DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1981 str. 28     <-- 28 -->        PDF

skom primorju su dosad utvrđena tri takva hibrida: Qu. X ambrozyana SIMK.
(Qu. ilex X cerris) u sjevernoj Dalmaciji (narodni naziv »zeleni hrast«) zatim
Qu. X saxicola VUK. (Qu. virgiliana X pubescens) u Dalmatinskoj Zagori i
Hercegovini, te Qu. X schneiden VIERH. (Qu. trojana X cerris) u Hercegovini.
Ovi se hibridi pojavljuju većinom pojedinačno u submediteranskim šumama
roditeljskih vrsta.


ZNAČAJNA PRIMORSKA NALAZIŠTA OSTALIH HRASTOVA


Opća rasprostranjenost tvrdolisnih zimzelenih hrastova (Qu. ilex i Qu.
cocciferä) u istočnojadranskom primorju je razmjerno dobro poznata pa su
kod njih najinteresantnija nova, granična nalazišta prema sjeveru i unutrašnjosti
primorja. Oštrika (komorika, prnar, Qu cocciferä L.) izgrađuje veće
sastojine makije (as. Orno-Quercetum cocciferae HORVATIĆ) na obali Konav-
Ija, na južnoj strani Pelješca i u istočnom dijelu Korčule, a raste u zajednici
s nizom rijetkih vrsta, npr. Myrtus communis ssp. tarentina (MILL.) M. G.


(M. italica WILLD.), Arbutus andrachne L., Nerium oleander L., Styrax officinalis
L., Phlomis fruticosa L., Smilax nigra WILLD., te mnogim istočnomediteranskim
zeljanicama. Pojedinačni primjerci i manje skupine u sastojinama
crnike i degradiranih gariga, na otocima dopiru sve do Lošinja, dok je na
primorskoj obali najsjevernije nalazište oštrike na južnim obroncima Biokova
kod Baćinskog jezera.
Crnika (česmina, Qu ilex L.). Granične, izolirane veće sastojine crnike
izvan cjelovite eumediteranske zone, koje po florističkom sastavu još pripadaju
svezi Quercion ilicis BR. — BL., nađene su prema sjeveru i unutrašnjosti
u ovim područjima: Vrgoračko polje, Prokljansko jezero, Karinsko i Novigradsku
more, velebitsko primorje Jurjevo — Donji Starigrad (cjeloviti pojas
visine oko 200 m), otoci Prvić, Grgur, Goli, zatim Stara Baška, Krk, sjeverni
Cres i Brestova u Istri. Pojedinačni primjerci i manje skupine u području
listopadnih šuma, na suhim i toplim jugozapadnim strminama, dopiru duboko
u zaleđe i visoko na primorske planine, tako u Dalmaciji do 1200 m visine,
a u Istri i Kvarneru do 700 m: kanjon Suvaja na planini Zavelin u Dalm.
Zagori, kanjoni Krke i Zrmanje, Seline na Velebitu, stjenoviti vrhovi na Krku,
Vinodolske stijene, kanjoj Rječine, stijene Ćićarije, itd. (PIŠKORIĆ, 1980).


Među listopadnim hrastovima je u istočnojadranskom primorju zasad
najmanje proučena rasprostranjenost sladuna (Qu. frainetto TEN., Qu. conferta
KIT., Qu. slavonica BORB.). Dok su razmjerno dobro poznate njegove
šume u Makedoniji, Srbiji i u Slavoniji, u jadranskom primorju su donekle
istražene samo sladunove šume u Hercegovini (Quercetum confertae hercegovinicum
P. FUK.). Njegova granična nalazišta u Dalmaciji poznata su iz Ravnih
Kotara, ali se tu pojavljuje tek pojedinačno i u manjim grupama unutar
sastojina drugih hrastova, a tek jugoistočno od Cetine izgrađuje posebne šume.
Tu su njegove šume ili bar degradirani fragmenti rašireni od Omiške Vrulje
preko Zadvarja i dalje kroz biokovsko zaleđe od Imotske krajine odakle
se nastavljaju u Hercegovinu. Najbogatije i najbolje sačuvane sladunove šume
Jadranskog primorja nalaze se u Konavlju naročito na planini Dubrovačka
Sniježnica gdje u potpunosti zamjenjuju pojas crnograba, te dopiru do naj