DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-7/1981 str. 57     <-- 57 -->        PDF

Naslov našeg rada kaže da nam je cilj ispitati učinak magnum kalibra pa
je razumljivo da smo to učinili sa kalibrom koji je u toj klasi najreprezentativniji.
No kako ćemo dalje vidjeti jedno je teoretska zamisao na bazi eksperimentalne
literature ali i reklame, da ne kažemo reklamne literature, a drugo
je praktično saznanje do kojeg smo ovim ispitivanjem došli.


No prije nego što pređemo na razmatranje i evaluaciju rezultata odstrela
prikazanog u tabeli, moramo neke pojave objasniti na kojima su se temeljile
naše pretpostavke kada smo predlagali da se vrši ispitivanje cal. .300 Weath.
Mag. To su pojave koje se javljaju kod velikih udarnih brzina te pojam šoka
kod divljači.


Znamo da djelovanje zrna na divljač, ili još bolje njegova ubojita snaga
(Killing power), zavisi od njegove mase, promjera, forme, konstrukcije i poprečnog
opterećenja (težina taneta kroz površinu njegovog poprečenog presjeka),
te njegove brzine pri pogotku u divljač. Od nekoliko teorija koje žele
da objasne utjecaj brzine na ubojitost projektila, najveći broj autora prihvaća
danas tzv. teoriju kinetičke energije (KE) a prema poznatoj formuli


M V2
KE =
2


Premda se iz te jednadžbe vidi da energija raste uz izvjesnu masu
veoma brzo ako se tanetu poveća brzina, tj. udarna energija raste sa
kvadratom brzine, ipak iz te formule nije vidljivo koliko faktor »velika brzina«
može kvalitativno da utječe na biološki efekt u smislu izazivanja tzv. reflektornog
šoka i smrti divljači.


Brzini taneta počela se sve više poklanjati pažnja kada se ustanovilo da
i lagana, ali veoma brza zrna mogu da izazovu trenutnu smrt krupne divljači.
Kako smo već spomenuli još prije rata neki balističari intuitivno su shvatili
važnost brzine u terminalnoj balistici (balistika na cilju), odnosno u djelovanju
na živu silu. Nedugo nakon rata publicirani su radovi koji su objašnjavali
te pojave.


Mudro smišljeni eksperimenti, specijalne kamere (oko 20.000 snimaka u
sekundi) i elektronika pokazali su da se projektili velike brzine pri prolazu
kroz tkiva, sa izuzetkom hrskavice, kostiju i kože, ponašaju slično kao pri
prolazu kroz vodu. U momenu kada projektil velike brzine udari o tijelo divljači
nastaje jaki udarni val (tzv. udarni val pritiska), koji se širi naprijed
i u stranu kroz tkivo od prilike brzinom zvuka kroz vodu (oko 1500 m/s) tako
da je ta pojava slična efektu podvodne bombe, kada se na sličan način formiraju
valovi. Ako projektil prodire dublje u tu sredinu, nastaje veliki hidrodinamski
pritisak kod kojeg se iza taneta stvara privremena šupljina koničnog
oblika nazvana pulzirajuća ili temporarna šupljina tj. kaverna. Ona se širi
i skuplja u vrlo kratkim vremenskim razmacima. Trajanje ovakve jedne pulzacije
je između 10 do 30 milisekunda. Drugim riječima pogođeno tijelo za to
vrijeme mijenja oblik brzim ritmom, tj. naizmjenično se širi i skuplja. Iza
taneta, koje produžuje put, prvobitna se šupljina smanjuje i kada ono sasvim
napusti tkivo počinju se i pulzacije smirivati.