DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1981 str. 67 <-- 67 --> PDF |
znatno veće od kritičnih 800 m/s. Međutim pritisak barutnih plinova većine ispitanih naboja prelazio je dopuštene granice od maksimalno 3800 bara. Neki naboji su pokazali čak pritisak od 5000 bara koji se primjenjuje kod tormentacije (nasilna proba) kuglara toga kalibra. Učinak ispitanih magnum naboja cal. .300 Weath. Mag. na krupnu divljač nije bio zadovoljavajući. Kod odrasle jelenske i odrasle crne divljači efekt padanja u vatri mogao se postići samo pogotkom u kičmu ili blizu kičme. Kod divljači takve težine niti u jednom slučaju pogodak u vitalne organe grudnoga koša nije izazvao očekivani efekt. Tim kalibrom moglo se je postići padanje u vatri samo još ako je divljač bila male biomase, dakle kod lakše dvopapkarske divljači kao što su telad i srne. Upotreba takvog kalibra za srneću divljač je predrastična i neracionalna. Tumačenje nedjelotvornosti ispitivanog cal. .300 Weath. Mag. svodi se na to, da doduše s tim nabojem postižemo na lovačkim udaljenostima potrebne velike udarne brzine koje izazivanju hidrodinamske fenomene pulzirajuće šupljine, ali opsežnost tih pojava nije dovoljna za trenutni učinak. činjenica, da veličina hidrodinamskog pritiska i temporarne kaverne ne zavise samo o udarnoj brzini već i o volumenu projektila, često se zaboravlja, te izlazi da je takva šupljina funkcija samo brzine taneta. Zato moramo imati na umu da kod jednako velike udarne brzine, čim je tane voluminoznije, a praktički to znači teže, hidrodinamski pritisak je opsežniji i pulzirajuća kaverna je veća. Iz tehničkih razloga u puški kuglari je neostvariva velika brzina sa jako teškim tanetom, što bi bilo idealno rješenje u lovu na težu krupnu divljač. Naime, s jedne strane naboj cal. .300 Weath. Mag., a i drugi magnum kalibri između 7 i 8 mm, ne mogu unatoč velikih udarnih brzina, ah ujedno i radi prelaganih zrna, kod teže dvopapkarske divljači uslijed velike biomase, izazvati željeni pad u vatri. S druge strane sa tako teškim tanetom, koje bi pod uvjetima velike udarne brzine moglo da izazove kvantitativno dodovoljne hidrodinamske fenomene za trenutno usmrćivanje teže krupne divljači, nismo u stanju postići potrebnu brzinu. Ispitani kalibar nije zadovoljio ni u ostavljanju krvnog traga na mjestu nastrijela te je propisno pogođena divljač, koja je odskakala u prosjeku 60 m, često teško pronalažena. Pucanje na velike lovačke udaljenosti, što bi bila jedina prednost tako razantnog naboja, na taj način dolazi u pitanje. Radi iznesenih činjenica smatra se upotreba takvog magnum kalibra izlišnom u lovu na težu krupnu divljač kao i u rutinskom uzgojnom odstrelu dvopapkarske divljači. Za odstrel krupne divljači manje biomase logična je upotreba, pored standardnih kalibara, i magnum kalibara ispod 7 mm sa laganom i vrlo brzom tanadi, koja su dovoljna da izazovu trenutni efekt (šok-smrt) kod takve divljači. Kod teške krupne divljači, ako želimo rezultate bolje od onih sa standardnim kalibrom, neminovna je upotreba magnum kalibara većih od 8 mm, kod kojih se učinak ne svodi na fenomene velikih udarnih brzdna, koje oni ne mogu ni izazvati, već na efekt velike težine taneta tj. mase. Nedovoljni učinak naboja cal. .300 Weath. Mag. leži u ograničenosti fizikalnih i bioloških pojava koje takav naboj može maksimalno izazvati. |