DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-7/1981 str. 56     <-- 56 -->        PDF

Kako vidimo sumirani podaci iznose 51 komad krupne divljači. Od toga
je pogođeno u grudni koš 35 komada, 6 komada u trbuh i 10 komada u
kičmu, ili točno rečeno 9 komada direktno u kičmu a 1 komad tik iznad vratne
kičme (vepar). U vatri je ostalo 19 komada, a ostali su odskočili od 10 m pa do
nekoliko stotina metara. U prosjeku je odskok iznosio 60 m.


DISKUSIJA


Brzina tanadi, a ta je bila od krucijalnog značenja za naš eksperiment,
podudarala se je uz mala odstupanja sa brzinom koju za pojedina punjenja navodi
tvornica. Najveće odstupanje bilo je kod punjenja 9,72 g T, no ipak je
V° bila preko 1000 m/s, što je za naše ispitivanje bilo potpuno dovoljno.
Odstupanja u brzini ostalih pet punjenja bila su znatno manja, sa balističkog
stanovišta neznatna, i treba ih smatrati uobičajenom pojavom kada se vrši
takva kontrola. Tvornice municije uvijek navode one podatke u balističkim
tablicama koji su ispali u prosjeku najbolji. Treba znati da tvornica vrši
probe pod najboljim tehničkim i atmosferskim uvjetima. Za naš pokus brzine
su bile dovoljne, jer smo u većini slučajeva (vidi tabelu) postizali udarne brzine
veće od 800 m/s.


Nažalost pritisak barutnih plinova kod većine punjenja prelazio je dozvoljenu
granicu od 3800 bara, a ovu tvornica navodi kao maksimalno dopuštenu.
Osim toga razlike u pritiscima između pojedinih naboja bile su prevelike. Da
se to negativno odražava na preciznost odnosno rasturanje kuglare ne treba
posebno naglasiti. To je veliki minus za municiju i slaba svjedodžba za proizvađača,
pošto se takva municija, striktno uzevši, ne bi smjela upotrebljavati.
Posjedujemo originalne nalaze jednog od najkompetentnijih zavoda u Evropi.
Nema dvojbe da municija .300 Weath. Mag., što se tiče barutnog pritiska
i ujednačenosti ne može ni tvrtki Weatherby, a ni renomiranoj švedskoj tvornici
Norma biti reklama, premda su početne brzine tanadi, kao glavna karakteristika
tih naboja, u velikoj većini odgovorale deklariranim vrijednostima.
Ipak prema podacima DEVA treba zaključiti da naboji cal. .300 Weath. Mag.
nisu potpuno bezopasni za upotrebu, bilo za pušku bilo za strijelca. Ističemo
da su u navedenom zavodu sa punjenjem 7,13 g T ponovili pokus sa pritiskom
i priložili u dokumentaciji i dijagram pritiska koji je prelazio zakonom dozvoljene
granice. Srećom smo pucali sa originalnom Weatherby puškom sa neobično
jakom cijevi i zatvaračem. To nam je i omogućilo da smo eksperiment
do kraja završili, ali nedozvoljeni barutni pritisak bio je razlog do smo naš
karabin teško davali iz ruke onome koji hi vjerojatno odstrel planirane divljači
izvršio brže i vještije od nas. Osim toga preveliki pritisak što ga daju
pojedini naboji cal. .300 Weath. Mag. bio je razlog da smo broj odstreljene
divljači odredili na najmanje što smo mogli a da rezultati budu ipak signifikantni.


Ovo što smo iznijeli o puški i municiji u prvo vrijeme nije bilo predviđeno
u eksperimentu, no nametnulo nam se kada smo nakon prvih pogodaka
doživjeli razočaranje. Sumnja u ispravnost oružja i naboja navela nas je na
ispitivanja u DEVA. Priznajemo da nam je to dobro došlo, jer je tako posao
bio egzaktniji, a vjerodostojnost našeg ispitivanja je porasla.