DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1981 str. 66 <-- 66 --> PDF |
i balističar K. SELLIER u to dvoji. I prema našem iskustva ta teorija ne stoji. Kod većine naše divljači radilo se je o obostranom prostrijelu grudnog koša tanetom velikih udarnih brzina i energije. Bili su prostrijeljeni vitalni organi, dakle bili su ispunjeni svi preduvjeti za parni šok-refleks, pa ipak nije do njega dolazilo. Ni iskustvo na ljudima ranjenim ili poginulim u sadašnjim lokalnim ratovima ne potvrđuje teorije parnog šok-refleksa. Netko će reći, pošto su izlazne rane većinom bile male, da nije bilo dovoljno odavanja energije tijelu divljači. Drugim riječima moglo bi se pretpostaviti da se nije dostatno kinetičke energije taneta pretvorilo u biološki efekt. Jasno je da uvijek, ako se radi o prostrijelu, stanoviti dio energije odlazi neiskorišten. Međutim kod 10 komada divljači iz našeg eksperimenta nije došlo do prostnijela nego je cijela energija utrošena u tijelu pogođenog komada. Od tih deset samo je dva palo u vatri. Jedno je bio pogodak blizu kičme, a drugo se radilo o maloj biomasi tj. teletu. Dakle kod 8 komada divljači, unatoč velikoj udarnoj brzini i unatoč velikoj udarnoj energiji koja je sva ostala u tijelu, nije došlo do željenog pada u vatri. Radi svega do sada izloženog smatramo cal. .300 Weath. Mag., a logično i ostale magnum kalibre iz grupe 7 do 8 mm, neefikasnim u onom smislu kako su često predstavljeni širokoj lovačkoj publici, a to je da su to idealni kalibri za težu krupnu divljač. Mislimo da je razumlijvo da su ti kalibri dovoljni da na mjestu usmrte lakšu krupnu divljač kao što je srneća i slično. Ali u tom su slučaju efekti drastični i nesvrsishodni. Za takvu divljač, osim standardnih kalibara, ima smisla upotreba magum kalibra ispod 7 mm, a oni imaju punjenja sa laganim odnosno malim i vrlo brzim zrnima. Naprotiv za težu krupnu divljač pogotovo onu najtežu, ako želimo efektnije rezultate od onih sa standardnim kalibrima, logična je primjena magnum kalibara većih od 8 mm. Ima ih nekoliko. No kod tih kalibara odlučujući faktor učinka prestaje biti velika udarna brzina (koja je u takvim kalibrima tehnički neostvariva), a umjesto nje dominira djelovanje teškog taneta tj. efekt mase. Pošto je sa vrlo teškim zrnom velika udarna brzina neostvariva, izgleda da je neminovno u lovu na tešku krupnu divljač a pogotovo onu u tropima pouzdati se samo u masu. Cilj našeg eksperimenta bio je da ispitamo učinak na krupnu divljač fenomena koji se javljaju kod velikih udarnih brzina. Kako smo vidjeli rezultati, barem sa cal. .300 Weath. Mag., su negativni. Ipak po našem mišljenju nedovoljna efikasnost tog kalibra ne leži u eventualnoj lošoj konstrukciji samog naboja, već u prirodi ograničenih fizikalnih i bioloških pojava koje takav naboj maksimalno može da izazove. ZAKLJUČAK Municija i puška cal. .300 Weath. Mag., koja je služila za eksperiment, prekontrolirana je u DEVA (Njemački zavod za pokuse i ispitivanje lovačkog i sportskog oružja). Početne brzine tanadi (V«) svih šest upotrebljenih punjenja odgovarale su podacima koje je navela tvornica a uz dozvoljena i u praksi tolerirana odstupanja. Postignute udarne brzine (Vz) bile su pretežno |