DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1981 str. 88 <-- 88 --> PDF |
ŠUMARSTVO ZADRA I ZADARSKE REGIJE U PROŠLOSTI I SADAŠNJOSTI Uvod Podaci o šumama zadarske regije (područje Biograda na moru, Benkovca, Obrovca i Zadra) potiču još iz prvog stoljeća nove ere tj. za vrijeme rimskih careva Tiberija i Kaligule. To dokazuju ruševine hrama božice Diane (božice lova) u Ninu. Lov je u to vrijeme mogao postojati u području sa šumama, u kojima se zadržavala i kretala razna divljač (npr. medvjed, vuk, divlje svinje itd. kao i niska divljač i pernata divljač). Sigurno su to bili kompleksi šuma hrasta, jasena, graba i ostalih vrsta lišćara kao i šume crnike i makije. O »bujnim šumama« u Dalmaciji piše i učesnik I križarske vojne Vilim Tyrski, a »šuma imenom Viroviika kod Obrovca spominje se u darovštini Samostanu sv. Krševana u Zadru 1072. god. (6). Kao dokaz o postojanju šuma u to doba u Zadarskom području može poslužiti i odredba o kažnjavanju krađe drva u t. (21) Statuta lige kotara ninskog od 23. studenoga 1103. godine (3) kao i zaključak POPARIĆA (6) da o postojanju šume »svjedoči i brodogradnja počam od Ilira naprijed, a osobito za Mlečana«. Tijekom idućih stoljeća nema podataka o šumama i šumarstvu područja sve tamo do 15. stoljeća. Seobama naroda, bježanjem ispred Turaka i uslijed drugih razloga, područje se sve više naseljavalo pretežno stočarima koji su radi sve veće potrebe površina za ispašu stoke sjekli pa i palili velike komplekse šuma. Uz pašu, krčila se šuma i za poljoprivredne površine, a bila je i znatna potreba za ogrijevnim drvom tog područnog stanovništva, a dolazilo je kasnije i do prodaje drveta i na udaljenija područja. Sve je to uz klimatske uvjete sve više doprinosilo daljnjoj degradaciji šuma na tom području. U vremenu od 15. do 18. vijeka za vladanja Mletačke republike u Dalmaciji, izdavani su propisi i odredbe u svrhu održavanja, čuvanja i zaštite postojećih šuma kao i poboljšanja njihove proizvodnje uz favoriziranje posebno vrijednih vrsta zbog potreba građe Venecije u razne svrhe. Mletačka je republika provodila organizaciju šumarstva preko Magistrati Providura za drvo i šume u Veneciji sa kapetanima i čuvarima po pojedinim područjima koji su se brinuli oko provedbe spomenutih mjera, kao i o protupožarnim mjerama, zabrani smolarenja (za luč), prodaji drva d dr. (1). Da šuma u bližoj okolici Zadra u XVI stoljeću nije bilo malo svjedoči i Naredba Mletačkog senata od 3. XI 1536. godine, kojom se naređuje uništenje svih šuma u okolici grada, kako bi se onemogućilo prikradanje turske vojske gradu (POPARIĆ, str. 240). A. FORTIS (4) u svojim putopisima po Dalmaciji u ovom području navodi (u drugoj polovini 18. vijeka) da je okoliš šumovit i da rijetki stanovnici zasijecanjem jasenovih stabala dobivaju neku vrst smole (»mana«) iz koje dobivaju slador za hranu, a po principu na kojem se kasnije vršilo i vrši smolarenje stabala |
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1981 str. 89 <-- 89 --> PDF |
za dobivanje sirove smole (terpentin i dr.). To dokazuje da su u to vrijeme postojale šume i stabla takvih dimenzija (jasen na pr.) na kojima se moglo vršititakve korisne zahvate. I glavni providur Dalmacije za Napoleona još prije cea 170 godina, poduzeo je niz mjera u svrhu očuvanja šuma (podizanje »svetih gajeva« u selima, regulacija ispaše, zabrana izvoza drveta i dr.), koje možemo smatrati prvim pokušajima organizacije i unapređenja šumarstva u Dalmaciji, pa tako i na ovom području. Sačuvani bogati arhivi Venecije daju na pr. podatke da se u području Obrovca (Bilišane, Zelengrad i dr.) vršila sječa i iskorištavanje hrastovih šuma, a Sortiment! (određenih i propisanih duljina i debljina) u vrlo velikim količinama izvozili, kao i ogrjevno drvo, u Veneciju. Samo u toku 6 godina (1714—1720. g.) izvezeno je iz toga područja preko 41000 prvoklasnih hrastovih trupaca krupnih dimenzija (1) Kultura alepskog bora na lokaciji »Sv. Petar« kraj Dikla podignuta sadnjom biljaka 1969. god. u starosti 7 godina. Foto: B. Tkalčić, 1976. Izvještaj o štetama u šumama iz 1782. godine govori o velikom požaru u Velebitu na venecijanskoj (i austrijskoj) strani u predjelu »Ripište-Alan« u kojem je izgorjelo 10.900 jela (za građu), 11.330 velikih bukava i 280 stabala javora (1). Ovi podaoi ukazuju, da je u tom području bilo velikih vrijednih šumskih kompleksa, koji se uslijed navedenih uzroka i zahvata nikad više nisu obnovili u ranijem obliku zbog potpuno izmijenjenih ekoloških uvjeta (klima itd.). Jela je sasvim nestala sa područja, a relikti bukve i starih hrastova nalaze se i danas na nekim manjim lokalitetima (u Velebitu, Zelengrad i dr.). Sve do kraja 19. vijeka nema daljnjih podataka o stanju šumarstva na području zadarske regije. To je vrijeme vladavine Austro-Ugarske, a nakon zauzeća Dalmacije po propasti Napoleona. |
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1981 str. 90 <-- 90 --> PDF |
Prema tome podatke o povijesti šumarstva zadarske regije možemo, osim uvodnog, razvrstati u dalja tri razdoblja i to: 1. za vrijeme Austro-Ugarske, 2. u razdoblju između dva svjetska rata (1914—1941) i 3. od Oslobođenja (1945. g.) do danas. 1. Za vrijeme Austro-Ugarske monarhije Austro-Ugarska je tek devedesetih godina prošlog stoljeća organizirala šumarsku službu za državne i općinske šume za Dalmaciju i postavila jednog zemaljskog šumarskog nadzornika, 8 kotarskih šumara, 8 čuvara i 3 pomoćnika, a u općinama 7 šumara, 5 nadlugara i 504 lugara i istodobno podigla lugarnice u planinskim rajonima. (7) Nešto prije radi uređenja bujica (koje su nanosile velike štete-erozije) osniva se 1885. godine Sekcija za uređenje bujica sa sjedištem u Zadru, pod neposrednom upravom Ministarstva za poljoprivredu u Beču. Kasnije se osamostaljuje i ima razgranatu djelatnost širom Dalmacije pa čak i dijelom u Crnoj Gori (Boka i dr.). Bujičarstvo je u sklopu šumarstva sve do 1952. godine kada organizacijski prelazi u vodoprivrednu službu. (7) Bujičarstvo, kojem je glavni zadatak bio zaštita komunikacija i poljoprivrednih površina, vezano je povijesno sa šumarstvom već i stoga što se bujice nalaze na području šumskog zemljišta, a njihovo trajno saniranje može se postići jedino podizanjem i održavanjem šuma u bujičnim slivovima. U tom razdoblju izvedeno je nekoliko bujičnih radova u zadarskoj regiji (Novigradska Draga 1910—1914. g., u Karinu, Obrovcu i dr.) a do 1940. godine i u Karinu, Maloj Paklenici-Seline, Mandalini-Tribanj, Ražancu-Mostine). Prva poznata pošumljavanja na području vršena su u Biogradu na moru prilikom proslave 50. godišnjice vladanja cara Franje Josipa I, 1898. godine u predjelu »Soline« (današnji Biogradski park) i uz zgradu današnje Skupštine općine Biograd na moru. Započeti su i radovi na pošumljavanju oko Vranjskog jezera i u predjelu »Četa« gdje je bila stacionirana vojska te skladišta. Na tim lokalitetima do 1914. godine podignuto je oko 25 hektara borovih šuma. Park-šuma »Soline« bila je u stvari osnova budućeg turizma u Biogradu na moru, koji se tokom proteklih 70 godina sve više razvijao, a istodobno sve se više i podizalo crnogoričnih šuma za turističku namjenu. Pretežne vrste drveća bile su alepski bor i čempres, a u manjoj mjeri pinjol. U samom gradu Zadru, nešto ranije, podignut je u sklopu utvrda današnji park Vladimira Nazora i to u vremenu od 1888. do 1890. godine, koji je podigla austrijska vojska pod komandom generala Blažekovića i to na površini od cea 4 ha (37.379 m.2 — od čega otpada na zelenilo 30.000 m2, puteve, staze i objekte i okoliš zgrada 17.189 m2, te cjetne površine 190 m^). Taj park proglasio je Rep. zavod za zaštitu prirode 1968. godine zaštićenim kao spomenik prirode odnosno vrtne arhitekture a predstavlja i svojevrstan arboretum. U široj okolici Zadra poznata su i pošumljavanja u Novigradu — Novigradska Draga u vremenu od 1890. do 1900. godine na površini od 27 hektara, koji šumski objekt zavrijeđuje svojom ljepotom, funkcijom i značenjem u krajoliku da ga se proglasi parkom prirode. Pošumljavanje je vršeno prije radova na saniranju bujice Drage, koja je nanosila velike štete području. 296 |
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1981 str. 91 <-- 91 --> PDF |
Oko mjesta Kozina kod Zadra od oko 1903. g. na dalje podignuta je borova šuma površine 16 ha, alepskog (60%), primorskog (30%) i ornog (10%) bora, i to na mjestu zv. »Volovski gaj« (to je bila hrastova šuma koja je služila za boravak krupne stoke tokom ispaše). Oko lokacije »Babin Dub« prema Zemuniku (kod današnje Aerobaze) podignuta je šuma-monokultura pinjola na 10 ha, a u Benkovcu kod Jagodnje šume crnog bora 3 ha. U Bokanjcu kod Vodovoda također borova šuma (abručki bor) od 1 ha u cilju zaštite okolice izvorišta vode iz Bokanjačkog Blata. Prirodni podmladak pinjola u šumi Babin Dub kod Zemunika iz sjetve između 1945. i 1947. godine. Foto: B. Tkalčić, 1953. Danas su te borove šume u Kozinu, Babinu dubu i Bokanjcu sjemenske baze za dobivanje kvalitetnog šumskog sjemena za proizvodnju sadnog materijala kao i za sjetvu sjemena na golim i degradiranim površinama krša, služe za ispitivanja Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te za prirodno naplodivanje okolice tih objekata. O organizaciji radova, stručnjacima koji su rukovodili pošumljavanjem kao i o provenijenciji sjemena za sadnice nema nažalost nikakvih pisanih podataka, jer su se izgubili ili su tokom I. svjetskog rata uništeni. 2. U razdoblju od 1918. do 1940. godine Za vrijeme stare Jugoslavije može se govoriti o donekle organiziranom šumarstvu (šumarskoj službi) koja je i na ovom području dala rezultata, napose na pošumljavanju u tadanjim uvjetima materijalnih mogućnosti. U Dalmaciji postavljeni su u srezovima šumarski referenti s višom instancijom u Banskoj upravi 297 |
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1981 str. 92 <-- 92 --> PDF |
Primorske Banovine u Splitu, dok su čuvarsku službu vršili općinski lugari (uz mjesečni honorar) i banovinski lugari i državni službenici. Na području zadarske regije postojala su 3 sreska poglavarstva (kotara) i to: Biograd, sa ispostavama Zemunik i Nin, Benkovac sa Obrovcem i Preko na otoku Ugljanu sa zadarskim otočkim arhipelagom Grad Zadar sa užom okolicom bio je tijekom cijelog ovog perioda otrgnut od matice zemlje pod talijanskom okupacijom. U tim sreskim poglavarstvima djelovali su šumarski referenti koji su vodili radove na pošumljavanju, obrađivanju i obračunavanju šumske štete na osnovu podataka lugara sa terena, vodili meliorativne i bujičarske radove. Politiku sječa šume i ispaše vodili su uglavnom seoski glavari nad seoskim mušama (kao seoske šumske zajednice). Sredstva za pošumljavanje odobravana su preko banske uprave (banovski budžet) a formirala su se za tu svrhu iz doprinosa za prodano drvo u iznosu od 6% po 1 m3 prodanog drveta po Zakonu o šumama stare Jugoslavije, kao Fond za pošumljavanje krša. Radnici su plaćam bilo u novcu ili u naturi (kukuruz i dr.) naročito u vrijeme ekonomske krize (1929—1933. g.) te je to bila i pomoć stanovništvu koje je živjelo u to vrijeme u veoma teškim životnim uvjetima. U tom vremenu podignuto je crnogoričnih (borovih) šuma ukupno 403 ha, a po pojedinim kotarima (srezovirna) kako slijedi iz priložene tabele: novo po ponavljautrošeno Iznos šumlja Kotar nje troškova vanje sjemena sadnica 000 Din 000 kom ha kg Benkovac 117 361 485 1.040 837,9 Biograd 210 138 687 1.049 904,6 Preko 76 55 1.291 446 295,2 Ukupno: 403 554 7.373 2.535 2.037,7 (Podaci iz izvještaja bav. Ispostave banske vlasti Banovine Hrvatske u Splitu odnosno ing. A. Dobrića). Pošumljavanja su vršena uglavnom na sitnim razbacanim površinama državnog i privatnog sektora, a spomenuti je nekoliko lokaliteta u području: Biograd : Soline 7 ha, Sedma četa 14 ha, Bolnica 20 ha, Pakoštane 23 ha, otok Pašman 40 ha i dr.; Benkovac : Manastirski gaj 40 ha, Zemunik razno, Nin i Privlaka, Kozino i dr.; Preko : Preko 10 ha, Kali 5 ha, Kukljica 12 ha, Sutomišćica 3 ha, Poljana 2 ha, Iž Veli 4 ha, Silba 8 ha, Dugi otok-Božava 13 ha, Veli Rat 4 ha i Sali 15 ha. |
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1981 str. 93 <-- 93 --> PDF |
Ponavljanja su vršena iz razloga što klasičan način sadnje kao i drugi faktori (transport i manipulacija sadnicama, vrijeme i dr.) nisu dali pune (100%) rezultate uspjeha. Prosječno se u tom vremenu godišnje na zadarskoj regiji podizalo novih šuma oko 20 hektara. I i,i mil li Primorski bor iz sjemena star 4 godine u predjelu Kozino. Foto: B. Tkalčić Od ukupno utrošenog iznosa na pošumljavanjima u Dalmaciji od 1919. do 1940. godine u iznosu 14,771.900 dinara, na zadarsku regiju — 4 kotara (sreza) — otpada 14% (u Dalmaciji bilo je tada 14 kotareva). Rasadnička proizvodnja sadnica u Dalmaciji bila je tada kapaciteta od 1—2 miliona sadnica šumskog drveća. Od šumskog sjemena koristilo se za sjetvu sjeme borova, pinjola, pa i listača (žir, jasen i dr.). |
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1981 str. 94 <-- 94 --> PDF |
U tom vremenu radili su i zaslužni su za pošumljavanja i druge radove u šumarstvu: u Benkovcu inž. Gubenko i Jedlovski, nadlugar Desnica i lugar Lakic itd., u Biogradu: Janković i, posebno, nadšumar Peterin i dr. (i u Breku). Nažalost tokom II. svjetskog rata mnogo je novopodignutih šuma uništeno ili izgorjelo, te se pretpostavlja da je to oko 50%. Kultura alcpskog bora iz 1947. godine u predjelu Rudića brig. Foto: B. Tkalčić, 1953. U okupiranom Zadru postojala je šumarska služba u vidu šumske milicije (Milizzia forestale) koja je vodila brigu oko čuvanja te nadzora nad šumama na relaciji Zađar-Bokanjac-Crno-Ploče-Babin Dub-Zadar. Ubirala je i pašarinu i to po grlu stoke po 1 liru za godinu dana (podaci od starih lugara). Od 1932, do 1936. godine pošumljeno je oko Zadra te je podignuta borova šuma u okolici Crnog prema Bokanjcu površine od oko 220 ha u kojoj su zastupane mnoge vrste četinjača (osim alepskog bora i pinjola, primorski i abručki bor, cedar i razni čempresi). Inače su ostali podaci o radovima, kao i o samoj šumarskoj službi, u okupiranom Zadru izgubljeni odnosno uništeni. Navedeni šumski objekat zvan »Musap stan« predstavlja danas objekat velike vrijednosti i značaja šume, jer predstavlja u stvari buduću park-šumu i izletište grada Zadra koji nakon Oslobođenja naglo raste, a potreba za zelenim površinama u te svrhe je sve veća. 3. U vremenu od 1945. do danas Nakon završetka II svjetskog rata, vraćanje Zadra matici zemlji i formiranja Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u periodu obnove zemlje, počelo se i intenzivnije raditi i voditi računa o šumama i zadarske regije. U to vrijeme formiraju se i šumarske referade po tadanjim kotarevima (Zadar i Benkovac) |
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1981 str. 95 <-- 95 --> PDF |
koje vrše nadzor i čuvanje društvenih šuma u području, te nadzor nad privatnim šumama. U Soc. Jugoslaviji sve su šume, osim onih privatnog vlasništva, podržavljene (šumske zajednice »muše«, crkvene šume, šume veleposjednika i dr.). 1949. godine republičkim zakonom osnovan je u ovom području Nacionalni park »Paklenica«, rijetki fenomen prirode te šumske i ostale vegetacije, sa upravom u Starigradu pod Velebitom, koja svojim radom počinje tek u 1955. godini. Za obnovu šuma na kraškom području 1947. godine osniva se i započinje radom Uprava za pošumljavanje i melioraciju krša i za uređivanje bujica s područnim Sekcijama. Sekcija u Zadru osnovana je 1948. godine (2). Uprava za pošumljavanje ukida se 1950. godine, a njezine poslove preuzima Oblasni narodni odbor za Dalmaciju. Kada je i ovaj ukinut, 1951. godine, nakon kraćeg vakuma osniva se Šumsko gospodarstvo »Dalmacija« sa sjedištem u Splitu za cijelo područje Dalmacije sa područnim ispostavama, koje u 1951. godini postaju Šumarije Gospodarstva. Tako se u zadarskoj regiji te godine osnivaju Šumarije Zadar (i Biograd n/m) i Benkovac (i Obrovac). Kotarske odnosno općinske referade za tzv. lokalne šume (privatno vlasništvo i dr.) ukidaju se, a nadzor nad privatnim šumama prelazi u djelatnost državnih šumarija. Osnovni zadatak tih organizacija šumarske službe je čuvanje postojećih šuma, pa su osnovane lugari je na cjelokupnom području zadarske regije, unapređenje šulna, planska sječa za potrebe ogrjeva pučanstva, regulacija ispaše stoke, meliorativni radovi u šumama, iskorišćivanje šuma (smolarenje u Zadru do 1955. g.) te pošumljavanje golog šumskog zemljišta. Sredstva za taj rad osiguravana su iz Republičkog šumskog fonda za krš. Šumarska je služba u proteklom periodu pretrpjela niz reorganizacija, što se u velikoj mjeri odrazilo na djelovanje te službe na cijelom području krša, a pogotovo zbog neriješenog pitanja materijalnih uvjeta za normalan i osnovni rad terenskih šumarskih organizacija. Šumarstvo na kršu nije i ne može biti isključivo privredna grana, ono ima poseban društveni značaj i funkciju i više je uslužnog značaja za društvene potrebe (pošumljavanje, zaštita i dr.). Stoga šumarstvo, a time i radne organizacije na području ne mogu stvarati uvjete za proširenu reprodukciju, a nemaju sredstava ni za prostu reprodukciju, pa je za normalan rad potrebna puna društvena pomoć. Nakon ukinuća Rep. Fonda iz 1951. godine, osnovan je Šumarski Inspektorat u Splitu, umjesto Šumskog Gospodarstva Split, a na terenu samostalne šumarije, koje 1954. godine prelaze u ustanove sa samostalnim financiranjem (u Zadarskoj regiji Šumarija Zadar sa Biogradom i Šumarija Benkovac sa Obrovcem). Sve do 1968. godine nastaje period kada se gotovo ništa nije radilo na pošumljavanju krša, a sav se rad Šumarije sveo samo na isključivo čuvanje šuma opće narodne imovine i šumskog zemljišta. 1956. godine pripaja se (Odlukom kotara Zadar) Šumarija Benkovac sa Obrovcem Šumariji Zadar, te tako na području regije djeluje jedna Šumarija Zadar sa područnim (ispostavama (Benkovac, Biograd n/m i Obrovac) koja je u 1963. god. pretvorena u šumsko Gospodarstvo Zadar, ali uz iste uvjete rada i sredstava kao i od 1954. godine. U tom 14-godišnjem vremenu prestaje i služba nadzora nad šumama svih kategorija ostalih vlasništva (privatne šume) na kopnu i otocima Zadarske regije. Osnivanjem Općinskih fondova za unapređenje šuma u 1968. godini u kojima najveći dio sredstava predstavlja iznos od poreza na promet drvom prema odredbi |
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1981 str. 96 <-- 96 --> PDF |
u čl. 33. Zakona o šumama iz 1965. osigurana su skromna sredstva koja su omogućila plansko rpošumljavanje krša, a o kojim se rezultatima govori u nastavku ovog napisa. Daljnjim društvenim kretanjima i promjenama u 1971. godini prestaje rad Šum. Gospodarstva Zadar, a područne Šumarije postaju radne organizacije (OOUR-i i OUR-i) tako da danas na području djeluju Šumarije: Benkovac, Biograd na moru, šum. Gospodarstvo Zadar i Šum. Gospodarstvo Obrovac, svaka u okviru navedenih Općina. Najljepše bukove i, prirodne, crnoborove šume nalaze se u Nacionalnom parku »Paklenica« i o njima vodi brigu Uprava tog parka. Šumski fond prema stanju 1956. godine Vrsta Š Zadar um a Benkovac r iBiograd j e Obrovac Nacionalni suma h e k t ar a park Visoke šume jednodobne 1213 176 823 40 300 Visoke šume preborne 391 , , 1500 Niske šume 8785 6572 160 4937 — Degradirane niske šume 1435 3300 1000 Šikare 1399 5006 220 12080 — Makija 5596 603 7338 — — Garig 2912 1444 347 9973 — UKUPNO: 21731 17101 8888 27030 2800 NAPOMENA: Podaci su približni, tj. prema podacima inventarizacije šuma iz Šumarija Benkovac preuzela je 1970. godine šume bivše Općine Stankovci sa cea 9000 ha šuma i šum. zemljišta, tako da ukupna površina šuma (obraslo) iznosi približno 86.550 ha. Sveukupna pak površina šuma i šumskog zemljišta općenarodne imovine na području Zadarske regije cijeni se na 105.000 ha (golo zemljište 18.450 ha) (8—11) Privatnih šuma (ograda) na području (kopno otoci) ima po nepotpunim podacima cea 30.000 ha (pretežno niske šume, šikare na kopnu i crnike i makije na otocima, kao i golo šumsko zemljište). U šumama zastupane su vrste drveća: hrast medunac, cer, bijeli i crni grab, jasen i dr., alepski, primorski, crni bor, čempres i pinjol i dr., te crnika i elementi makije (planika, zelenika, smrika i dr.). U vremenu do 1950. godine tijekom obnove zemlje znatan je doprinos na unapređivanju šuma u području i to na pošumljavanju putem dobrovoljnih radnih akcija. Cilj je tih radova uglavnom bio podizanje svijesti u narodu o važnosti čuvanja* i podizanja šuma na kršu. Tim su akcijama i podignute nove, borove, šume na raznim lokalitetima u području. Na pr. od Zadra prema Ninu, Posedarje i na drugim, nešto u Biogradu na moru, Benkovcu (Grabića Glavica) itd. Računa se da je tim akcijama podignuto oko 100 ha novih šuma. |
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1981 str. 97 <-- 97 --> PDF |
Nakon osnivanja šumarskih organizacija na području prelazi se na plansko pošumljavanje površina apsolutnog šumskog zemljišta-krša na raznim lokalitetima, te se podiže sve više vrijednih crnogoričnih šuma. Pod rukovodstvom šumarskih stručnjaka (inžinjeri Kevo, Vučetić, Dobrić, Tkalčić i Polkovnikov) i šumarskih tehničara (Kvarantan, Zorica, Tudor, Baković, Drageljević i Modrinić) uz iskusne Dio borovih kultura u predjelu Rovanjska, na kojem su počeli radovi 1976. god. Foto: B. Tkalčić nadlugare i predradnike, u proteklih 25 godina (do 1977. godine) podignuto je u Zadarskoj regiji ukupno 1400 ha (Zadar sa otocima 570 ha, Benkovac 140 ha, Biograd sa Pašmanom 600 ha i Obrovac 30 ha) novih borovih šuma neprocjenjive vrijednosti posebno za općekorisne funkcije i stvaranje bolje ekosfere na području. Sve intenzivnijom izgradnjom (komunikacije i dr.) i razvijanjem turizma i turističke privrede mijenja se i namjena podizanja novih šuma u tom pravcu tako da se danas nova pošumljavanja izvode isključivo za turističku i rekreativnu namjenu (park šume, kamp šume, izletišta i dr.). Sve do 1968. g. pošumljavanja su vršena na »klasičan način« tj. sadnjom malih sadnica (1 god.) iz rasadnika u iskopane jame, koji rad uslijed transporta, vremenskih uvjeta ni drugih faktora nije dao uvijek potpun uspjeh. Rezultat uspjeha varirao je od 40—60% uslijed čega se moralo pristupati popunjavanju neuspjelih |
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1981 str. 98 <-- 98 --> PDF |
dijelova zahvaćenih površina, što je iskazivalo i znatne naknadne troškove. U 1968. godini pristupa se u području zadarske regije po prvi puta sadnji sadnica u polietilenskim vrećicama, koji način sadnje rezultira kod svih radova sa 90—95% uspjeha. To isključuje naknadne radove popunjavanja, te se sav ostali rad svodi samo na njegu posađenih sadnica alepskog i primorskog bora, čempresa te pinjola. Onim načinom sadnje podignute su nove šume u razdoblju od 1968. do 1977. god. u površini od ukupno 265 ha (Zadar 120 ha, Biograd n/m 100 ha, Benkovac 30 i Obrovac 15 ha) na raznim lokalitetima, a daljni se radovi vrše isključivo tom tehnologijom sadnje. Na području zadarskog Šumskog gospodarstva vršeni su prvi uređajni radovi u Dalmaciji. Na slici prva prosjeka u predjelu Brižine. Foto: B. Tkalčić, 1953. Na citirani »klasični način sadnje« kojim su podizane borove šume kroz gotovo stotinjak godina iza II svjetskog rata podignuti su kompleksi borovih šuma od ukupno 368 ha (Zadar 270 ha, Biograd 70 ha, Benkovac 20 ha i Obrovac 8 ha) na raznim lokalitetima- Sve su te šume podignute pretežno za turističku i rekreacionu namjenu. Paralelno sa navedenim načinima sadnje i podizanja borovih šuma, vršeno je i vrši se pošumljavanje sjetvom šumskog sjemena na degradiranim i golim površi |
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1981 str. 99 <-- 99 --> PDF |
nama u cilju ozelenjenja područja. Do 1954. godine u manjem opsegu, pretežno sa pinjolom sa relativno dobrim uspjehom, da bi se nakon 1967. godine pristupilo radovima na većim površinama (u prosjeku po 50 ha godišnje) i to pretežno sa primorskim borom koji se pokazao najboljim (Biograd na moru, Pakoštane, Pašman) i u zadarskom području između Kozina i Zatona ninskog u degradiranim šumama smrekušama (Juniperetum), gdje je do 1977. godine obuhvaćena površina od 500 ha, i to u kompleksu, sa vanrednim uspjehom. Taj kompleks predstavlja ujedno i osnovu gospodarskih šuma (celuloza, trupci i dr.), kojih do sada nije bilo na ovom području, a s obzirom na udaljenost od mora uvjeti za takav vid iskorištavanja šuma odnosno drveta postoji na velikim površinama (oko ovog kompleksa cea 3000 ha). Uz radove na pošumljavanju, koji su uvjetovani sredstvima većih iznosa, a kojima šumarske organizacije područja malo ili čak nikako ne raspolažu, osim čuvanja i održavanja postojećih šuma i šum. zemljišta, vršeni su i znatni radovi na melioraciji šuma — čišćenje hrastovih šuma, resurekcione sječe (na panj) u cilju obnove šikara i degradiranih niskih hrastovih šuma itd., te se u prosjeku godišnje vrše ti radovi na približno 1000—1200 ha na cijeloj Zadarskoj regiji. Uslijed društveno socijalnih promjena od Oslobođenja, sve većeg razvoja privrede, gotovo potpune elektrifikacije područja, uvođenja plina u kućanstva itd. potreba za drvetom jenjava što stvara teškoće oko izvlačenja drveta iz šuma na kojima se vrše meliorativni i drugi zahvati, a koji su određeni propisima uzgoja, njege i održavanja šuma. Rasadnička proizvodnja u potpunosti zadovoljava potrebe pošumljavanja šumskog zemljišta općenarodne imovine, kao i privatnog interesa na ozelenjavaniu vlastitih parcela i ograda. Posebno se ističe značaj dobrovoljnih radnih akcija u proteklom vremenu, a naročito od 1968. godine do danas, a koje akcije i dalje traju i potrebno ih je i dalje što više aktivirati. U preventivi zaštite šuma od požara tj. na čišćenju borovih šuma, izradi prosjeka u šumama radi što bolje dostupnosti u slučaju požara, te u meliorativnim radovima znatan je doprinos omladine i školske djece Zadra i okolnih mjesta, dok je kod pošumljavanja velik udio jedinica svih rodova JNA na cijeloj regiji, a napose u pripremi terena za sadnju sadnica. Taj vid pomoći JNA već je gotovo tradicionalan i stalno ga treba podržavati od strane svih faktora, a u cilju unapređenja zelenila u području. Osnivanjem Fonda za unapređenje šuma pri Općinama Zadarske regije potaknuta je i akcija pošumljavanja na dobrovoljnoj bazi u mjesnim zajednicama, turističkim društvima posebno uz morsku obalu sa svrhom što većeg ozelenjenja područja i stvaranja uvjeta za turističku djelatnost. Fond je odobravao, a i danas odobrava (u Zadru), prosječno godišnje 100.000 Din (zadnjih 5 godina) za sadni materijal koji se besplatno daje spomenutim organizacijama za provedbu zacrtanih pošumljavanja, dok rad dobrovoljno izvršavaju mještani. Tim je akcijama učinjeno dosta u proteklih 10 godina, a posebno treba istaći mjesta Ljubač, Starigrad, Selinje, Bibinjc na kopnenom dijelu, te Kali, Kukljica i dr. na otocima. Nažalost šumski požari i napadi štetnih insekata (gubar i borov četnjak) nanose velike štete na šumama i uništavaju veliki trud koji je uložen, a da se o visini šteta ne govori. Šumski požari kojima je najveći uzročnik čovjek, uništili su do danas oko 200 ha samo borovih šuma od kojih je cea 80 novopodignutih (od Oslo |
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1981 str. 100 <-- 100 --> PDF |
bođenja), a da se ne spominju izgorjele površine šuma hrasta i makije kojih je bilo mnogo više. Štete su najveće na otocima, gdje je preventivna služba nedovoljna, a samo gašenje je veoma teško uslijed udaljenosti i nepristupačno« ti tih šumskih objekata. Na kopnenom dijelu područja najveća je pak opasnost od požara uz komunikacije tokom ljetnih mjeseci. Štete od napada štetnika posebno gubara očituju se u smanjenju prirasta drveta i u degradaciji šuma, naročito ako su ti napadi učestali, kao što je to u zadnjih 10 godina bilo u 2—3 navrata, pa se račun da tim napadom oštećeno oko 10.000 ha hrastovih i šuma ostalih lišćara na području zadarske regije. U mješovitoj borovoj kulturi »Musap stan« 1976. god. prosječene su protupožarne prosjeke. Foto: B. Tkalćić Zadarski arhipelag sa otokom Pašmanom predstavlja jedinstveno područje ne samo u ovoj regiji nego ni na cijelom Jadranskom moru. Skupina od 10-tak većih (naseljenih) i niza manjih otoka i otočića uglavnom se nalazi pod zelenilom koje predstavlja degradirana makija, pa dijelovi vrijedne makije, šume crnika (Olib, Silba i Veliki Rat) i borovih šuma, te sa razmjerno manjom površinom golog krša (manji otoci i ranija veća požarišta). Računa se da šume i šum. zemljišta obuhvaćaju na otocima površinu od cea 20.000 ha. Zbog značaja i kvalitete toga područja tokom godina posebno su zaštićeni neki objekti prirode i to kao rezervati prirodnih predjela, specijalni botanički rezervati te i prirodni memorijalni spomenici (Saharun i zap. dio Dugog otoka, Crvene rupe na Dugom otoku, Maslinjaci — Sali itd.) pa nedavno osnovani Nacionalni park »Kornati « u čiji sastav je uključen i najjužniji dio Dugog otoka s uvalom »Telašćica« i jezerom »Mar«. Također ima i inicijative da se i drugi predjeli (i cijeli otoci) pro |
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1981 str. 101 <-- 101 --> PDF |
glase parkovima prirode u svrhu zaštite (Silba). Iako proglašeni zaštitnim, navedeni su objekti zapušteni jer nema sredstava za njihovo održavanje i unapređivanje. Velika su opasnost za otočke šume i vegetaciju uopće šumski požari o kojima je bilo riječi kao i o teškoćama gašenja, pa i same preventive. Stoga je, uglavnom zbog nepažnje, izgorjelo u zadnjih 10 godina oko 1000 ha što šume (borova i makije) što maslina i dr. na svim otocima sa neprocjenjivom štetom. Na otocima ne djeluje šumarska služba zbog nedostatka sredstava, a vlasnici šuma i tako malobrojni i pretežno podmaklih godina (od 60 na više) nisu u mogućnosti da održavaju i njeguju šume, koje uslijed povoljnih klimatskih uvjeta bujaju i ujedno zarašćuju. Stoga i nema većih akcija na pošumljavanju na tim otocima. Pojedine mjesne zajednice i turistička društva nastoje uljepšavati mjesta, plaže i puteve manjim dobrovoljnim akcijama uz pomoć Fonda za unapređenje šuma Općine (sadni materijal) te tu prednjače Kali, Ugljan, Iž, Dugi otok i Silba. Novim Zakonom o šumama (iz 1977. godine) predviđeno je osnivanje SlZ-a za unapređenje šumarstva na kršu, koji se sada nalazi u fazi formiranja, a ´koji bi omogućio bolje i efikasnije unapređenje cjelokupnog šumskog fonda i šumskog zemljišta na području Dalmacije, pa tako i na Zadarskoj regiji, a uz sudjelovanje svih interesenata koji koriste funkcije šuma. Sigurno je da će tim putem, uz obaveznu pomoć općina, biti više sredstava i za čuvanje i održavanje postojećih šuma, kao i za podizanje novih šuma, koje će u prvom redu biti od koristi i samim Općinama cijeloj društvenoj zajednici (turizam, zaštita čovjekovog okoliša, hidrološki i zaštitni uvjeti itd.). Omogućilo bi se i sređivanje katastra površina šuma i šumskih zemljišta, što do danas nije učinjeno, a i više bi se prikupljalo točnijih i sigurnijih podataka važnih za povijest šumarstva područja. Zaključak Iz iznesenog može se zaključiti da je i u Zadarskoj regiji bilo šuma od davnine, ali su kroz stoljeća prekomjerno iskorištavane i uništavane, pa pred današnjim društvom i budućim generacijama stoji obaveza da poduzmu sve moguće mjere oko očuvanja postojećeg stanja s jedne i oko unapređenja šuma (pošumljavanja i dr.) s druge strane. Šumarska služba kroz gotovo 100 godina učinila je dosta, u uvjetima danih mogućnosti, te i dalje vrši preuzete obaveze. LITERATURA 1. Jedlovski , D.: Veneoija i šumarstvo Dalmacije od XV do XVIII stoljeća, doktorska disertacija. Institut za jadranske kulture i melioraciju krša, Split, 1975. 2. Jedio ws ki, D. i Piškorić, O.: Tri (poslijeratne specijalizirane institucije za pošumljavanje i melioraciju krša, Šumarski list, 1979, br. 1—3. 3. Karlić , P.: Statut lige kotara ninskog, Šumarski list, 1915, br. 7—8, str. 207—220. 4. Piškorić , O.: Šume i šumska vegetacija u Fortisovu »Putopisu o Dalmaciji«, Šumarski list, 1975, br. 7—10. |
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1981 str. 102 <-- 102 --> PDF |
5. Piškorić , 0.: Šume i šumarstvo u novinstvu Hrvatske do Šumarskog lista. Šumarski list, 1975, br 1—2 6. Poparić , B.: Dalmatinske šume u historiji. Glasnik Matice Dalmatinske, god. I, knj. 1, str. 225—250, Zadar, 1901/02. 7. Zbornik inžinjera i tehničara Dalmacije — šumarstvo Split 1958. 8. Šumsko Gospodarstvo Zadar: evidencije pošumljavanja i radova 9. Šumarija Benkovac: evidencije radova 10. Šumarija Biograd na moru: evidencije pošumljavanja 11. Šumarija Obrovac: podaci o radovima pošumljavanja Branko TKALČIC, dlpl. inž. šum. Zadar »Ovaj je statut, kako se u njemu kaže, spisan 23. novembra 1103. te je po tom poznati najstariji statut. Prvi poslije njega poznat je kao najstariji statut otoka Korčule od god. 1214., pa dubrovački god. 1212. te vinodolski od god. 1280. (1288). Statut je obnovljen god. 1306. i opet potvrđen god. 1704. Prepisan je god. 1744. po arciđakonu grada Nina Ivanu Vlatkoviću te je čuvan u arhivi obitelji Vlatkovića, od kuda je došao u posjed Kazimira Perkovića župnika u Polači u Dalmaciji, koji ga je god. 1912. dao na obradnju našem zemljaku Dr Petru Karliću sada profesoru u Zadru.« (Šum. list, 1912, br. 7. i 8, str. 207) . |