DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 13 <-- 13 --> PDF |
dim dubljinama (30 do 120 cm) ima aktivnog CaC02 od 1,0 do 8,2%. Poznato je, naime, da crveni hrast slabije uspijeva u tlima bogatim vapon (Eisenreich, 1956). Posebno nas je zanimalo kakav je prinos crvenog hrasta u usporedbi s domaćim hrastovima kitnjakom i lužnjakom. Rezultati tih analiza se nalaze u tablicama 5., 7., 9. te u grafikonima 5., 6. i 8. Iz podataka o visinskom i volumnom rastu se vidi da crveni hrast u svim pokusnim plohama u kojima je kompariran (Veliko Brdo, Maruševac- Vinica, Haljevo) premašuje domaće hrastove. To je posebno vidljivo u razdoblju od 0 — 20 godina starosti. To razdoblje je izuzetno značajno ako se crveni hrast u određenom omjeru smjese (ne manje od 15°/c) sadi s četinjačama brza rasta kod osnivanja njihovih kultura. Stručni razlog za primjesu crvnog hrasta u kulturama četinjača je njegov brzi rast koji ga svrstava u ravnopravne partnere četinjača brza rasta. Drugi je razlog njegova velika energija korijenja i intenzitet zakorijenjivanja koji mu je jače sposobnost da stabilizira sastojinu u kojoj je primješan. Kod toga, dakako, valja imati na umu da veću stabilnost kulture alohtonih vrsta drveća postižemo u takvom omjeru smjese u kojemu su najmanje s 30% prisutne autohtone vrste drveća. Imajući u vidu ekonomske razloge preporučujemo da se u kulture četinjača primjesa 15—20%> crvenog hrasta te da se pomješa najmanje 30°/o autohtonih vrsta drveća. Proučavanjem zakorjenjivanja crvenog hrasta metodom profila utvrdili smo da se on duboko i intenzivno zakorjenjuje u Velikom Brdu i u Maruševcu, dok je njegovo zakorjenjivanje u gredama Baranje u parapodzolastom tlu na prapornom matičnom supstratu, pliće i manje intenzivno. To pripisujemo velikoj količini aktivnog vapna koju ima to tlo u većim dubljinama. Nepovoljni uvjeti za razvoj korijenove mreže su se odrazili na visinski rast i prirast crvenog hrasta u baranjskoj strukturi što je uočljivo ako ih usporedimo s kulturama crvenog hrasta u Velikom Brdu i Vinici (vidi tabele 5., 7. i 9. te grafikone 4., 6. i 7.). Naši rezultati se slažu s tvrdnjom Eisenreicha (1956) da crveni hrast slabije uspijeva u tliba bogatim na vapnu. Kod razmatranja potreba za unošenje crvenog hrasta zajedno s četinjačama valja imati u vidu jedno veće područje SR Hrvatske koji se prostire južno i jugozapadno od Karlovca. To je područje bujadnica i vriština koji se nalazi na dubokom parapodzolastom vrištinskobujadničnom tlu. Dio toga područja podrobno je opisan s tipološkog stajališta (Cestar i dr. 1966.) te su dane preporuke za izbor vrsta drveća. U bujadično-vrištinskom staništu dana je preporuka za crveni hrast, što smatramo opravdanim. Osim primjene crvenog hrasta u klasičnom šumarstvu (osnivanje kultura crvenog hrasta, stabilizacije kultura četinjača brza rasta) on je veoma pogodan kao parkovna vrsta i kao izuzetan element u oblikovanju krajolika. Njegovo lišće poprima ujesen privlačnu crvenu boju a stabla djeluju vrlo dekorativno. Crveni hrast je, nadalje, rijetka vrsta drveća s kojom možemo osnivati parkovne površine i drvorede u blizini nečiste industrije. On dobro podnosi |