DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-7/1981 str. 90 <-- 90 --> PDF |
Prema tome podatke o povijesti šumarstva zadarske regije možemo, osim uvodnog, razvrstati u dalja tri razdoblja i to: 1. za vrijeme Austro-Ugarske, 2. u razdoblju između dva svjetska rata (1914—1941) i 3. od Oslobođenja (1945. g.) do danas. 1. Za vrijeme Austro-Ugarske monarhije Austro-Ugarska je tek devedesetih godina prošlog stoljeća organizirala šumarsku službu za državne i općinske šume za Dalmaciju i postavila jednog zemaljskog šumarskog nadzornika, 8 kotarskih šumara, 8 čuvara i 3 pomoćnika, a u općinama 7 šumara, 5 nadlugara i 504 lugara i istodobno podigla lugarnice u planinskim rajonima. (7) Nešto prije radi uređenja bujica (koje su nanosile velike štete-erozije) osniva se 1885. godine Sekcija za uređenje bujica sa sjedištem u Zadru, pod neposrednom upravom Ministarstva za poljoprivredu u Beču. Kasnije se osamostaljuje i ima razgranatu djelatnost širom Dalmacije pa čak i dijelom u Crnoj Gori (Boka i dr.). Bujičarstvo je u sklopu šumarstva sve do 1952. godine kada organizacijski prelazi u vodoprivrednu službu. (7) Bujičarstvo, kojem je glavni zadatak bio zaštita komunikacija i poljoprivrednih površina, vezano je povijesno sa šumarstvom već i stoga što se bujice nalaze na području šumskog zemljišta, a njihovo trajno saniranje može se postići jedino podizanjem i održavanjem šuma u bujičnim slivovima. U tom razdoblju izvedeno je nekoliko bujičnih radova u zadarskoj regiji (Novigradska Draga 1910—1914. g., u Karinu, Obrovcu i dr.) a do 1940. godine i u Karinu, Maloj Paklenici-Seline, Mandalini-Tribanj, Ražancu-Mostine). Prva poznata pošumljavanja na području vršena su u Biogradu na moru prilikom proslave 50. godišnjice vladanja cara Franje Josipa I, 1898. godine u predjelu »Soline« (današnji Biogradski park) i uz zgradu današnje Skupštine općine Biograd na moru. Započeti su i radovi na pošumljavanju oko Vranjskog jezera i u predjelu »Četa« gdje je bila stacionirana vojska te skladišta. Na tim lokalitetima do 1914. godine podignuto je oko 25 hektara borovih šuma. Park-šuma »Soline« bila je u stvari osnova budućeg turizma u Biogradu na moru, koji se tokom proteklih 70 godina sve više razvijao, a istodobno sve se više i podizalo crnogoričnih šuma za turističku namjenu. Pretežne vrste drveća bile su alepski bor i čempres, a u manjoj mjeri pinjol. U samom gradu Zadru, nešto ranije, podignut je u sklopu utvrda današnji park Vladimira Nazora i to u vremenu od 1888. do 1890. godine, koji je podigla austrijska vojska pod komandom generala Blažekovića i to na površini od cea 4 ha (37.379 m.2 — od čega otpada na zelenilo 30.000 m2, puteve, staze i objekte i okoliš zgrada 17.189 m2, te cjetne površine 190 m^). Taj park proglasio je Rep. zavod za zaštitu prirode 1968. godine zaštićenim kao spomenik prirode odnosno vrtne arhitekture a predstavlja i svojevrstan arboretum. U široj okolici Zadra poznata su i pošumljavanja u Novigradu — Novigradska Draga u vremenu od 1890. do 1900. godine na površini od 27 hektara, koji šumski objekt zavrijeđuje svojom ljepotom, funkcijom i značenjem u krajoliku da ga se proglasi parkom prirode. Pošumljavanje je vršeno prije radova na saniranju bujice Drage, koja je nanosila velike štete području. 296 |