DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1981 str. 89 <-- 89 --> PDF |
za dobivanje sirove smole (terpentin i dr.). To dokazuje da su u to vrijeme postojale šume i stabla takvih dimenzija (jasen na pr.) na kojima se moglo vršititakve korisne zahvate. I glavni providur Dalmacije za Napoleona još prije cea 170 godina, poduzeo je niz mjera u svrhu očuvanja šuma (podizanje »svetih gajeva« u selima, regulacija ispaše, zabrana izvoza drveta i dr.), koje možemo smatrati prvim pokušajima organizacije i unapređenja šumarstva u Dalmaciji, pa tako i na ovom području. Sačuvani bogati arhivi Venecije daju na pr. podatke da se u području Obrovca (Bilišane, Zelengrad i dr.) vršila sječa i iskorištavanje hrastovih šuma, a Sortiment! (određenih i propisanih duljina i debljina) u vrlo velikim količinama izvozili, kao i ogrjevno drvo, u Veneciju. Samo u toku 6 godina (1714—1720. g.) izvezeno je iz toga područja preko 41000 prvoklasnih hrastovih trupaca krupnih dimenzija (1) Kultura alepskog bora na lokaciji »Sv. Petar« kraj Dikla podignuta sadnjom biljaka 1969. god. u starosti 7 godina. Foto: B. Tkalčić, 1976. Izvještaj o štetama u šumama iz 1782. godine govori o velikom požaru u Velebitu na venecijanskoj (i austrijskoj) strani u predjelu »Ripište-Alan« u kojem je izgorjelo 10.900 jela (za građu), 11.330 velikih bukava i 280 stabala javora (1). Ovi podaoi ukazuju, da je u tom području bilo velikih vrijednih šumskih kompleksa, koji se uslijed navedenih uzroka i zahvata nikad više nisu obnovili u ranijem obliku zbog potpuno izmijenjenih ekoloških uvjeta (klima itd.). Jela je sasvim nestala sa područja, a relikti bukve i starih hrastova nalaze se i danas na nekim manjim lokalitetima (u Velebitu, Zelengrad i dr.). Sve do kraja 19. vijeka nema daljnjih podataka o stanju šumarstva na području zadarske regije. To je vrijeme vladavine Austro-Ugarske, a nakon zauzeća Dalmacije po propasti Napoleona. |