DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1981 str. 64 <-- 64 --> PDF |
lane ono bi vjerojatno ranjeno negdje uginulo. No ako tane od oko 10 g sa 1000 m/s pogodi lane ono će, kako smo već doživjeli i opisali, doslovno eksplodirati. Hidrodinamski fenomeni će po kvaliteti kod´ oba projektila biti jednaki, ali u kvantitetu ogromne su razlike. Ali i velike razlike u biomasi odrasla jelenska divljač pogođena tanetom oko 10 g, unatoč Vz blizu 1000 m/s neće pasti u vatri, nego će prije pada odskočiti dalje ili bliže od mjesta nastrijela. Smatramo da se o opisanim momentima kod primjene magnum kalibara premalo misli. Idealno bi bilo i velika težina taneta i velika udarna brzina. Shvatljivo je međutim da je za oružje kao što je lovačka puška kuglara to neostvarivo. Tanetu koje bi po svojoj težini ili bolje reći volumenu uz dostatno veliku udarnu brzinu moglo izazvati u kvantitativnom smislu dovoljne hidrodinamske pojave, ne možemo iz tehničkih razloga dati potrebnu brzinu. Radi toga smo uvjereni da je fenomen velikih udarnih brzina u praksi sigurno efikasan kod lakših vrsta krupne divljači, dok je efekt kod divljači veličine jelenske potpuno nesiguran. U našem eksperimentu sa cal. .300 Weath. Mag. kako smo vidjeli potpuno je izostao. Izostao je, premda je bez dvojbe postignuta potrebna udarna brzina (kritična i veća od kritične) d premda je bez sumnje jako premašena za jelena potrebna udarna energija od 2500 joule-a. Kod otvaranja divljači, pogođene u grudni koš ili u jetru, uvijek smo nalazili jako široki strijelni kanal kao posljedicu temporarne šupljine i teška razaranja okolnog tkiva prouzročena velikim hidrodinamskim pritiskom. Znači, unatoč toga sa današnjim vrhunskim magnum nabojem, kod teže krupne divljači, nema sigurnog trenutnog djelovanja koje bi bilo izazvano velikom udarnom brzinom. Vjerujemo da se prvenstveno iz reklamnih razloga ovakve tvrdnje izbjegavaju... Što se tiče samog cal. .300 Weath. Mag. moramo nažalost iznijeti još jedan nezadovoljavajući podatak. Obe vrste taneta, a naročito N (Nosler) ne daju u pravilu krv na mjestu nastrela unatoč izlazne rane. Krv smo nalazili prosječno tek nakon dvadesetak koraka. Nedovoljno krvi bilo je i onda kada je ulazna rana bila veća od izlazne (velika udarna brzina i radi toga veliki hidrodinamski pritisak u ulaznom strijelnom kanalu). Izlazne rane, a naročito od Noslerovog zrna, bile su u većini slučajeva jedva nešto veće od kalibra. Kad već divljač ne ostaje na mjestu ili blizu mjesta nastrijela, bilo je očekivati od tako razvikanog naboja da ostavlja obilan krvni trag. Nema sumnje da položenost putanje, koju imaju magnum kalibri jako izraženu u odnosu na standardne kalibre, mnogo olakšava pogađanje na veće udaljenosti. No mala je korist od toga ako divljač, kako vidimo iz tabele, daleko odskače pa je na velikoj udaljenosti teško naći mjesto nastrijela ako nema dovoljno krvnog traga. A to se događa kada je divljač pogođena u grudni koš. O pogodcima u trbuh da i ne govorimo. Ovo što ćemo sada navesti donekle je tragikomično za kalibar kao što je .300 Weath. Mag. Mi smo radi slabih rezultata, a pogotovo radi izostavljanja krvnog traga, izbjegavali na kraju lov predvečer, jer smo se bojali da pogođenu divljač ne ćemo naći. Nekoliko nam je puta morao pomagati krvosljednik kod dobro pogođene divljači. A prema navodima R. Weatherby-a |