuju, dobiju nagrade.« I dalje: »Nebi li dobro bilo, da se takova šta zavede i u našem Primorju? Pošumljenje ondješnih golietii pospješilo bi se time bez dvojbe uvelike« str. 477). Osim ovoga članka u Šumarskom listu ne bi bilo ništa više. Ne bi bilo, jer postoji mogućnost, da je neki od priloga bez potpisa ili sa šiframa X, Y ili Z i Čordašićev. Osim u Šumarskom listu, članci F. Ćordašića objavljeni su i u drugim publikacijama. Tako u 1) Gospodarskom listu (1871): Poučno putovanje učenikah II šumarskog tečaja gosp.-šumarskog učilišta križevačkog; 2) Lovačko-ribarskog viestniku: O sokolih i sokolarstvu, o zecovih, Njekoliko o lovačkih psih (1894), Lov na zečeve, koješta o ušari (1895), O divljih svinjah te O divokozi (1896); 3) Narodnim novinama: Moć navike, Nešto o proricanju vremena i Nešto o vranah (sve 1894); 4) Bošnjaku: O važnosti sniega (1895). Kako vidimo najobilnija je suradnja bila u Lovačko-ribarskom viestniku. Na tu suradnju vjerojatno je bio posebno pozvan kao bivši nastavnik za predmet Lovstvo, a tek dvije godine prije osnovanom L.-r. viestniku takva je suradnja bila i potrebna. Zanimiv je članak »Moć navike«. Zanimiv po tome, što nije s područja šumarstva nego poljodjelstvo, što je dokaz da je Ćordašić i kao umirovljenik pratio život i pojave u narodu. Naime, u tom članku Ćordašić poziva, da seljaci Krajišnici ne |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 87 <-- 87 --> PDF |
napuštaju duboko oranje njiva, koja je bila zavela Vojna uprava i koje se primjenjivalo, dok je ova trajala tj. do razvojačenja Vojne krajine. Kada je prestankom vojne uprave prestala i obaveza dubokog (dubljeg) oranja mnogi se vraćali na staro tj, samo na plitko zaoravanje. 4. Čordašić je radio i na obnovi rada Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva, koje je pod Bachovim apsolutizmom odnosno od 1855. godine prestalo s radom (lit. 2, str. 350). Doduše u prvom upravnom odboru H.-s, šumarskog društva iz 1876. godine Čordadšić je izabran samo za člana odbora (ibid., str. 351), ali je »prvi profesor šumarstvo na učilištu križevačkom g. Franjo Čordašić sa shodnim kriepkim govorom, u kojem naglasi svrhu i važnost sastanka« otvorio »dogovorni sastanak šumarah« održan 8. prosinca 1871. god. u Križevcima (lit. 6). Također je prema istom izvoru i dalje sudjelovao u raspravi. Na tom dogovoru je zaključeno, da se održi slijedeće godine i osnivačka skupština, ali, po svemu sudeći, osnivačka (obnoviteljska) skupština održala se tek 5 godina kasnije tj. 1876. god. 5. Čordašić je bez sumnje najznačajniji pionir organizacije našega društva. Pionir je bio i na radnim mjestima u Šumarijama Brlog i Kostanjica, možda i ne po tome, što je bio prvi stručno osposobljeni šumar nego po tome, što je i na tim mjestima nastojao doista gospodariti šumama a ne samo pratiti iskorišćivanje (sječu) i eventualnu zaštitu. Pionir je i u stvaranju šumarsko-stručnih naziva na hrvatskom jeziku na što je bio primoran kao prvi nastavnik pretežnog broja predmeta na šumarskom odjelu križevačkog Gospodarsko-šumarskog učilišta. Vjerojatno je i Vatroslav Rački potaknut od Čordašića da se bavi stručnom terminologijom i da je pripremio višejezični Rječnik.» čordašić je morao nastavu u cijelosti pripremati prema prednaobrazbi polaznika Učilišta. Raspolagao je njemačkom literaturom (udžbenicima ili skriptama) pisanih za Šumarsku akademiju u Mariabrunnu tj. za studente, koji su završili potpunu gimnaziju, dok je za upis za križevačko Učilište dostajala samo »mala realka od tri razreda ili mala gimnazija, i da je uvršten u prvi red« (da je kandidat svršio s odličnim uspjehom), ali i onaj koji je »barem dvije godine danah kod kakvoga gospodarstva ili dotično kod šumarstva vježbao« (»Pravila unutrašnjeg uređenja Gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcu u Kraljevini Hrvatskoj«, cit. prema lit. 4). Čordašić je, dakle, trebao predavanja (nastavu) prilagoditi predznanju učenika, a obzirom na prethodno poznavanje šumarstva u Hrvatskoj, i prema prilikama u Hrvatskoj. Koliko je u tome uspio najbolje svjedoči činjenica, da je i 20 godina nakon odlaska s dužnosti profesora o vladinom trošku 1881. godine izdana njegova već spomenuta knjiga »Nauka o sađenju i gajenju šumah«. O tome, što je i kako sve trebao svladavati na mjestu šumarskog izvjestitelja u Zemaljskoj vladi i to od 1872. do 1882. tj. do priključenja i C. kr. krajiškog šumskog nadzorničtva za krajiške imovne obćine unutarnjem odsjeku Zemaljske vlade tj. nakon razvojačenja Vojne krajine, prepuštamo riječ autoru nekrologa F. Čordašića. Ne samo zbog Čordašića nego i zbog toga, što se u tom tekstu od mlađen suvremenika prikazuju dijelom opće i šumarske prilike onog doba. Taj tekst glasi (str. 373—374): »Kada je na to mjesto nastupio (tj. vladinog izvjestitelja za šumarstvo, prirnj. OP), on ga je nastupio tako rekuć golih rukuh tj. on si je morao tekar stvoriti i položaj i djelokrug, a k tomu je trebalo, odgovarajuće tadanjim vladajućim nadzorom u pogledu obće važnosti šumarstva po svaku zemlju i narod, mnogo 5) Vidi Sum. list 1971, br. 9—10, str. 335. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 88 <-- 88 --> PDF |
takta, opreza i strpljenja. Ali se je svemu tomu ipak Ćordašić, hvala njegovoj ozbiljnoj i miroljubivoj ćudi znao svrsishodno prilagoditi. On je uz to primjereno tada na razpoložbu stojećem mu i podčinjenom šumarskom osoblju, morao sav vanjski rad, toli kod županija koli obćina povjeriti i prepustiti, često i takovima, koji nisu umali podpunu stručnu spremu, da udovolje velikim na nj slavljenih zahtjevima i zadatkom a niti su inače bili uviek i pouzdanja vriedni a uz to s pomanjkanja shodne organizacije i sredstva za nuždni nazdor, ovo je osoblje bilo manje više prepušteno samom sebi, dok on i sam opet, zaokupljeni silnom navalom pisarničkog poslovanja, tek jedva i u najvažnijim slučajevima dospjevao, da se lično i na licu mjesta osvjedoči o pravom stanju stvari. Ta danas je to skoro i nepojmljivo, kako je jedan čovjek kroz toliki niz godina, mogao u obće toliki trh poslovanja uz mnoge nenavidnike i razne navale i samo površno, a nekmo li zahtjevom stvari odgovarajuće a ipak i častno svladati. Kolikim se je pri tom uz to morao boriti raznim presudama i potežkoćama, to znadu najbolje prosuditi i oni naši stariji drugovi, kojima su pobliže poznati nazori — koji su u ono doba u nas još i u najmjerodavnijim krugovima, glede šumarstva i šumara, žalibože vladali a i odlučivali. Šumar se smatrao tek potrebnom nuždom, riedko je koji od njih uživao dolični zasluženi ugled i povjerenje. Velika većina tadašnje inteligencije vidjela je još uviek u šumaru samo njegdašnjeg »Förstera — Jagera«, vulko »Piksenspanera « sa puškom na ramenu, perom za šeširom, u zelenom odielu i čizmama na nogama, palašem o bedru, te dimećom lulom u ustima. Kakvi je položaj u krilu zemaljske vlade, onda i sam vrhovni šef autonomnega našega šumarstva, kao takav zauzimao, karakteriše već i činjenica, da je taj izvjestitelj, koji je imao po svom zvaničnom djelokrugu odlučivati o milijunima narodnog dobra, po svom činu, bio tek ravan tajniku zemaljske vlade, uz ciglih 1800 for. godišnje plaće, dakle ni tolikom zaslužbom, što no ju je imao u pravilu u ono doba svaki tzv. »Bestelter« bilo koje bolje stojeće šumske trgovačke tvrdke u nas. Uza sve to dolazi onda još i to, da se je kod nas sve do konca osamdesetih godina prošloga stoljeća, uobće tek vrlo malo ozbiljnije u javnosti stvaralo o šumarstvu i njegovoj važnosti po zemlju i naš narod. Bili su to tek pojedini riedki pojavi. Neprestane političke borbe i trzavice u zemlji također nisu mjerodavne faktore mogli zagrijati, da se već jednom ozbiljno late i riešenja toli važnoga pitanja organizacije cielokupnog našega šumarstva. Bolji su nam dani u tom pogledu počeli svitati, tek nakon utjelovljenja bivše vojne Krajine materi zemlji, te s time u savezu stojećim osnućem krajiških šumsko-imovnih obćina itd. Sve to dakako, moralo bitno uplivati i na bilo i najmanje nastojanje pokojnoga Čordašića, za poboljšanjem i uređenjem naših šumsko-upravnih i šumsko- gospodarstvenih prilika — a to tim više, što su mu se i s mjerodavne strane pojavile često više potežkoće no pomoći, tako, da su po tom konačno svedj rastući službeni poslovi i djelokrug i njemu, koje je to sve kroz godine i godine morao sam samcat snašati i obavljati, malo po malo morali skršiti nuždnu eneržiju i samosviesti te porasli — kako se veli — i preko glave, da su onda napokon i drugi sretniji od njega došli, da žanju na polju, koje je on toli brižno i uztrajno obrađivao i čuvao od navala sveobće bujice. Uzmajući sve netom spomenuto pravedno u obzir, neima dvojbe, da i Franji Cordašiću, tom po naravi dobričini i poštenjakoviću u pravom smislu rieči, koji 86 |