DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1981 str. 54 <-- 54 --> PDF |
potvrditi radnu hiptotezu, tj. opravdati uveliko primjenu toga ili sličnog kalibra kod uzgojnog odstrela. Naravno da smo računali i sa negativnim rezultatima, što smo i naveli u radnoj hipotezi, no u njih nismo vjerovali. Ovo napominjemo zato jer smo prvi hitac na košutu dali sa tanetom 9,72 g T (V<> po tvorničkim balističkim podacima je 1080 m/s) jako samouvjereno a na distanci od stotinjak metara. Pošto je košuta pala u vatri, a bila je u krdu, odmah smo oduševljeni slijedeći hitac plasirali jednoj košuti u meko tj. trbuh. Košuta je taj pogodak tipičnim pokretom i pokazala, ali je odjurila tako daleko da smo je kasnije jedva našli nakon nekoliko stotina metara. U međuvremenu se je prva košuta na naše iznenađenje digla i krenula (pogodak je prošao ispod plećke i nije otvorio grudni koš, te je košuta samo na trenutak pala), tako da smo pucali još jednom prostrijelivši joj srce. Unatoč opisana dva pogotka košuta je odskočila još 15 m. To je bilo prvo razočaranje. U treći komad pucali smo planirano u prsa sprijeda računajući na uzdužni prostrijel cijelog tijela. U neminovni trenutni pad nismo sumnjali. Daljina je bila 100 m a tane 11,66 g N. Košuta je »pokazala«, ali je odskočila 75 m ne pustivši do pada ni kapi krvi. Prostrijeljen je bio grudni koš i trbuh a tane je zaostalo negdje u butini. Pogodak je ispao onako kako smo zamišljali ali ne i rezultat. Nakon toga pucano je još u jednu košutu na 50 m sa navedenim zrnom (11,66 g N) koje ima po balističkim tablicama W 989 m/s. Košuta je odskočila nekih 40 m, legla i zatim ustala, da bi je sa prostrijeljena oba pluća našli nakon više od 200 m. Ove detalje morali smo opisati jer su bili odlučujući u daljnjem planu ispitivanja. Eksperiment smo prekinuli sa sumnjom da nešto nije u redu sa brzinom municije, uzrokovano možda krivnjom puške (prevelika toleranca kalibra cijevi) ili slabom municijom. Nakon toga puška i municija je poslana na ispitivanje u DEVA. U međuvremenu nabavljeno je još naboja tako da je bilo zastupljeno svako od 6 punjenja, a sva su imala posebni atest od DEVA. Kasnije je eksperiment nastavljen sa precizno ispitanom puškom i precizno ispitanom municijom. Ni puška niti municija nisu pokazali odstupanja koja bi dalje ispitivanje učinila bespredmetnim. No ove prve impresije su govorile u prilog negativnog rezultata. Zapravo eksperiment je postao još zanimljiviji. Odlučeno je odstrijeliti najmanje 50 komada krupne divljači i po mogućnosti što više fotodokumentirati. Odstrel je nastavljen sve do jeseni 1980. god. kada je, kako smo već naveli, pao posljednji komad. Odstreljivanje se vršilo u sklopu uzgojnog odstrela, što znači da se je komad na kojeg ćemo pucati morao birati. Ako znamo da je na pr. u krdu u pravilu manji postotak za »izvaditi«, i ako si zamislimo da je od toga manjeg postotka samo neki komad možda za eksperiment odgovarajuće stajao, onda je jasno da je ispitivanje teklo vrlo sporo. Osim toga nerado smo davali pušku iz ruke, eventualno nekom vještijem u tom poslu, iz razloga koji će biti objašnjeni u rezultatima ispitivanja odnosno diskusiji. Kod fotodokumentacije je u pravilu snimana ulazna i izlazna rana te prostrijeljeni organ. Daljina divljači od lovca i daljina odskoka pogođene divljači mjerena je koracima a ovi su preračunati u metre na bazi koraka od 75 cm. Dakle podaci u metrima su zaokružene brojke i samo od praktične točnosti. |