DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8-9/1981 str. 40 <-- 40 --> PDF |
2. posjeduje kulturne, znanstvene, odgojne, obrazovne, estetske, turističke i rekreativne vrijednosti, 3. obuhvaća jedan ili više sačuvanih ili neznatno izmijenjenih ekosistema. Nacionalni parkovi (poput strogih rezervata i parkova prirode) proglašavaju se zakonom. Navodeći posebno zaštićene objekte prirode (nacionalni parkovi, strogi rezervati, parkovi prirode, specijalni rezervati, park-šume, značajni krajolici, spomenici prirode, hortikulturni spomenici, spomen-područja, spomen-objekti i pojedine biljne i životinjske vrste), Zakon ih postavlja u određenom redoslijedu, prema njihovoj važnosti. U tome nacionalnim parkovima opravdano pripada prvo mjesto. Mislimo, da bi se određena prirodna cjelina ili dio te cjeline mogao proglasiti nacionalnim parkom, da bi trebao ispunjavati sve pretpostavke navedene od 1 do 3. Dakle, te karakteristike moraju postojati kumulativno. Možda bi jedino mogli zaustavati na »kulturnom« obilježju odnosno vrijednosti nacionalnog parka. Ako pod kulturom podrazumijevamo duhovne i materijalne tvorevine ljudi, a na drugoj strani nacionalni park stavljamo u okviru »jednog ili više sačuvanih ili neznatno izmijenjenih ekosistema«, dolazi se u izvjesnu proturječnost. Ukoliko neki objekt prirode egzistira u svom izvornom, netaknutom obliku, samim tim ne može imati neki kulturni značaj, jer to nije tvorevina ljudi. Zakonodavac je mogao imati na umu i neke druge činjenice. Nacionalni park postaje objekt na kojem se mogu ostvarivati izvjesne kulturne manifestacije. Usim iznešenog, do samo čina proglašenja prostranog područja nacionalnim parkom, o toj tvorevini se i ne može govoriti kao nekoj instituciji. Svjesna akcija društva da područje odgovarajućih vrijednosti proglasi posebno zaštićenim objektom prirode, uvijek u sebi sadrži i stanovite kulturne premise. Čin proglašenja sadrži posebni režim zaštite, potrebu za posebnim angažmanom i aktivnošću određenih subjekata. U tome se može nazirati kulturna komponenta, kulturna vrijednost koju u sebi sadrži institucija nacionalnog parka. Jasno je da se sva nabrojena svojstva nacionalnog parka ne moraju ispoljavati u datom momentu. Ta strana problema spada u faktično pitanje. Ove zaštićene objekte prirode posjećuju brojne ekskurzije pa sama ta činjenica implicira njihova odgojna, obrazovna, turistička i rekreativna svojstva. Osobite prirodne ljepote ne mogu mimoići gotovo ni jedan nacionalni park i time njegove estetske vrijednosti postaju temeljni motiv »hodočašća« građana svih uzrasta. Pojedini nacionalni parkovi još uvijek su objekti neznatnih ili nikakvih znanstvenih istraživanja. U kolikoj mjeri će se neki prirodni fenomen istraživati, ovisi od više činilaca (stupanj organiziranosti društva, interes, kadrovi, materijalne mogućnosti i si.). Na prostranstvu parka ne dozvoljavaju se zahvati ljudskom djelatnošću kojima bi se mijenjala prirodna svojstva. Radi usporedbe, da vidimo kakvog je intenziteta zaštita još nekih posebno zaštićenih objekata prirode: |