DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1981 str. 28 <-- 28 --> PDF |
skom primorju su dosad utvrđena tri takva hibrida: Qu. X ambrozyana SIMK. (Qu. ilex X cerris) u sjevernoj Dalmaciji (narodni naziv »zeleni hrast«) zatim Qu. X saxicola VUK. (Qu. virgiliana X pubescens) u Dalmatinskoj Zagori i Hercegovini, te Qu. X schneiden VIERH. (Qu. trojana X cerris) u Hercegovini. Ovi se hibridi pojavljuju većinom pojedinačno u submediteranskim šumama roditeljskih vrsta. ZNAČAJNA PRIMORSKA NALAZIŠTA OSTALIH HRASTOVA Opća rasprostranjenost tvrdolisnih zimzelenih hrastova (Qu. ilex i Qu. cocciferä) u istočnojadranskom primorju je razmjerno dobro poznata pa su kod njih najinteresantnija nova, granična nalazišta prema sjeveru i unutrašnjosti primorja. Oštrika (komorika, prnar, Qu cocciferä L.) izgrađuje veće sastojine makije (as. Orno-Quercetum cocciferae HORVATIĆ) na obali Konav- Ija, na južnoj strani Pelješca i u istočnom dijelu Korčule, a raste u zajednici s nizom rijetkih vrsta, npr. Myrtus communis ssp. tarentina (MILL.) M. G. (M. italica WILLD.), Arbutus andrachne L., Nerium oleander L., Styrax officinalis L., Phlomis fruticosa L., Smilax nigra WILLD., te mnogim istočnomediteranskim zeljanicama. Pojedinačni primjerci i manje skupine u sastojinama crnike i degradiranih gariga, na otocima dopiru sve do Lošinja, dok je na primorskoj obali najsjevernije nalazište oštrike na južnim obroncima Biokova kod Baćinskog jezera. Crnika (česmina, Qu ilex L.). Granične, izolirane veće sastojine crnike izvan cjelovite eumediteranske zone, koje po florističkom sastavu još pripadaju svezi Quercion ilicis BR. — BL., nađene su prema sjeveru i unutrašnjosti u ovim područjima: Vrgoračko polje, Prokljansko jezero, Karinsko i Novigradsku more, velebitsko primorje Jurjevo — Donji Starigrad (cjeloviti pojas visine oko 200 m), otoci Prvić, Grgur, Goli, zatim Stara Baška, Krk, sjeverni Cres i Brestova u Istri. Pojedinačni primjerci i manje skupine u području listopadnih šuma, na suhim i toplim jugozapadnim strminama, dopiru duboko u zaleđe i visoko na primorske planine, tako u Dalmaciji do 1200 m visine, a u Istri i Kvarneru do 700 m: kanjon Suvaja na planini Zavelin u Dalm. Zagori, kanjoni Krke i Zrmanje, Seline na Velebitu, stjenoviti vrhovi na Krku, Vinodolske stijene, kanjoj Rječine, stijene Ćićarije, itd. (PIŠKORIĆ, 1980). Među listopadnim hrastovima je u istočnojadranskom primorju zasad najmanje proučena rasprostranjenost sladuna (Qu. frainetto TEN., Qu. conferta KIT., Qu. slavonica BORB.). Dok su razmjerno dobro poznate njegove šume u Makedoniji, Srbiji i u Slavoniji, u jadranskom primorju su donekle istražene samo sladunove šume u Hercegovini (Quercetum confertae hercegovinicum P. FUK.). Njegova granična nalazišta u Dalmaciji poznata su iz Ravnih Kotara, ali se tu pojavljuje tek pojedinačno i u manjim grupama unutar sastojina drugih hrastova, a tek jugoistočno od Cetine izgrađuje posebne šume. Tu su njegove šume ili bar degradirani fragmenti rašireni od Omiške Vrulje preko Zadvarja i dalje kroz biokovsko zaleđe od Imotske krajine odakle se nastavljaju u Hercegovinu. Najbogatije i najbolje sačuvane sladunove šume Jadranskog primorja nalaze se u Konavlju naročito na planini Dubrovačka Sniježnica gdje u potpunosti zamjenjuju pojas crnograba, te dopiru do naj |