DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 94     <-- 94 -->        PDF

MRAV KAO ZAŠTITNIK ŠUME


Mrav, sitna životinjica, koja živi u zadrugama (mravinjacima) dobiva u novije
vrijeme sve veće značenje u održavanju biljnog pokrova na zemlji a napose šumske
vegetacije. U poslovice je ušao kao uzor marljivosti, pa već stari židovski
vladar, mudri Salamun, upućuje: »Idi k mravu, lijenčino!«. Nauka je proučila i
saznala za mnoge druge vrlo interesantne fenomene u životu ovog sitnog insekta
(mravinji gosti, jaja, ratovi, mirmekofilne biljke i si.), ali tek u najnovije vrijeme
provjerena istraživanja potvrđuju, da je mrav važan zaštitnik šuma.


Ovu tvrdnju objavljuje nitko drugi nego svjetska ugledna revija »READER´S
DIGEST« iz pera Jochena BECHERA u izdanju za mjesec srpanj 1978. godine.
Iz tog rada prenosimo ovdje nekoliko važnijih činjenica, naravno u slobodnoj interpretaciji,
a na podlozi radnje »Eine der faszinierendsten Massnahmen zum
Schädlingsbekämpfung in Europas Wäldern« (biolog R. CARSON). Ovo je važno
u toliko više, što se dobiveni podaci odnose upravo na europske šume.


Šumarskim su stručnjacima već davno poznata specifična svojstva mrava i
njihova uloga u životu šume. Tako su oko 1890. godine u šumi Ebersberga blizu
Münchena napale smrekove sastojine gusjenice smrekovo g prelc a (Nonnenfalter,
Liparls odn. Lymantria monacha) u tolikoj mjeri, da su cijele sastojine
nakon gubitka iglica, koje su požderale prelčeve gusjenice, dobivale umjesto zelene
smeđu boju. Nije bilo ni jedne grane, koju ne bi napale gusjenice ovog štetnika.
Žderući neprestano gusjenice su pretvarale smolaste iglice u izmetine, koje su
poput kišnih kapi padale na tlo.


Smrekov je prelac i kod nas dobro poznat. Prednja su mu krila bijele boje
i išarana crnim prugama, dok su mu stražnja krila sivkasta. Najveću je štetu
smrekov prelac počinio u toku 19. stoljeća u borovim i smrekovim šumama u
razdoblju od 1853-1858. godine u Poljskoj, zatim u tadanjoj Istočnoj Pruskoj, Litvi
i u zapadnim područjima Rusije. U samoj je Pruskoj opustošio oko 8.400 hektara,
pa se je uslijed toga moralo posjeći ništa manje nego 13,5 milijuna kubnih
metara drvne mase.


U spomenutoj su šumi kod Münchena 1890. godine gusjenice obrstile površinu
od 2.800 hektara i uništile brojna stabla u vrijednosti od 5 milijuna maraka. Ipak
je unutar ovog opustošenog područja ostala jedna zelena oaza pošteđen
a od navale prelca. Tu je oko pola tuceta mravinjaka izjelo ove gusjenice.


To je i još mnogi drugi slučajevi navelo würzburskog zoologa prof. Karla
GÖSWALDA, da postavi kao svoj životni zadatak istraživanje one vrste mrava,
koja je uspjela suzbiti epidemiju prelca. Radi se o tzv. malo m šumsko m
mrav u (Kleine Waldameise, Formica polyctena Foerster), a upravo taj je sačuvao
zelenu oazu u napadnutoj ebersberškoj šumi. Svrha je nastojanja ovog profesora
bila, da ovu vrstu mrava iskoristi za spašavanje šuma. On je odmah na početku
svojih istraživanja otkrio, da upravo ova vrsta mrava stoji pred izumiranjem. Kroz
stoljeća su se njezini mravlji ekstrakti upotrebljavali u Ijekarstvu kao sredstva
protiv reume, gihta, gripe i peludne astme. Osim toga su mravlje ličinke, koje
su sadržavale bjelančevine — inače pogrešno nazivane mravlja jaja — služile kao


92




ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 95     <-- 95 -->        PDF

odlična hrana za ribe i ptice. Prije Drugog svjetskog rata Njemačka je uvozila
mravlje ličinke iz Finske u vrijednosti od milijun maraka godišnje, jer su domaća
legla bila vidljivo opustošena. Iz svih je dijelova tadanje Njemačke i to iz najrazličitijih
stojbina prof. Gösswald nabavio kolonije malih šumskih mrava i naselio
ih za istraživačke svrhe u 230 mravinjaka. U toku 10-godišnjeg rada navedeni učenjak
studirao ove mrave, naročito njihovo razvijanje i životne navike. Brzo je
otkrio iznenađujuće činjenice. Mali šumski mrav lovi na zemlji, u zemlji i u
krošnjama stabala do njihove najviše visine i to sve u krugu od kojih 100 metara
radiusa. Jedna velika mravlja naseobina može u jednom danu uništiti oko 100.000
štetnih insekata. Četiri su mravinjaka dostatna da sačuvaju od napada jedan
hektar šume.


Mali je šumski mrav imao dosad svoje tajne. Njegovo leglo nema samo jednu
kraljicu nego do 5.000 pravih ženki, od kojih svaka izleže dnevno do 10 jajašca.
Sa štetnicima ovi mravi izlaze na kraj brzo i potpuno, jer imaju u leglu do 3
milijuna ženki-radnica te također i više ratnika nego bilo koja druga mravlja
vrsta. Nadalje, dok drugi mravi ne podnašaju tuđi miris svojih susjeda, što dovodi
do međusobnih borbi i istrebljavanja, dotle se mali šumski mravi međusobno
podnašaju. Osim toga mnogobrojne kraljice proizvode miješani miris, koji za
druge vrste mrava nije odbojan nego prihvatljiv, pa radi toga i ne dolazi do ubijanja.
Napokon taj mali šumski mrav u njegovim leglima mijenja kolonije ploda,
kraljice pa i samu hranu, a to je jedinstven slučaj u svijetu životinja.


Za razvoj ove vrste mrava klima i temperatura su od presudne važnosti. Što
više, otkrilo se da si mrav sam stvara pogodnu klimu. Tamo, gdje postoji opasnost
prejakog sunčanog zagrijavanja, mravinjaci su više plitki. Nasuprot u zasjeni su
mravinjaci visoki kako bi se više mogla iskoristiti sunčeva toplina.


Da li će iz jajašca izaći mužjaci ili ženke odlučuje sunčano svjetlo odnosno
zagrijavanje. Kod temperature legla od preko 19°C izleže glavna matica oplođena
jaja, iz kojih se onda razviju kraljice. Kod niže temperature glavna matica izleže
ncoplođena jaja, iz kojih se razviju mužjaci.


Ovu je toplotnu zavisnost iskoristio prof. Gösswald za uzgoj kraljica. On je
u siječnju 1977. godine prekrio 12 legla s jelovim grančicama pa s tom umjetnom
zasjenom izravnao manjak na mužjacima. U mjesecima je travnju i svibnju
izašlo tačno prema Gösswaldovom planu 20.000 krilatih mužjaka. U ostalim se je
leglima razvilo oko 20.000 ženki.


Na opisani način naravno ne nastaju novi mravinjaci. Stoga su pod vodstvom
biotehničara Wolframa KRIEGA iz zavoda »WORLD WILDLIFE FOUND« izveli
studenti zoologije preko uzgojnih mravinjih legla specijalne šatorske kape za hvatanje.
Te su kape upotpunile Gösswaldov nalaz u toliko, što spolne životinje
traže pojačano svjetlo pa umjesto na slobodu tisuće njih stremi i dolazi u
posebnu staklenku, koja se može jednostavnim zahvatom ruke odšarafiti. u ovim
se staklenkama prenose u Würzburg male životinje, međusobno odijeljene po porijeklu
i spolu te dolaze u prostor za uzgoj kraljica. Prema unaprijed postavljenom
planu sada se mužjaci i ženke pomiješaju u jednoj odijeljenoj posudi te za oplodnju
podražuju djelovanjem infracrvenog svjetla. Masovna oplodnja traje 2—3
dana pa iza toga mužjaci ugibaju. Zaliha sjemena, koju izbaci jedan mužjak, dostaje
za 20 godina dugog života jedne kraljice. Nakon izvršene oplodnje ženke se
povlače u tamne prostore.


Da se ovdje ne zadržavamo na tehnici uzgoja ove mravlje vrste, dovoljno je
da naglasimo, kako je Gösswaldova ustanova »AMEISENSCHUTZWARTE« do


Q3




ŠUMARSKI LIST 1-2/1981 str. 96     <-- 96 -->        PDF

sada iz Würzburga otpremila 1,6 milijuna mladih kraljica brzovozno na razne
šumske uprave. Sve se ovo vrši besplatno. Jedini je uvjet, da se korisnik intenzivno
bavi uzgojem i čuvanjem ove vrste mrava. Da bi pak vviirzburške kraljice mogle
bez opasnosti prihvatiti nova legla, moraju primiti i miris tamošnjih mrava. To
se vrši po jednom posebnom postupku, pomoću kojeg se kraljice i mravi sukcesivno
privikavaju jedni na druge, a to traje nekoliko dana. Čini se to u jednoj
specijalnoj posudi, iz koje se onda mravi jednostavno iskrenu u mravinjak.


Nema sumnje, da i osnivanje novih mravinjaka iziskuje veliku opreznost i
znanje. U objavljenom se izvještaju navodi postupak saskog šumarskog stručnjaka
Hansa Niemeyer a i njegovih suradnika iz donjosaske šumske pokusne postaje
(NIEDERSÄCHSISCHE FORSTLICHE VERSUCHSANSTALT). Svakako su šumarski
organi dužni provesti zaštitu novog mravinjaka. Ovdje treba napomenuti, da
mali šumski mrav ima osim čovjeka samo jednog jedinog neprijatelja, a to su
djetlovke, napose žuna crna (Dryocopus martius). Radi toga upravitelji šumarije
postavljaju preko novog mravinjaka gustu žičanu mrežu, razapetu na drvenim
stupovima. Ova se nakon jedne godine odstrani.


Dosad je prema primljenim informacijama pod rukovodstvom prof. GÖSSWALDA
u 110 pokusnih područja Zapadne Njemačke s više tisuća hektara šuma podijeljeno
preko 15.000 mravljih kolonija. Znanstvene su ustanove u Engleskoj, Francuskoj,
španiji i u skandinavskim državama a prije svega u Sovjetskom Savezu
i Njemačkoj Demokratskoj Republici (DDR) osnovale u međuvremenu vlastita
uzgajališta po Gösswaldovoj metodi.


Kod nas je u jelovim prebirnim šumama Gorskoga kotara u novije vrijeme
počinio mnogo štete tzv. jelov molja c (Argyresthia fundella F. R.) koji međutim
ne napada samo jelu nego i smreku. Prednja su mu krila bijele boje sa smeđim
crtežima. Gusjenica mu je mat-zelene boje sa sjajno-crnom glavom. Ona napada
iglice jednako kao i spomenuti smrekov prelac. Kako se vidi, jela i smreka imaju i
u ovom pogledu mnogo sličnosti pa vjerojatno i zajedničke neprijatelje, pa bi
svakako bio ne samo znanstveni nego i privredni interes, da se i kod nas
primjene mjere zaštite po uzoru na ostale europske države.


Prof. Gösswald vidi u malom šumskom mravu jednu važnu alternativu za
zaštitna kemijska sredstva. O tome svjedoči njegova izjava: »Što se više učini
za mrave, to će se manje otrova bacati u naše šume
pute m prašenja« . Poznati iskusni poznavaoci zaštite čovjekove okoline prihvaćaju
bez daljnjega ovu konstataciju pa traže od državnih vlasti, da pomognu
ovu akciju a naročito rad wüzburskog instituta. Za nas je posebno važna druga
izjava ovog profesora, koja glasi: »Mali je šumski mrav doduše samo jedan članak
u ekologiji šume, ali on je jedini u stanju, da na prirodni način suzbije razornu
djelatnost štetnih insekata. To ne koristi samo šumi nego i nama samima«.


Danas rad würzburskog Instituta počiva ne samo na državnoj subvenciji nego
i na finansijskoj pomoći organizacije »VEREIN ZUR FÖRDERUNG DER AMEISENSCHUTZWARTE
«, 8700 Würzburg, Scheffelstrasse 14a. Članski prilog kako
saznajemo iznosi 24 marke.


LITERATURA


Jochen Becher : Ameisen retten unsere Wälder (Das Beste aus Reader´s Digest, Artikel und
Buchauszüge von bleibenden Wert, — Juli 1978. str. 97-101).


Dr Stjepan Frančiikovlć


(Iz ostavštine)


94